Gde se ukrštaju
tehnologija, umetnost i nauka?
U radoznalosti i čudu,
jer to nas pokreće da istražujemo,
jer smo okruženi stvarima
koje ne možemo da vidimo.
Volim da koristim film
da bih nas poveo na putovanje
kroz kapije vremena i prostora,
da bih nevidljivo učinio vidljivim,
jer to proširuje
naše horizonte,
transformiše naše opažanje,
otvara naše umove
i dodiruje naša srca.
Evo nekih scena
iz mog 3D IMAX filma
"Misterije nevidljivog sveta".
(Muzika)
Postoji pokret koji je suviše spor
da bi ga naše oči detektovale,
i pomoću "time lapse" fotografije
otkrivamo i proširujemo
naš pogled na svet.
Možemo videti kako organizmi
niču i rastu,
kako puzavica preživljava
puzeći sa šumskog tla
da bi ugledala sunčevu svetlost.
A na širokom planu,
pomoću "time lapse" tehnologije
vidimo našu planetu u pokretu.
Pored ogromnog zamaha prirode
vidimo i neprestano kretanje čovečanstva.
Svaka tačka koja se kreće
predstavlja putnički avion,
i pretvaranjem podataka o avio saobraćaju
u "time lapse" slike
možemo videti nešto što je
stalno iznad nas,
ali nevidljivo:
ogromnu mrežu avio saobraćaja iznad SAD.
Možemo to isto da uradimo
i sa brodovima na moru.
Možemo da pretvorimo podatke
u "time lapse" sliku
globalne ekonomije u pokretu.
Decenije podataka
daju nam sliku cele planete
kao jednog organizma
koga hrane struje koje kruže okeanima
i oblaci koji kovitlaju kroz atmosferu
pulsirajući i svetleći,
krunisani aurorom borealis.
To bi mogla biti konačna
"time lapse" fotografija:
oživljena anatomija Zemlje.
U drugoj krajnosti su stvari
koje se kreću suviše brzo za naše oči,
ali imamo tehnologiju koja može da pogleda
i u taj svet.
Sa kamerama velike brzine
možemo da uradimo
suprotno od "time lapse"-a.
Možemo da snimamo prizore
koji su hiljadama puta
brži od našeg vida.
I možemo da vidimo kako rade
genijalne prirodne mašine,
i možda čak da ih imitiramo.
Kad proleti vilin konjic,
možda ne primetite,
ali on je najbolji letač u prirodi.
On može da lebdi, da leti unazad
i čak i naglavačke.
Prateći markere na krilima insekta
možemo da predstavimo
protok vazduha koji proizvodi.
Niko ne zna njihovu tajnu,
ali kamere velike brzine
pokazuju da vilin konjic
može da pokreće sva četiri krila
u različitim pravcima
u isto vreme.
Ono što naučimo može da nas odvede
do novih vrsta robotskih letača,
koji mogu da prošire naš vid
do važnih i udaljenih mesta.
Mi smo džinovi i nismo svesni
onih stvari koje su premale
da bismo ih videli.
Elektronski mikroskop ispaljuje elektrone
koji stvaraju slike
koje mogu biti uvećane
i do milion puta.
Ovo je jaje leptira.
Postoje nevidljiva stvorenja
koja žive po celom vašem telu,
uključujući grinje, koje provode ceo život
na vašim trepavicama,
i gamižu noću po vašoj koži.
Možete li da pogodite šta je ovo?
Koža ajkule.
Usta gusenice.
Oko vinske mušice.
Ljuska jajeta.
Buva.
Jezik puža.
Mislimo da poznajemo
većinu životinjskog sveta,
ali možda postoje milioni malih vrsta
koje čekaju da se otkriju.
I pauk ima velike tajne,
jer paukova mreža je proporcionalno
čvršća od čelika,
ali je potpuno elastična.
Ovo putovanje će nas odvesti dalje
do nano sveta.
Svila je 100 puta tanja
od ljudske kose.
Na njoj je bakterija,
a pored te bakterije, 10 puta manji,
virus.
Unutar njega, 10 puta manje,
tri niti DNK,
i približavajući se granici
naših najmoćnijih mikroskopa,
pojedinačni atomi ugljenika.
Vrhom moćnog mikroskopa
možemo da pomeramo atome
i stvaramo neverovatne nano uređaje.
Neki bi jednog dana mogli
da patroliraju našim telom
i otkrivaju razne bolesti
i pročišćavaju zapušene arterije
na svom putu.
Majušne hemijske mašine budućnosti
bi jednog dana možda mogle
da popravljaju DNK.
Na pragu smo izvanrednih napredaka,
rođenih iz našeg poriva
da otkrijemo misterije života.
Pod neprekidnom kišom kosmičke prašine
vazduh je pun polena,
mikrodijamanata i dragulja
sa drugih planeta
i eksplozija supernova.
Ljudi žive svoje živote
okruženi nevidljivim.
Saznanje da da ima toliko toga oko nas
što možemo da vidimo
zauvek menja naše shvatanje sveta
i gledanjem neviđenih svetova prepoznajemo
da živimo u živom svemiru
i ova nova perspektiva stvara čudo
i inspiriše nas da postanemo istraživači
u sopstvenom dvorištu.
Ko zna šta još čeka da bude viđeno
i koja će nova čuda
transformisati naše živote.
To ćemo tek morati da otkrijemo.
(Aplauz)
Hvala vam.
(Aplauz)