Naše emocije utječu
na svako područje naših života,
od zdravlja i načina na koji učimo
do toga kako radimo i donosimo odluke,
bile one velike ili male.
Naše emocije također utječu
na način na koji se povezujemo s drugima.
Razvili smo se za život u ovakvom svijetu,
no umjesto toga
sve više i više živimo ovako -
ovo je sinoćnji SMS moje kćeri -
u svijetu lišenom emocija.
Ja to želim promijeniti.
Želim vratiti emocije u digitalni svijet.
U to sam se upustila prije 15 godina.
Bila sam računalna znanstvenica u Egiptu
i bila sam primljena na doktorski studij
na sveučilištu u Cambridgeu.
Učinila sam nešto prilično neuobičajeno
za egipatsku muslimansku mladenku:
uz potporu supruga koji je ostao u Egiptu,
spakirala sam kofere
i preselila u Englesku.
Na Cambridgeu, kilometrima daleko od kuće,
shvatila sam da više vremena
provodim s laptopom
nego s bilo kojim drugim ljudskim bićem.
Unatoč ovoj intimnosti moj laptop
nije imao pojma kako se ja osjećam.
Nije znao jesam li sretna,
tužna, pod stresom, zbunjena,
što je postalo frustrirajuće.
Tim više, dok sam
online kontaktirala s obitelji,
osjećala sam kako sve moje emocije
nestaju u cyber-prostoru.
Nedostajala mi je kuća, bila sam usamljena,
a nekada sam znala čak i zaplakati,
ali svoje sam emocije
mogla prenijeti samo ovako.
(Smijeh)
Suvremena tehnologija
ima puno IQ-a, a ništa EQ-a,
puno kognitivne inteligencije,
ništa emocionalne inteligencije,
što mi je dalo na razmišljanje -
što kad bi naša tehnologija
mogla osjetiti naše emocije?
Što kad bi sve naprave mogle osjetiti
naše raspoloženje i reagirati na njih
onako kako bi to napravio
emocionalno inteligentan prijatelj.
Ta su pitanja mene i moj tim naveli
na razvijanje tehnologije koja
očitava i odgovara na naše emocije,
a početna točka bilo nam je ljudsko lice.
Ljudsko lice jedno je
od najmoćnijih kanala
za prijenos društvenih
i emocionalnih stanja,
sve od užitka, iznenađenja,
empatije i znatiželje.
U znanosti emocija svaki je pokret
facijalnih mišića akcijska jedinica.
Npr. akcijska jedinica 12,
nije to holivudski blockbuster,
nego se radi o podizanju kuta usnice,
što je osnovna sastavnica osmijeha.
Probajte. Da vidimo te osmijehe.
Drugi je primjer akcijska jedinica 4:
boranje obrva.
To je kada skupite obrve
čime stvarate ovakve teksture i bore.
Ne volimo ih, ali snažan su
pokazatelj negativnih emocija.
Imamo oko 45 ovakvih akcijskih jedinica
koje se kombiniraju
kako bi izrazile stotine emocija.
Teško je naučiti računalo da ih očitava
jer mogu biti brze, suptilne su
i mogu se kombinirati na različite načine.
Npr. smijeh i podsmijeh.
Izgledaju koliko-toliko slično,
ali znače različite stvari.
(Smijeh)
Osmijeh je pozitivan,
a podsmijeh negativan.
Nekad vas podsmijeh može proslaviti.
No ozbiljno, za računalo je važno da može
razlikovati ova dva izraza.
Kako da to izvedemo?
Tako da algoritmima damo
desetke tisuća primjera osmijeha ljudi
različitih nacionalnosti, dobi, spolova,
a isto to učinimo i za podsmijehe.
Zatim koristeći dubinsko učenje,
algoritam traži sve te teksture i bore
i promjene oblika lica
te nauči da svi osmjesi
imaju zajedničke karakteristike,
a svi podsmjesi neznatno
različite karakteristike.
Sljedeći put kad ugleda novo lice,
nauči da
to lice ima iste karakteristike osmijeha
pa kaže: "Aha, znam što je to - osmijeh."
Najbolji način demonstracije
funkcioniranja ove tehnologije
jest demonstracija uživo.
Trebat će mi dobrovoljac,
po mogućnosti netko s licem.
(Smijeh)
Cloe će biti naša dobrovoljka.
Tijekom zadnjih pet godina
iz istraživačkog projekta na MIT-u
prerasli smo u tvrtku
koja naporno radi da omogući
funkcioniranje ove tehnologije,
kako mi to nazivamo, u divljini.
Smanjili smo je tako da
ključni motor za emocije
radi na bilo kakvom uređaju
s kamerom, poput ovog iPada.
Isprobajmo ga.
Kao što možete vidjeti,
algoritam je prepoznao Chloeino lice
vidljivo u ovoj bijeloj kutijici
i prati njezine glavne crte lica,
dakle obrve, oči, usta i nos.
Pitanje glasi: prepoznaje li izraz lica?
Testirat ćemo uređaj.
Prvo mi pokaži pokerašku facu.
Odlično. (Smijeh)
I onda kako se smije,
ovo je iskren osmijeh, sjajno.
Zelena se pokazatelj
povećava kako se smije.
To je bio veliki osmijeh.
Sad probaj nešto manje očito
da vidimo hoće li ga prepoznati.
Prepoznaje i manje očite osmjehe.
Naporno smo radili da to postignemo.
Zatim podignute obrve,
pokazatelj iznenađenja.
Naborane obrve, pokazatelj zbunjenosti.
Namrgodi se. Tako, savršeno.
To su sve različite akcijske jedinice,
a ima ih još jako puno.
Ovo je samo osnovna demonstracija.
Svako očitanje nazivamo
točkom emocionalnih podataka
i zajedno mogu izraziti različite emocije.
Na desnoj strani izgledaj sretno.
To je sreća, povećava se.
Sad nam pokaži gađenje.
Sjeti se kako si se osjećala
kad je Zayn napustio One Direction.
(Smijeh)
Da, naboraj nos. Odlično.
Valencija je prilično negativna,
mora da si bila njegov veliki fan.
Valencija pokazuje
pozitivnost, tj. negativnost iskustva,
a angažman pokazuje koliko je ekspresivna.
Zamislite da Cloe ima pristup
ovom emocionalnom prijenosu uživo
i da ga može podijeliti
s bilo kime s kime želi.
Hvala.
(Pljesak)
Dosad smo prikupili 12 milijardi
ovih jedinica emocionalnih podataka.
To je najveća baza podataka
za emocije u svijetu.
Prikupili smo ih
iz 2,9 milijuna snimaka lica
ljudi koji su pristali podijeliti
svoje emocije s nama
iz 75 zemalja diljem svijeta.
Svakim je danom sve veća.
Svakim me danom sve više oduševljava
kako možemo kvantificirati
nešto tako osobno poput emocija,
i to možemo prikazati na ovoj skali.
Što smo dosad naučili?
Spol.
Prikupljeni podatci potvrđuju
nešto na što ste vjerojatno sumnjali.
Žene su ekspresivnije od muškaraca.
Žene se više smiješe,
a i osmjesi im dulje traju
te sada možemo zaista
kvantificirati na što to muškarci i žene
drugačije reagiraju.
Prijeđimo na kulturu. U SAD-u
žene su 40% eskspresivnije od muškaraca,
ali zanimljivo je da tu razliku ne vidlmo
u UK-u između muškaraca i žena.
(Smijeh)
Dob: ljudi od pedeset godina i više
25% su emotivniji od mlađih ljudi.
Žene u dvadesetima smiju se
više nego muškarci iste dobi,
što je vjerojatno nužno
za romantične veze.
Vjerojatno najnevjerojatnija spoznaja
jest da da smo ekspresivni cijelo vrijeme,
čak i kad sami sjedimo ispred uređaja,
a ne samo kad gledamo
snimke mačaka na Facebooku.
Ekspresivni smo dok pišemo mejlove,
poruke, kupujemo online
ili pak računamo porez.
Gdje se ovi podatci danas koriste?
U razumijevanju toga kako
funkcioniramo s medijima,
dakle razumijevanje marketinga
i glasačkog ponašanja,
ali i u osnaživanju
ili tehnologiji u službi emocija.
Željela bih vam pokazati
neke meni drage primjere.
Naočale za očitavanje emocija
pomažu osobama
oštećenog vida da čitaju emocije drugih,
a mogu pomoći i autistima
da prepoznaju emocije,
nešto što je njima zaista teško.
Zamislite kad bi
aplikacije za učenje u obrazovanju
mogle osjetiti da ste zbunjeni i usporiti
ili da vam je dosadno, pa ubrzati,
baš poput odličnog učitelja u učionici.
Što kad bi vam ručni sat
mogao pratiti raspoloženje
ili kad bi automobil osjetio da ste umorni
ili da hladnjak zna da ste pod stresom,
pa se automatski zaključa
da se ne bi prejedali. (Smijeh)
Meni bi to bilo super.
Što da sam, dok sam bila na Cambridgeu,
imala pristup emocionalnom prijenosu uživo
i da sam to mogla podijeliti
sa svojom obitelji na prirodan način,
kao što bih to učinila
da smo zajedno u istoj prostoriji?
Mislim da će za pet godina
svi naši uređaji imati emocionalni čip
i bit će nam teško zamisliti kako je bilo
kad se nismo mogli samo namrštiti uređaju,
a da nam on ne kaže:
"Hmm, to ti se nije svidjelo, zar ne?"
Izazov je u tome što ovu tehnologiju
možemo primijeniti na razne načine,
a moj tim i ja shvaćamo da
ne možemo sve to napraviti sami.
Stoga smo tu tehnologiju podijelili
s drugim razvojnim inženjerima
da je nastave razvijati i biti kreativni.
Shvaćamo potencijalne rizike,
kao i potencijal za zloupotrebu,
ali osobno, nakon što sam tolike godine
provela radeći na tome,
vjerujem da su koristi za čovječanstvo
od emocionalno inteligentne tehnologije
puno veće od potencijalne zloupotrebe.
Sve vas pozivam da budete dio rasprave.
Što je više ljudi upoznato
s tom tehnologijom,
to će više nas imati pravo
izabrati kako će se koristiti.
Što se naši životi
sve više digitaliziraju,
to smo više osuđeni na propast
u pokušaju da smanjimo upotrebu uređaja
kako bismo povratili emocije.
Ono što ja želim napraviti jest
donijeti emocije u tehnologiju
te je učiniti osjetljivijom na nas.
Želim da nas ti uređaji
koji su nas razdvajali
ponovno spoje.
Humaniziranjem tehnologije
dobivamo jedinstvenu priliku
ponovnog interpretiranja
načina na koji se povezujemo sa strojevima
te samim time i kako se
mi kao ljudska bića
povezujemo jedni s drugima.
Hvala vam.
(Pljesak)