Razgovarajmo o povjerenju. Svi znamo da je povjerenje zaista važno, no kada se radi o povjerenju među ljudima, događa se nešto neobično. Molim vas, podignite ruku ako ste ikad bili domaćin ili gost u Airbnb sustavu. Opa! Zaista vas je mnogo. Tko posjeduje Bitcoin? Još uvijek velik broj. OK. Molim vas dignite ruku ako ste ikad koristili Tinder da biste pronašli srodnu dušu. (Smijeh) Sad je zaista teško prebrojati jer to pokazujete ovako. (Smijeh) To su sve primjeri kako tehnologija kreira nove obrasce koji nam omogućavaju da vjerujemo nepoznatim ljudima, poduzećima i idejama. Ipak, istovremeno, povjerenje u institucije -- banke, vlade, pa čak i crkve -- opada. Što se zapravo događa, i kome vjerujemo? Krenimo s francuskom platformom -- s poduzećem, rekla bih -- prilično smiješna imena - BlaBlaCar. Ta platvorma spaja vozače i putnike koji se na duža putovanja žele uputiti zajedno. Prosječna udaljenost iznosi 320 kilometara, pa bi bilo dobro mudro izabirati suputnike. Društveni profili i ocjene pomažu ljudima izabrati. Možete vidjeti je li netko pušač, možete vidjeti kakvu vrstu glazbe voli, možete vidjeti i hoće li sa sobom povesti i svog psa. No, izgleda da se ključna društvena oznaka odnosi na to koliko ćete pričati za vrijeme vožnje. (Smijeh) Bla, ne puno, bla bla, želite neobavezni razgovor i bla bla bla, pričat ćete za cijelog puta od Londona do Pariza (Smijeh) Nevjerojatno je kako ta ideja uopće funkcionira jer se protivi svemu čemu su nas učili u djetinjstvu: nikad ne ulazi u auto sa strancem. Ipak, BlaBlaCar prevozi više od četiri milijuna ljudi svakog mjeseca. Stavimo to u kontekst - to je više putnika nego što prevoze Eurostar ili JetBlue. BlaBlaCar prekrasna ilustrira kako nova tehnologija omogućuje milijunima ljudi širom svijeta da naprave korak prema povjerenju. Korak prema povjerenju događa se kad riskiramo i činimo nešto novo i drugačije od onoga što nam je uobičajeno. Pokušajmo sve to vizualizirati. Molim vas zatvorite oči. Muškarac bulji u mene širom otvorenih očiju. Ja sam u ovom velikom crvenom krugu. Vidim vas. Dakle, zatvorite oči. (Smijeh) (Pljesak) Ja ću vam se pridružiti. Želim da zamislite jaz koji postoji između vas i nečeg nepoznatog. To nepoznato može biti netko koga ste upravo sreli. Može biti i nepoznato mjesto. Može biti i nešto što do sada još niste isprobali. Shvaćate? Sada možete otvoriti oči. Kako biste mogli iskoračiti iz sigurne zone i iskušati sreću s nečim ili nekim novim trebate snagu koja će vas povući preko jaza, a ta posebna snaga je povjerenje. Povjerenje je neuhvatljiv koncept, a ipak nam je potrebno da bismo živjeli. Ja vjerujem svojoj djeci, kad mi kažu da će ugasiti svjetlo. Vjerovala sam pilotu da će mi put avionom biti siguran. To je riječ koju puno koristimo iako rijetko razmišljamo o tome što zaista znači i kako funkcionira u različitim kontekstima našh života. Postoje stotine definicija povjerenja i većina se svodi na to da je povjerenje neka vrsta procjene rizika koliko je vjerojatno da će se nešto razviti kako treba. Ne sviđa mi se ta definicija jer se povjerenje prikazuje kao nešto racionalno i predvidljivo i ne bavi se time što je u ljudskoj srži i onoga što nam povjerenje omogućava, koliko nas osnažuje da se povezujemo s drugima. Stoga definiram povjerenje malo drugačije. Definiram ga kao pouzdanu povezanost s nepoznatim. Kada povjerenje gledate kroz te naočale, postaje vam jasnije zašto ima tako jednistvenu sposobnost koja nam omogućava da izlazimo na kraj s neizvjesnosti, da svoje sudbine prepustimo u ruke stranaca kako bi smo nastavili napredovati. Ljudska bića izvanredno poduzimaju korake prema povjerenju. Sjećate li se prvog puta kad ste podatke svoje kreditne kartice stavili na internet? To je korak prema povjerenju. Kao kroz maglu sjećam se da sam rekla svom tati da želim kupiti mornarsko plavi polovni Peugeot preko eBaya, a on je s pravom naglasio da je prodavačevo ime "Nevidljvi čarobnjak" i da to vjerojatno nije baš dobra ideja. (Smijeh) Stoga se moj rad, moje istraživanje fokusira na to kako tehnologija transformira društvenu povezanost zajednice, povjerenje među ljudima i to je fascinantno područje za proučavanje jer postoji još puno toga što ne znamo. Npr., imaju li muškarci i žene drugačije povjerenje u digitalnom okruženju? Može li se način građenja povjerenja u osobnom kontaktu prenijeti na virtualu? Je li povjerenje moguće prenijeti? Ako vjerujete da ćete naći partnera preko Tindera, jeste li skloniji tražiti i suputnika preko BlaBlaCar-a? Proučavanjem stotine mreža i trgovina doznali smo da ljudi koriste zajedničke obrasce ponašanja koji nazivam "penjanje stogom povjerenja". Kao primjer iz života koristit ćemo BlaBlaCar. Na prvoj razini trebate vjerovati ideji. Trebate vjerovati da je zajednička vožnja sigurna ideja koju vrijedi isprobati. Druga razina odnosi se na imanje povjerenja u platformu, da će vam BlaBlaCar pomoći ako nešto pođe po zlu. Treća razina odnosi se na korištenje malih količina informacija pomoću kojih trebamo odlučiti možemo li vjerovati drugoj osobi. Kada se prvi put penjemo stogom povjerenja, čini nam se čudno, pa i riskantno, no dolazimo do točke u kojoj se ove ideje čine sasvim normalne. Naša se ponašanja mijenjaju, često vrlo brzo. Drugim riječima, povjerenje omogućava promjenu i inovativnost. Želim da razmislite o tome možemo li bolje razumjeti glavne valove remećenja i promjene kod pojedinaca u društvu kroz naočale povjerenja. Povjerenje se rezvilo u samo tri značajna oblika tijekom čitave ljudske povijesti: lokalni, institucionalni, a sada i raspršeni. Dugo vremena, do sredine 19. stoljeća, povjerenje se gradilo oko čvrsto integriranih odnosa. Recimo da sam živjela u selu s prvih pet redova ove publike i svi smo se dobro poznavali i recimo da sam htjela posuditi novac. Čovjek širom otvorenih očiju mogao bi mi ih posuditi, a ako ih ne bih vratila, svi biste znali da sam nepouzdana. Imala bih lošu reputaciju, i vi biste odbijali poslovati sa mnom u budućnosti. Povjerenje je bilo lokalno i utemeljeno na odgovornosti. Sredinom 19. stoljeća društvo je prošlo silnu promjenu. Ljudi su se selili u brzorastuće gradove poput Londona i San Francisca, a tamošnje lokalne bankare zamijenila su velika poduzeća koja nas nisu poznavala kao pojedince. Počeli smo vjerovati u modele crne kutije nadležnih sustava poput zakonitih ugovora, pravila i osiguranja, stoga je nastalo manje direktnog povjerenja u druge ljude. Povjerenje je postalo institucionalno i temeljilo se na vjerovanju vladajućima. Široke rasprave vode se o padu povjerenja u institucije i mnoge proizvodne marke, a taj se trend nastavlja i dalje. Neprestano sam osupnuta stalnim povredama povjerenja: provala u telefonske sustave News Corpa, skandal s VW-emisijama štetnih plinova, rasprostranjeno zlostavljanje u katoličkoj Crkvi, činjenica da je samo jedan jedini bankar otišao u zatvor nakon financijske krize ili u novije vrijeme Panama Papers koji otkrivaju kako bogati iskorištavaju porezne režime drugih zemalja. A ono što me najviše iznenađuje jest zašto je čelnicima tako teško ispričati se, iskreno se ispričati kad izigraju tuđe povjerenje? Bilo bi lako zaključiti da institucionalno povjerenje ne funkcionira jer nam je dosta drskosti nepoštenih elita, a ono što se sad događa puno je ozbiljnije od stalnog ispitivanja veličine i strukture institucija. Počinjemo shvaćati da institucionalno povjerenje nije stvoreno za digitalno doba. Poimanje o tome kako se gradi, upravlja, gube i popravlja povjerenje u brandove, čelnike i čitave sustave -- potpuno se promijenilo. To je istovremeno i uzbudljivo i zastrašujuće jer nas prisiljava da promislimo o tome kako se povjerenje stvara i gubi s našim klijentima ili našim radnicima, pa čak i našim voljenima. Neki dan razgovarala sam s direktorom vodećeg međunarodnog hotelskog lanca i, naravno, dotaknuli smo se teme Airbnb-a. Priznao mi je da ga čudi njihov uspjeh. Čudi se kako poduzeće koje ovisi o volji neznanaca da vjeruju jedni drugima tako dobro funkcionira u 191 državi. Rekla sam mu da mu moram nešto priznati, a on me čudno pogledao pa sam rekla -- i sigurna sam da nisam jedina -- često ne vratim ručnike na mjesto kad napuštam hotel, a to mi nikad ne bi palo na pamet da sam gost Airbnb-a. To nikad ne bih napravila na Arbnb-iju zato što gosti znaju da će domaćini ocijeniti njihov boravak i da će te ocjene vjerojatno utjecati na mogućnost njihovog budućeg korištenja usluge. To oslikava kako će internetsko povjerenje mijenjati naše ponašanje u stvarnom svijetu., činiti nas odgovornijima na načine koje ne možemo ni zamisliti. Ne kažem da ne trebamo hotele ili tradicionalne oblike autoriteta. No, ne možemo zanijekati da se način na koji povjerenje utječe na društvo mijenja i odmiče od 20. stoljeća koje je određeno povjerenjem u institucije prema 21. stoljeću koje će pokretati dijeljeno povjerenje. Povjerenje više ne ide odozgo prema dolje. Odvaja se i preokreće. Nije više nejasno i pravocrtno. Javlja se novi recept za povjerenje koji se ponovno dijeli među ljudima i temelji na povjerenju. Ta će se promjena samo ubrzati pojavom blockchain-a, inovativne tehnologije koja pokreće digitalni novac Bitcoin. Budimo iskreni, način na koji Blockchain funkcionira nevjerojatan je. Dijelom zato što uključuje razumijevanje nekih prilično kompliciranih koncepata groznih imena. Mislim, šifrirani algoritmi i hash-funkcije ljudi-rudari koji odobravaju transakacije -- i sve je to kreirala tajanstvena osoba ili osobe zvane Satoshi Nakamoto. E, to je stvarno novi korak prema povjerenju. (Pljesak) Pokušajmo zamisliti ovo. Časopis "The Economist" rječito je opisao Blockchain kao veliki lanac povjerenja u to što se događa. Najlakše ga je opisati kao blokove u obliku tablice koje su ispunjene sredstvima. To može biti ime vlasništvo imovine. Može biti trgovina dionicama ili nematerijalna imovina, poput autorskih prava na pjesmu. Svaki put kada se nešto pomakne s jednog mjesta u evidenciji na drugo taj transfer imovine dobiva vremensku oznaku i javno je obznanjen na Blockchainu. Zvuči jednostavno, zar ne? Pravi, dublji smisao Blockchaina leži u isključivanju potrebe za bilo kakvim posrednikom poput odvjetnika, ovlaštenog ili možda neovlaštenog posrednika da potrebe provedbe razmjene. Da se vratimo stogu povjerenja - još uvijek trebate vjerovati ideji, trebate vjerovati platformi, ali ne morate vjerovati drugoj osobi u tradicionalnom smislu. Posljedice su ogromne. Na isti način na koji je internet otvorio vrata u doba informacija dostupnih svima, Blockchain će revolucionirati povjerenje na globalnoj razini. Namjerno sam čekala sam kraj da spomenem Uber jer mi se čini da je to problematičan i previše korišten, ali odličan primjer u kontekstu novog doba povjerenja. Sada ćemo vidjeti primjere zloupotrebe raspršenog povjerenja. Već smo to vidjeli i znamo da može krenuti u sasvim pogrešnom pravcu. Ne iznenađuje me što udruženja taksista prosvjeduju diljem svijeta pokušavajući prisiliti vlade da zabrane Uber zbog njegove nesigurnosti. Slučajno sam bila u Londonu na dan kada su se takvi prosvjedi odvijali, a vidjela sam i tweet Matta Hancocka, britanskog ministra gospodarstva koji kaže: "Je l' itko zna nešto o toj #Uber aplikaciji o kojoj svi govore? (Smijeh) Prvi put čujem." Udruženja taksista prvu razinu stoga povjerenja učinila su pravovaljanom Učinili su pravovaljanom ideju koju su pokušali uništiti, a postigli su da se broj korisnika u 24 sata poveća za 850%. To je zaista snažna ilustracija kako je, kada se promjeni povjerenje u neko ponašanje ili u čitavi sektor, teško vratiti priču na početak. Svaki će dan 5 milijuna ljudi napraviti korak prema povjerenju i voziti se Uberom. U Kini, na Didiju, platformi za zajedničku vožnju, 11 milijuna ljudi vozi se svaki dan. To je 127 vožnji svake sekunde koje nam govore da je to međukulturalni fenomen. Fascinira i činjenica da i vozači i putnici izvještavaju da im uvid u nečije ime, fotografiju i ocjene pomaže osjećati se sigurno i, kao što ste i vi mogli iskusiti, pomaže da se ponašaju pristojnije u taksiju. Uber i Didi su rani, ali snažni primjeri tehnologije koja stvara povjerenje među ljudima na način i u količini koja dosada nije bila moguća. Danas mnogi od nas rado sjedamo u auto kojim upravljaju stranci. Sastanemo se s nekim da provjerimo jesmo li stvarno dobar par. Dijelimo naše domove s ljudima koje ne poznajemo. To je tek početak jer pravo remećenje koje se događa nije tehnološko. Stvara promjenu povjerenja i što se mene tiče, želim pomoći ljudima razumijeti novo doba povjerenja kako bismo ga shvatili i prihvatili mogućnosti za poboljšanje sustava koji će biti transparentniji, inkluzivan i na koji će se moći računati. Hvala najljepša. (Pljesak) Hvala. (Pljesak)