Pojam ljudskih prava
znači da svatko od nas,
bez obzira na to tko smo
i gdje smo rođeni,
ima pravo na ista osnovna prava i slobode.
Ljudska prava nisu privilegije
i ne mogu biti dana ili oduzeta.
Ona su neotuđiva i univerzalna.
To možda zvuči poprilično jednostavno,
ali postaje nevjerojatno komplicirano
čim netko pokuša ideju provesti u praksi.
Što su točno osnovna ljudska prava?
Tko ih odabire?
Tko ih provodi i kako?
Koncept ljudskih prava ima dugu povijest.
Tijekom stoljeća u raznim društvima,
religijama i kulturama
pokušavali smo definirati pravednost,
pravdu i prava.
Ali jedna od najmodernijih potvrda
osnovnih ljudskih prava
nastala je nakon Drugog svjetskog rata
osnivanjem Ujedinjenih Naroda
Ugovor kojim je UN osnovan
navodi kao jednu od njegovih zadaća
učvrstiti vjeru u
osnovna ljudska prava.
A u istom duhu
1948. Generalna skupština UN-a usvojila je
Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima.
Taj dokument, koji su napisali članovi
internacionalnog odbora na čelu s
E Roosevelt, postavlja temelje
Međunarodnog zakona o ljudskim pravima
Deklaracija se temelji na načelu
da su sva ljudska bića rođena slobodna i
jednaka u dostojanstvu i pravima.
Navodi 30 članaka zakona
u kojima su, između ostalog,
i pravo na nediskriminaciju, život
i slobodu
Odnosi se na negativne slobode kao što su
sloboda od mučenja ili ropstva,
ali i pozitivne slobode,
kao što su
sloboda kretanja i nastanjivanja.
Obuhvaća osnovna civilna
i politička prava kao što su
sloboda izražavanja, vjeroispovijesti
i pravo na mirna okupljanja,
kao i socijalna, ekonomska
i kulturna prava,
kao što su pravo na obrazovanje
pravo na slobodan izbor zanimanja,
da bude pošteno plaćen i da se
prema njemu pošteno odnosi.
Deklaracija ne određuje čija
su prava važnija,
inzistirajući na univerzalnosti,
nedjeljivosti,
i međuzavisnosti.
Tijekom prošlih desetljeća Međunarodni
zakon o ljudskim pravima se razvijao,
produbljivajući i šireći naše razumjevanje
toga što su ljudska prava.
i kako ih bolje zaštititi.
Ali ako su ti principi
tako dobro razvijeni,
zašto se onda ljudska prava krše i
ignoriraju ponovno i ponovno
u cijelom svijetu?
Problem je u tome
što nije lako
univerzalno primjeniti ta prava
i kazniti prijestupnike,
UDLJP, iako predstavlja autoritet i
poštovana je,
je deklaracija a ne čvrsto pravo.
Stoga kad ih pojedine zemlje prekrše,
mehanizmi koji bi se trebali nositi
s tim prekršajima su slabi
Na primjer, glavna tijela UN-a zadužena
za zaštitu ljudskih prava
većinom nadgledaju i istražuju prekršaje
ali ne mogu prisiliti države da promjene
svoju politiku ili daju žrtvi odštetu.
Zato neki kritičari tvrde da je
naivno smatrati ljudska prava danima
u svijetu u kojem nacionalni
interesi imaju toliku moć.
Kritičari također preispituju
univerzalnost ljudskih prava
i naglašavaju da je njihov razvoj
predvodio mali broj
većinom zapadnih zemalja
na štetu uključivosti.
Rezultat?
Opća pristranost u korist
civilnih političkih sloboda
u odnosu na socio-politička prava
i individualnih prava u odnosu na
kolektivna ili grupna.
Drugi brane Univerzalni
zakon o ljudskim pravima
i ističu njihovu važnu ulogu
u postavljanju mađunarodnih standarda
i pomaganju aktivistima
u njihovim kampanjama.
Također ističu
da nisu sva sredstva međunarodnih
organizacija beznačajna.
Na primjer, Europska konvencija o ljudskim
pravima osnovala je sud
pred kojim 47 zemalja članica i njihovi
građani mogu iznijeti slučajeve.
Sud izriče odvezujuće odluke kojih se
svaka zemlja članica mora pridržavati.
Ljudska prava stalno evoluiraju
kao i naši stavovi i definicije o tome
što bi ljudska prava trebala biti.
Na primjer, koliko je važno pravo
na demokraciju
ili na razvoj?
Kako se naši životi
sve više digitaliziraju
bi li jedno od prava trebalo biti
pavo na pristup Internetu?
Pravo na digitalnu privatnost?
Što ti misliš?