Pomfrit je ukusan. Pomfrit sa kečapom je pravi mali raj. Problem je što je u suštini nemoguće sipati tačno odgovarajuću količinu. Toliko smo navikli da sipamo kečap da ni ne primećujemo koliko je čudno njegovo ponašanje. Zamislite bocu za kečap napunjenu čvrstom supstancom, jakom poput čelika. Nikakvim treskanjem nije moguće izvući čelik. Zamislite sada tu istu bocu napunjenu tečnošću poput vode. To bi se izlilo kao san. Ipak, čini se da kečap ne zna šta činiti. Da li je on čvrsta supstanca? Ili tečnost? Odgovor je, pa - zavisi. Većina uobičajenih tečnosti poput vode, ulja i alkohola, reaguje na silu linearno. Ako ih pritisnete dvostruko jače, one se kreću dvostruko brže. Ser Isak Njutn, poznat po anegdoti s jabukom, prvi je uočio ovu relaciju, pa se stoga takve tečnosti nazivaju njutnovskim tečnostima. Kečap, pak, pripada veseloj družini narušitelja ovog linearnog zakona koje se nazivaju ne-njutonskim tečnostima. Majonez, pasta za zube, krv, boja, puter od kikirikija i mnoge druge tečnosti reaguju na silu nelinearno. Drugim rečima, njihova prividna debljina menja se zavisnosno od toga koliko jako pritišćete, koliko dugo ili koliko brzo. A kečap je zapravo ne-njutonovski na dva različita načina. Prvi način: što jače pritisnete, čini se da će kečap izaći tanji. Do određene sile pritiska kečap se, u suštini, ponaša kao čvrsta supstanca. Ali, jednom kada prevaziđete tu kritičnu tačku, kečap menja ponašanje i postaje hiljadu puta tanji nego što je pre bio. Zvuči poznato, zar ne? Drugi način: ako pritisnete silom manjom od granične, kečap će najzad početi da teče. U ovom slučaju, vreme, a ne sila, je ključ za oslobađanje kečapa iz staklenog zatvora. U redu, dakle, zašto se kečap ponaša tako čudno? Pa, pravi se od paradajza, usitnjenog, smrvljenog, drobljenog, potpuno uništenog paradajza. Vidite ove sitne čestice? To je ono što ostaje od ćelija paradajza nakon što prođu kroz tretman kečapa. A tečnosti oko tih čestica? To je pretežno voda i nešto sirćeta, šećera i začina. Kad kečap samo sedi okolo, čestice paradajza su ravnomerno i nasumično raspoređene. Sada, recimo da vrlo brzo primenite slabu silu. Čestice naleću jedna na drugu, ali ne mogu da se mimoiđu, pa time ni kečap ne teče. Pretpostavimo da brzo primenite jaku silu. Ta dodatna sila je dovoljna da iscedi čestice paradajza, pa se možda umesto malih sfera ispretumbaju u male elipse, i bum! Sada imate dovoljno prostora da jedna grupa čestica prođe kraj drugih, pa kečap teče. Recimo sada da primenjujete vrlo slabu silu, ali dovoljno dug vremenski period. Čini se da i nismo baš sigurni šta se dešava u ovom scenariju. Jedna od mogućnosti je da se čestice paradajza blizu zidova posude polako pomeraju ka sredini, ostavljajući supu u kojoj su rastvoreni, a koja je u osnovi voda, blizu ivica. Ta voda služi kao mazivo između staklene boce i središnjeg čepa kečapa i tako kečap teče. Druga mogućnost je da se čestice polako međusobno preuređuju u puno malih grupa koje se zatim međusobno mimoilaze. Naučnici koji proučavaju protok tečnosti i dalje aktivno istražuju na kom principu kečap i njegovi veseli prijatelji funkcionišu. Kečap u suštini postaje tanji što jače pritiskate, ali druge supstance, poput Ubleka, ili nekih prirodnih putera od kikirikija, zapravo postaju deblje što jače pritiskate. Druge se mogu uspeti uz rotirajuće štapove ili nastaviti da se izlivaju iz čaše, nakon što ste ih počeli izlivati. Sa aspekta fizike, kečap predstavlja jednu od komplikovanijih smeša. I kao da to nije dovoljno, balans sastojaka i prisustvo prirodnih zgušnjivača poput ksantanske gume, koji se takođe nalazi u mnogim voćnim napicima i mlečnim šejkovima, može značiti da se dva različita kečapa mogu potpuno drugačije ponašati. Ali većina će pokazati dva karakteristična svojstva: naglo stanjivanje pri graničnoj sili i postepenije stanjivanje nakon što se mala sila primenjuje duži vremenski period. A to znači da kečap možete istisnuti iz boce na dva načina: ili mu date niz dugih, sporih laganih treskanja, pazeći da nikad ne prestanete da primenjujete silu, ili možete jednom snažno udariti bocu. Ono što pravi profesionalci rade jeste da drže poklopac, daju boci nekoliko kratkih, oštrih protresanja, kako bi probudili sve one čestice paradajza, a zatim skinu poklopac i dobro kontrolisano sipaju kečap na svoj nebeski pomfrit.