Naše emocije utječu
na svako područje naših života,

od zdravlja i načina na koji učimo
do toga kako radimo i donosimo odluke,

bile one velike ili male.

Naše emocije također utječu
na način na koji se povezujemo s drugima.

Razvili smo se za život u ovakvom svijetu,

no umjesto toga
sve više i više živimo ovako -

ovo je sinoćnji SMS moje kćeri -

u svijetu lišenom emocija.

Ja to želim promijeniti.

Želim vratiti emocije u digitalni svijet.

U to sam se upustila prije 15 godina.

Bila sam računalna znanstvenica u Egiptu

i bila sam primljena na doktorski studij
na sveučilištu u Cambridgeu.

Učinila sam nešto prilično neuobičajeno

za egipatsku muslimansku mladenku:

uz potporu supruga koji je ostao u Egiptu,

spakirala sam kofere
i preselila u Englesku.

Na Cambridgeu, kilometrima daleko od kuće,

shvatila sam da više vremena
provodim s laptopom

nego s bilo kojim drugim ljudskim bićem.

Unatoč ovoj intimnosti moj laptop
nije imao pojma kako se ja osjećam.

Nije znao jesam li sretna,

tužna, pod stresom, zbunjena,

što je postalo frustrirajuće.

Tim više, dok sam
online kontaktirala s obitelji,

osjećala sam kako sve moje emocije
nestaju u cyber-prostoru.

Nedostajala mi je kuća, bila sam usamljena,
a nekada sam znala čak i zaplakati,

ali svoje sam emocije
mogla prenijeti samo ovako.

(Smijeh)

Suvremena tehnologija
ima puno IQ-a, a ništa EQ-a,

puno kognitivne inteligencije,
ništa emocionalne inteligencije,

što mi je dalo na razmišljanje -

što kad bi naša tehnologija
mogla osjetiti naše emocije?

Što kad bi sve naprave mogle osjetiti
naše raspoloženje i reagirati na njih

onako kako bi to napravio 
emocionalno inteligentan prijatelj.

Ta su pitanja mene i moj tim naveli

na razvijanje tehnologije koja
očitava i odgovara na naše emocije,

a početna točka bilo nam je ljudsko lice.

Ljudsko lice jedno je
od najmoćnijih kanala

za prijenos društvenih
i emocionalnih stanja,

sve od užitka, iznenađenja,

empatije i znatiželje.

U znanosti emocija svaki je pokret
facijalnih mišića akcijska jedinica.

Npr. akcijska jedinica 12,

nije to holivudski blockbuster,

nego se radi o podizanju kuta usnice,
što je osnovna sastavnica osmijeha.

Probajte. Da vidimo te osmijehe.

Drugi je primjer akcijska jedinica 4:
boranje obrva.

To je kada skupite obrve

čime stvarate ovakve teksture i bore.

Ne volimo ih, ali snažan su
pokazatelj negativnih emocija.

Imamo oko 45 ovakvih akcijskih jedinica

koje se kombiniraju 
kako bi izrazile stotine emocija.

Teško je naučiti računalo da ih očitava

jer mogu biti brze, suptilne su

i mogu se kombinirati na različite načine.

Npr. smijeh i podsmijeh.

Izgledaju koliko-toliko slično,
ali znače različite stvari.

(Smijeh)

Osmijeh je pozitivan,

a podsmijeh negativan.

Nekad vas podsmijeh može proslaviti.

No ozbiljno, za računalo je važno da može

razlikovati ova dva izraza.

Kako da to izvedemo?

Tako da algoritmima damo

desetke tisuća primjera osmijeha ljudi

različitih nacionalnosti, dobi, spolova,

a isto to učinimo i za podsmijehe.

Zatim koristeći dubinsko učenje,

algoritam traži sve te teksture i bore

i promjene oblika lica

te nauči da svi osmjesi
imaju zajedničke karakteristike,

a svi podsmjesi neznatno
različite karakteristike.

Sljedeći put kad ugleda novo lice,

nauči da

to lice ima iste karakteristike osmijeha

pa kaže: "Aha, znam što je to - osmijeh."

Najbolji način demonstracije
funkcioniranja ove tehnologije

jest demonstracija uživo.

Trebat će mi dobrovoljac,
po mogućnosti netko s licem.

(Smijeh)

Cloe će biti naša dobrovoljka.

Tijekom zadnjih pet godina
iz istraživačkog projekta na MIT-u

prerasli smo u tvrtku

koja naporno radi da omogući
funkcioniranje ove tehnologije,

kako mi to nazivamo, u divljini.

Smanjili smo je tako da
ključni motor za emocije

radi na bilo kakvom uređaju
s kamerom, poput ovog iPada.

Isprobajmo ga.

Kao što možete vidjeti,
algoritam je prepoznao Chloeino lice

vidljivo u ovoj bijeloj kutijici

i prati njezine glavne crte lica,

dakle obrve, oči, usta i nos.

Pitanje glasi: prepoznaje li izraz lica?

Testirat ćemo uređaj.

Prvo mi pokaži pokerašku facu.
Odlično. (Smijeh)

I onda kako se smije,
ovo je iskren osmijeh, sjajno.

Zelena se pokazatelj
povećava kako se smije.

To je bio veliki osmijeh.

Sad probaj nešto manje očito
da vidimo hoće li ga prepoznati.

Prepoznaje i manje očite osmjehe.

Naporno smo radili da to postignemo.

Zatim podignute obrve,
pokazatelj iznenađenja.

Naborane obrve, pokazatelj zbunjenosti.

Namrgodi se. Tako, savršeno.

To su sve različite akcijske jedinice,
a ima ih još jako puno.

Ovo je samo osnovna demonstracija.

Svako očitanje nazivamo
točkom emocionalnih podataka

i zajedno mogu izraziti različite emocije.

Na desnoj strani izgledaj sretno.

To je sreća, povećava se.

Sad nam pokaži gađenje.

Sjeti se kako si se osjećala
kad je Zayn napustio One Direction.

(Smijeh)

Da, naboraj nos. Odlično.

Valencija je prilično negativna,
mora da si bila njegov veliki fan.

Valencija pokazuje
pozitivnost, tj. negativnost iskustva,

a angažman pokazuje koliko je ekspresivna.

Zamislite da Cloe ima pristup
ovom emocionalnom prijenosu uživo

i da ga može podijeliti
s bilo kime s kime želi.

Hvala.

(Pljesak)

Dosad smo prikupili 12 milijardi
ovih jedinica emocionalnih podataka.

To je najveća baza podataka
za emocije u svijetu.

Prikupili smo ih
iz 2,9 milijuna snimaka lica

ljudi koji su pristali podijeliti
svoje emocije s nama

iz 75 zemalja diljem svijeta.

Svakim je danom sve veća.

Svakim me danom sve više oduševljava

kako možemo kvantificirati
nešto tako osobno poput emocija,

i to možemo prikazati na ovoj skali.

Što smo dosad naučili?

Spol.

Prikupljeni podatci potvrđuju
nešto na što ste vjerojatno sumnjali.

Žene su ekspresivnije od muškaraca.

Žene se više smiješe,
a i osmjesi im dulje traju

te sada možemo zaista
kvantificirati na što to muškarci i žene

drugačije reagiraju.

Prijeđimo na kulturu. U SAD-u

žene su 40% eskspresivnije od muškaraca,

ali zanimljivo je da tu razliku ne vidlmo
u UK-u između muškaraca i žena.

(Smijeh)

Dob: ljudi od pedeset godina i više

25% su emotivniji od mlađih ljudi.

Žene u dvadesetima smiju se
više nego muškarci iste dobi,

što je vjerojatno nužno
za romantične veze.

Vjerojatno najnevjerojatnija spoznaja

jest da da smo ekspresivni cijelo vrijeme,

čak i kad sami sjedimo ispred uređaja,

a ne samo kad gledamo
snimke mačaka na Facebooku.

Ekspresivni smo dok pišemo mejlove,
poruke, kupujemo online

ili pak računamo porez.

Gdje se ovi podatci danas koriste?

U razumijevanju toga kako
funkcioniramo s medijima,

dakle razumijevanje marketinga
i glasačkog ponašanja,

ali i u osnaživanju
ili tehnologiji u službi emocija.

Željela bih vam pokazati
neke meni drage primjere.

Naočale za očitavanje emocija
pomažu osobama

oštećenog vida da čitaju emocije drugih,

a mogu pomoći i autistima
da prepoznaju emocije,

nešto što je njima zaista teško.

Zamislite kad bi
aplikacije za učenje u obrazovanju

mogle osjetiti da ste zbunjeni i usporiti

ili da vam je dosadno, pa ubrzati,

baš poput odličnog učitelja u učionici.

Što kad bi vam ručni sat
mogao pratiti raspoloženje

ili kad bi automobil osjetio da ste umorni

ili da hladnjak zna da ste pod stresom,

pa se automatski zaključa
da se ne bi prejedali. (Smijeh)

Meni bi to bilo super.

Što da sam, dok sam bila na Cambridgeu,

imala pristup emocionalnom prijenosu uživo

i da sam to mogla podijeliti
sa svojom obitelji na prirodan način,

kao što bih to učinila
da smo zajedno u istoj prostoriji?

Mislim da će za pet godina

svi naši uređaji imati emocionalni čip

i bit će nam teško zamisliti kako je bilo
kad se nismo mogli samo namrštiti uređaju,

a da nam on ne kaže:
"Hmm, to ti se nije svidjelo, zar ne?"

Izazov je u tome što ovu tehnologiju
možemo primijeniti na razne načine,

a moj tim i ja shvaćamo da
ne možemo sve to napraviti sami.

Stoga smo tu tehnologiju podijelili 
s drugim razvojnim inženjerima

da je nastave razvijati i biti kreativni.

Shvaćamo potencijalne rizike,

kao i potencijal za zloupotrebu,

ali osobno, nakon što sam tolike godine
provela radeći na tome,

vjerujem da su koristi za čovječanstvo

od emocionalno inteligentne tehnologije

puno veće od potencijalne zloupotrebe.

Sve vas pozivam da budete dio rasprave.

Što je više ljudi upoznato
s tom tehnologijom,

to će više nas imati pravo
izabrati kako će se koristiti.

Što se naši životi
sve više digitaliziraju,

to smo više osuđeni na propast
u pokušaju da smanjimo upotrebu uređaja

kako bismo povratili emocije.

Ono što ja želim napraviti jest
donijeti emocije u tehnologiju

te je učiniti osjetljivijom na nas.

Želim da nas ti uređaji
koji su nas razdvajali

ponovno spoje.

Humaniziranjem tehnologije
dobivamo jedinstvenu priliku

ponovnog interpretiranja
načina na koji se povezujemo sa strojevima

te samim time i kako se
mi kao ljudska bića

povezujemo jedni s drugima.

Hvala vam.

(Pljesak)