Razgovarajmo o povjerenju.
Svi znamo da je povjerenje zaista važno,
no kada se radi o povjerenju među ljudima,
događa se nešto neobično.
Molim vas, podignite ruku
ako ste ikad bili domaćin
ili gost u Airbnb sustavu.
Opa! Zaista vas je mnogo.
Tko posjeduje Bitcoin?
Još uvijek velik broj. OK.
Molim vas dignite ruku
ako ste ikad koristili Tinder
da biste pronašli srodnu dušu.
(Smijeh)
Sad je zaista teško prebrojati jer to
pokazujete ovako.
(Smijeh)
To su sve primjeri kako tehnologija
kreira nove obrasce
koji nam omogućavaju da vjerujemo
nepoznatim ljudima, poduzećima i idejama.
Ipak, istovremeno,
povjerenje u institucije --
banke, vlade, pa čak i crkve --
opada.
Što se zapravo događa,
i kome vjerujemo?
Krenimo s francuskom platformom --
s poduzećem, rekla bih --
prilično smiješna imena -
BlaBlaCar.
Ta platvorma spaja vozače i putnike
koji se na duža putovanja
žele uputiti zajedno.
Prosječna udaljenost
iznosi 320 kilometara,
pa bi bilo dobro
mudro izabirati suputnike.
Društveni profili i ocjene
pomažu ljudima izabrati.
Možete vidjeti je li netko pušač,
možete vidjeti kakvu vrstu glazbe voli,
možete vidjeti i hoće li
sa sobom povesti i svog psa.
No, izgleda da se ključna društvena oznaka
odnosi na to koliko ćete pričati
za vrijeme vožnje.
(Smijeh)
Bla, ne puno,
bla bla, želite neobavezni razgovor
i bla bla bla, pričat ćete za cijelog puta
od Londona do Pariza
(Smijeh)
Nevjerojatno je kako
ta ideja uopće funkcionira
jer se protivi svemu
čemu su nas učili u djetinjstvu:
nikad ne ulazi u auto sa strancem.
Ipak, BlaBlaCar prevozi
više od četiri milijuna ljudi
svakog mjeseca.
Stavimo to u kontekst -
to je više putnika nego
što prevoze Eurostar ili JetBlue.
BlaBlaCar prekrasna ilustrira
kako nova tehnologija omogućuje
milijunima ljudi širom svijeta
da naprave korak prema povjerenju.
Korak prema povjerenju događa se kad
riskiramo i činimo nešto novo i drugačije
od onoga što nam je uobičajeno.
Pokušajmo sve to vizualizirati.
Molim vas zatvorite oči.
Muškarac bulji u mene
širom otvorenih očiju.
Ja sam u ovom
velikom crvenom krugu. Vidim vas.
Dakle, zatvorite oči.
(Smijeh) (Pljesak)
Ja ću vam se pridružiti.
Želim da zamislite jaz
koji postoji između vas
i nečeg nepoznatog.
To nepoznato može biti
netko koga ste upravo sreli.
Može biti i nepoznato mjesto.
Može biti i nešto što
do sada još niste isprobali.
Shvaćate?
Sada možete otvoriti oči.
Kako biste mogli iskoračiti
iz sigurne zone
i iskušati sreću s nečim ili nekim novim
trebate snagu koja će vas povući
preko jaza,
a ta posebna snaga je povjerenje.
Povjerenje je neuhvatljiv koncept,
a ipak nam je potrebno da bismo živjeli.
Ja vjerujem svojoj djeci,
kad mi kažu da će ugasiti svjetlo.
Vjerovala sam pilotu
da će mi put avionom biti siguran.
To je riječ koju puno koristimo
iako rijetko razmišljamo
o tome što zaista znači
i kako funkcionira u različitim
kontekstima našh života.
Postoje stotine definicija povjerenja
i većina se svodi na to da je povjerenje
neka vrsta procjene rizika
koliko je vjerojatno
da će se nešto razviti kako treba.
Ne sviđa mi se ta definicija
jer se povjerenje prikazuje
kao nešto racionalno i predvidljivo
i ne bavi se time što je u ljudskoj srži
i onoga što nam povjerenje omogućava,
koliko nas osnažuje
da se povezujemo s drugima.
Stoga definiram povjerenje malo drugačije.
Definiram ga kao pouzdanu
povezanost s nepoznatim.
Kada povjerenje gledate kroz te naočale,
postaje vam jasnije zašto ima tako
jednistvenu sposobnost
koja nam omogućava da izlazimo
na kraj s neizvjesnosti,
da svoje sudbine
prepustimo u ruke stranaca
kako bi smo nastavili napredovati.
Ljudska bića izvanredno
poduzimaju korake prema povjerenju.
Sjećate li se prvog puta
kad ste podatke svoje kreditne kartice
stavili na internet?
To je korak
prema povjerenju.
Kao kroz maglu sjećam se
da sam rekla svom tati
da želim kupiti mornarsko plavi
polovni Peugeot preko eBaya,
a on je s pravom naglasio
da je prodavačevo ime
"Nevidljvi čarobnjak"
i da to vjerojatno nije baš dobra ideja.
(Smijeh)
Stoga se moj rad, moje istraživanje
fokusira na to kako tehnologija
transformira društvenu
povezanost zajednice,
povjerenje među ljudima i
to je fascinantno područje za proučavanje
jer postoji još puno toga što ne znamo.
Npr., imaju li muškarci i žene drugačije
povjerenje u digitalnom okruženju?
Može li se način građenja povjerenja u
osobnom kontaktu prenijeti na virtualu?
Je li povjerenje moguće prenijeti?
Ako vjerujete da ćete naći
partnera preko Tindera,
jeste li skloniji tražiti
i suputnika preko BlaBlaCar-a?
Proučavanjem stotine mreža
i trgovina doznali smo
da ljudi koriste
zajedničke obrasce ponašanja
koji nazivam "penjanje
stogom povjerenja".
Kao primjer iz života
koristit ćemo BlaBlaCar.
Na prvoj razini
trebate vjerovati ideji.
Trebate vjerovati da je
zajednička vožnja sigurna ideja
koju vrijedi isprobati.
Druga razina odnosi se
na imanje povjerenja u platformu,
da će vam BlaBlaCar pomoći
ako nešto pođe po zlu.
Treća razina odnosi se
na korištenje malih količina informacija
pomoću kojih trebamo odlučiti
možemo li vjerovati drugoj osobi.
Kada se prvi put penjemo
stogom povjerenja,
čini nam se čudno, pa i riskantno,
no dolazimo do točke u kojoj se ove ideje
čine sasvim normalne.
Naša se ponašanja mijenjaju,
često vrlo brzo.
Drugim riječima, povjerenje
omogućava promjenu i inovativnost.
Želim da razmislite o tome
možemo li bolje razumjeti
glavne načine pojave remećenja
i promjene kod pojedinaca u društvu
kroz naočale povjerenja.
Povjerenje se rezvilo u samo
tri značajna oblika
tijekom čitave ljudske povijesti:
lokalni, institucionalni,
a sada i raspršeni.
Dugo vremena,
do sredine 19. stoljeća,
povjerenje se gradilo oko čvrsto
integriranih odnosa.
Recimo da sam živjela u selu
s prvih pet redova ove publike
i svi smo se dobro poznavali
i recimo da sam htjela posuditi novac.
Čovjek širom otvorenih očiju
mogao bi mi ih posuditi,
a ako ih ne bih vratila,
svi biste znali da sam nepouzdana.
Imala bih lošu reputaciju,
i vi biste odbijali poslovati
sa mnom u budućnosti.
Povjerenje je bilo lokalno
i utemeljeno na odgovornosti.
Sredinom 19. stoljeća
društvo je prošlo silnu promjenu.
Ljudi su se selili u brzorastuće gradove
poput Londona i San Francisca,
a tamošnje lokalne bankare
zamijenila su velika poduzeća
koja nas nisu poznavala kao pojedince.
Počeli smo vjerovati
u modele crne kutije nadležnih sustava
poput zakonitih ugovora,
pravila i osiguranja,
stoga je nastalo manje
direktnog povjerenja u druge ljude.
Povjerenje je postalo institucionalno i
temeljilo se na vjerovanju vladajućima.
Široke rasprave vode se o padu povjerenja
u institucije i mnoge proizvodne marke,
a taj se trend nastavlja i dalje.
Neprestano sam osupnuta
stalnim povredama povjerenja:
provala u telefonske sustave News Corpa,
skandal s VW-emisijama štetnih plinova,
rasprostranjeno zlostavljanje
u katoličkoj Crkvi,
činjenica da je samo jedan jedini bankar
otišao u zatvor nakon financijske krize
ili u novije vrijeme Panama Papers
koji otkrivaju kako bogati iskorištavaju
porezne režime drugih zemalja.
A ono što me najviše iznenađuje
jest zašto je čelnicima tako teško
ispričati se, iskreno se ispričati
kad izigraju tuđe povjerenje?
Bilo bi lako zaključiti da
institucionalno povjerenje ne funkcionira
jer nam je dosta
drskosti nepoštenih elita,
a ono što se sad događa
puno je ozbiljnije od stalnog ispitivanja
veličine i strukture institucija.
Počinjemo shvaćati
da institucionalno povjerenje
nije stvoreno za digitalno doba.
Poimanje o tome kako se gradi,
upravlja, gube i popravlja povjerenje
u brandove, čelnike i čitave sustave --
potpuno se promijenilo.
To je istovremeno i uzbudljivo
i zastrašujuće
jer nas prisiljava da promislimo
o tome kako se povjerenje stvara i gubi
s našim klijentima ili našim radnicima,
pa čak i našim voljenima.
Neki dan razgovarala sam s direktorom
vodećeg međunarodnog hotelskog lanca
i, naravno, dotaknuli smo
se teme Airbnb-a.
Priznao mi je da ga čudi njihov uspjeh.
Čudi se kako poduzeće
koje ovisi o volji neznanaca
da vjeruju jedni drugima
tako dobro funkcionira u 191 državi.
Rekla sam mu da mu moram nešto priznati,
a on me čudno pogledao
pa sam rekla --
i sigurna sam da nisam jedina --
često ne vratim ručnike na mjesto
kad napuštam hotel,
a to mi nikad ne bi palo na pamet
da sam gost Airbnb-a.
To nikad ne bih napravila na Arbnb-iju
zato što gosti znaju
da će domaćini ocijeniti njihov boravak
i da će te ocjene vjerojatno utjecati na
mogućnost njihovog
budućeg korištenja usluge.
To oslikava kako će internetsko povjerenje
mijenjati naše ponašanje
u stvarnom svijetu.,
činiti nas odgovornijima
na načine koje ne možemo ni zamisliti.
Ne kažem da ne trebamo hotele ili
tradicionalne oblike autoriteta.
No, ne možemo zanijekati
da se način na koji povjerenje
utječe na društvo mijenja
i odmiče
od 20. stoljeća
koje je određeno povjerenjem u institucije
prema 21. stoljeću
koje će pokretati dijeljeno povjerenje.
Povjerenje više ne ide odozgo prema dolje.
Odvaja se i preokreće.
Nije više nejasno i pravocrtno.
Javlja se novi recept za povjerenje
koji se ponovno dijeli među ljudima
i temelji na povjerenju.
Ta će se promjena samo ubrzati
pojavom blockchain-a,
inovativne tehnologije koja pokreće
digitalni novac Bitcoin.
Budimo iskreni,
način na koji Blockchain funkcionira
nevjerojatan je.
Dijelom zato što uključuje razumijevanje
nekih prilično kompliciranih koncepata
groznih imena.
Mislim, šifrirani algoritmi i
hash-funkcije
ljudi-rudari koji odobravaju
transakacije --
i sve je to kreirala tajanstvena osoba
ili osobe zvane Satoshi Nakamoto.
E, to je stvarno
novi korak prema povjerenju.
(Pljesak)
Pokušajmo zamisliti ovo.
Časopis "The Economist"
rječito je opisao Blockchain
kao veliki lanac povjerenja
u to što se događa.
Najlakše ga je opisati
kao blokove u obliku tablice
koje su ispunjene sredstvima.
To može biti ime vlasništvo imovine.
Može biti trgovina dionicama
ili nematerijalna imovina, poput
autorskih prava na pjesmu.
Svaki put kada se nešto pomakne
s jednog mjesta u evidenciji na drugo
taj transfer imovine
dobiva vremensku oznaku
i javno je obznanjen na Blockchainu.
Zvuči jednostavno, zar ne?
Pravi, dublji smisao Blockchaina
leži u isključivanju potrebe
za bilo kakvim posrednikom
poput odvjetnika,
ovlaštenog ili možda
neovlaštenog posrednika
da potrebe provedbe razmjene.
Da se vratimo stogu povjerenja -
još uvijek trebate vjerovati ideji,
trebate vjerovati platformi,
ali ne morate vjerovati drugoj osobi
u tradicionalnom smislu.
Posljedice su ogromne.
Na isti način na koji je internet otvorio
vrata u doba informacija
dostupnih svima,
Blockchain će revolucionirati
povjerenje na globalnoj razini.
Namjerno sam čekala sam kraj
da spomenem Uber
jer mi se čini da je to problematičan
i previše korišten,
ali odličan primjer u kontekstu
novog doba povjerenja.
Sada ćemo vidjeti primjere zloupotrebe
raspršenog povjerenja.
Već smo to vidjeli i znamo da može krenuti
u sasvim pogrešnom pravcu.
Ne iznenađuje me
što udruženja taksista prosvjeduju
diljem svijeta
pokušavajući prisiliti vlade da zabrane
Uber zbog njegove nesigurnosti.
Slučajno sam bila u Londonu na dan kada
su se takvi prosvjedi odvijali,
a vidjela sam i tweet
Matta Hancocka, britanskog ministra
gospodarstva
koji kaže:
"Je l' itko zna nešto o toj
#Uber aplikaciji o kojoj svi govore?
(Smijeh)
Prvi put čujem."
Udruženja taksista
prvu razinu stoga povjerenja
učinila su pravovaljanom
Učinili su pravovaljanom ideju
koju su pokušali uništiti,
a postigli su da se broj korisnika
u 24 sata poveća za 850%.
To je zaista snažna ilustracija
kako je, kada se promjeni povjerenje u
neko ponašanje ili u čitavi sektor,
teško vratiti priču na početak.
Svaki će dan 5 milijuna ljudi
napraviti korak prema povjerenju
i voziti se Uberom.
U Kini, na Didiju, platformi
za zajedničku vožnju,
11 milijuna ljudi vozi se svaki dan.
To je 127 vožnji svake sekunde
koje nam govore
da je to međukulturalni fenomen.
Fascinira i činjenica da
i vozači i putnici izvještavaju
da im uvid u nečije ime,
fotografiju i ocjene
pomaže osjećati se sigurno i,
kao što ste i vi mogli iskusiti,
pomaže da se ponašaju
pristojnije u taksiju.
Uber i Didi su rani, ali snažni primjeri
tehnologije koja stvara
povjerenje među ljudima
na način i u količini
koja dosada nije bila moguća.
Danas mnogi od nas rado sjedamo
u auto kojim upravljaju stranci.
Sastanemo se s nekim da provjerimo
jesmo li stvarno dobar par.
Dijelimo naše domove
s ljudima koje ne poznajemo.
To je tek početak
jer pravo remećenje koje se događa
nije tehnološko.
Stvara promjenu povjerenja
i što se mene tiče, želim pomoći ljudima
razumijeti novo doba povjerenja
kako bismo ga shvatili
i prihvatili mogućnosti
za poboljšanje sustava
koji će biti transparentniji,
inkluzivan i na koji će se moći računati.
Hvala najljepša.
(Pljesak)
Hvala.
(Pljesak)