Moj rad se fokusira na povezanost razmišljanja o našem životu u zajednici, gdje smo dio okruženja, u kojem arhitektura raste iz prirodnih lokalnih uvjeta i tradicija. Danas sam donio dva nedavna projekta kao primjer za ovo. Oba projekta su u zemljama u razvoju, jedan u Etiopiji, a drugi u Tunisu. Također im je zajedničko i to da različite analize iz različitih perspektiva postaju ključni dio konačnog arhitektonskog projekta. Prvi projekt počeo je pozivom za dizajn trgovačkog centra na više katova u glavnom gradu Etiopije, Adis Abebi. Ovo je tip zgrade koju su meni i mom timu pokazali kao primjer onoga što trebamo dizajnirati. Prva stvar koju sam pomislio na početku je da želim pobjeći. (Smijeh) Nakon što smo vidjeli nekoliko ovakvih zgrada, a ima ih mnogo u gradu, shvatili smo da imaju tri važne osobine. Prvo, ove zgrade su skoro prazne jer imaju vrlo velike trgovine, u kojima si ljudi ne mogu priuštiti kupovinu. Drugo, treba im dosta energije za održavanje zbog staklenog omotača koji unutra stvara toplinu pa trebate puno rashlađivanja. U ovom gradu se to ne bi trebalo dešavati, jer je tamo vrlo umjerena klima, s temperaturama od 20 do 25 stupnjeva tijekom cijele godine. I treće je to da njihova vizija nema nikakve veze s Afrikom i Etiopijom. To je šteta za mjesto koje ima tako bogatu kulturu i tradiciju. Također, tijekom naše prve posjete Etiopiji, jako mi se svidjela stara tržnica na otvorenom, gdje tisuće ljudi dolazi i kupuje svakog dana, od malih trgovaca. Tu postoji i ideja o javnom prostoru, gdje se koristi otvoren prostor za stvaranje aktivnosti. Stoga sam pomislio kako je to ono što, u stvari, želim dizajnirati, a ne veliki trgovački centar. No, pitanje je bilo kako bismo mogli napraviti objekt na više katova, modernu zgradu prema ovim načelima. Sljedeći izazov bio je, kada smo vidjeli gradilište, koje se nalazi u dijelu grada koji ubrzano raste, većina ovih zgrada koje vidite na slici još nije postojala. Isto tako, nalazi se između dvije paralelne ulice, koje uopće nisu povezane stotinama metara. Stoga smo prvo povezali ove dvije ulice, tako što smo tamo postavili sve ulaze u zgradu. A to se produžuje atrijem pod nagibom te se stvara otvoren prostor unutar zgrade koji se svojim oblikom štiti od sunca i kiše. Oko ove praznine ubacili smo ideju tržnice s malim radnjama, koja se mijenja na svakom katu prema obliku praznine. Također sam razmišljao kako zatvoriti zgradu. Zaista sam želio naći rješenje koje bi odgovorilo na lokalne klimatske uvjete. I počeo sam razmišljati o tekstilu kao o školjki od betona sa šupljinama koje bi propuštale zrak i svjetlost, ali filtrirano. A inspiracija je došla od ovih divnih uzoraka s haljina Etiopljanki. One imaju te sitne geometrijske oblike, što mi je pomoglo oblikovati cijelo pročelje. To gradimo pomoću ovih malih montažnih dijelova koji služe kao prozori, koji na kontrolirani način propuštaju zrak i svjetlost u zgradu. Ovo je dopunjeno malim staklima u boji, koja koriste svjetlo iz unutrašnjosti zgrade za osvjetljavanje zgrade noću. S ovim idejama, u početku nije bilo lako uvjeriti investitore, koji su mislili: "Ovo nije trgovački centar. Nismo to tražili." Ali onda smo shvatili da je ova ideja tržnice zapravo, mnogo profitabilnija od ideje trgovačkog centra, jer, u biti, ima više trgovina za prodaju. Također, ideja pročelja bila je mnogo jeftinija, ne samo zbog materijala u usporedbi sa staklom, već i zato što više nismo morali imati klima uređaje. Tako smo uštedjeli nešto na budžetu i to iskoristili za sami projekt. Prva stvar bila je osmisliti kako bismo mogli napraviti energetski samoodrživu zgradu, u gradu gdje su nestanci struje svakodnevna pojava. Stoga smo na krov postavili solarne ploče. A ispod tih ploča, krov bi bio novi javni prostor s mjestima za okupljanje te barovima, što bi stvorilo urbanu oazu. I ti trijemovi na krovu skupljali bi vodu koja bi se ponovo koristila za sanitarije unutar zgrade. Nadamo se početku sljedeće godine, jer smo već stigli do petog kata s gradnjom. Drugi primjer veliki je projekt gradnje 2000 stanova i objekata u gradu Tunisu. I kako bih ostvario tako veliki projekt, najveći koji sam ikada dizajnirao, zaista sam trebao shvatiti grad Tunis, ali i njegovo okruženje, tradiciju i kulturu. Tijekom te analize posebnu pažnju posvetio sam Medini, 1000 godina starom dijelu grada koji je ranije bio zatvoren zidom, s dvanaest različitih vrata, povezanih skoro ravnim linijama. Kada smo otišli na gradilište, prvo smo proširili postojeće ulice i napravili 12 početnih blokova, veličinom i karakteristikama sličnim onima u Barceloni i ostalim europskim gradovima s ovakvim dvorištima. Povrh toga, izabrali smo neke strateške točke sjetivši se ideje vrata povezanih ravnim linijama, što je izmijenilo početni uzorak. Posljednja operacija bila je razmišljanje o osnovi, maloj jedinici projekta, poput stana, kao osnovnom elementu ovog plana. Razmišljao sam koja bi bila najbolja orijentacija za stan u mediteranskoj klimi? To je sjever-jug, jer stvara toplinsku razliku između dvije strane kuće a time i prirodno prozračivanje. Tako stvaramo uzorak koji osigurava da većina stanova bude savršeno orijentirana u tom smjeru. I ovo je rezultat, skoro poput kombinacije europskog stambenog bloka i arapskog grada. Ima te cjeline s dvorištima, a u prizemlju imate svu tu povezanost za pješake. A ovo također odgovara i lokalnim propisima koji određuju veću gustoću na višim katovima i manju gustoću u prizemlju. Također učvršćuje i ideju ulaznih vrata. Volumen ima ovaj povezujući oblik, koji se sam zaklanja od svjetla pomoću tri različite vrste stanova te propušta svjetlost u prizemlje u vrlo gusto naseljenom dijelu. A u dvorištima su različiti sadržaji, poput teretane i dječjeg vrtića, a pored toga su komercijalni prostori koji donose aktivnost u prizemlje. Krov, koji je moj omiljeni prostor cijelog projekta, skoro kao da vraća zajednici prostor koji joj je oduzet građevinom. Tu svi stanari mogu doći i družiti se, baviti se aktivnostima kao što je trčati ujutro dva kilometra, prelazeći s jedne zgrade na drugu. Ova dva primjera imaju isti pristup u procesu dizajniranja. Također, oba su u zemljama u razvoju, gdje možete vidjeti kako gradovi doslovno rastu. U ovim gradovima, utjecaj arhitekture na živote ljudi danas i sutra mijenja lokalne zajednice i ekonomije istom brzinom kojom rastu i zgrade. Zbog toga, vidim još veću važnost u tome kako arhitektura nalazi jednostavna, ali ekonomična rješenja koja produbljuju vezu između zajednice i okruženja te imaju za cilj povezati prirodu i ljude. Hvala vam. (Pljesak)