Vaša tvrtka objavljuje natječaj za radno mjesto. Prijave pristižu i kvalificirani kandidati su prepoznati. Sad počinje izbor. Osoba A: prestižno sveučilište, 5.0 prosjek, savršen životopis, odlične preporuke. Sve prave stvari. Osoba B: državna škola, popriličan broj raznih poslova, te čudni poslovi poput blagajnice i konobarice koja pjeva. No zapamtite--oboje su kvalificirani. Sad vas pitam: koga ćete izabrati? Moji kolege i ja smo stvorili vrlo službene termine, koji opisuju dvije različite kategorije kandidata. Osobu pod A zovemo "Srebrna Žlica", onaj koji je imao sve prednosti i predodređen je za uspjeh. Osobu pod B zovemo "Borac", on se morao boriti protiv nevjerojatnih izgleda da bi došao do iste pozicije. Upravo ste čuli direktoricu ljudskih resursa kako naziva ljude "Srebrne Žlice" i "Borci". (Smijeh) Što nije baš politički ispravno i zvuči pomalo osuđivaćki. No, prije nego li mi povuku dozvolu ljudskih resursa- (Smijeh) dozvolite da objasnim. Životopis priča priču. Tijekom godina, sam naučila nešto o ljudima čija se iskustva iščitavaju poput naizgled nepovezanih dijelova. Zbog toga se zaustavim i u potpunosti ih razmotrim, prije nego odbacim njihove životopise. Niz čudnih poslova može ukazivati na nedosljednost, nedostatak usredotočenosti, nepredvidivost. Ili može značiti predanost u borbi protiv prepreka. U najmanju ruku, "Borac" zaslužuje intervju. Neka bude jasno, Ja nemam ništa protiv "Srebrne Žlice". Da bi se upisalo i diplomiralo na prestižnom sveučilištu potrebno je mnoga rada i odricanja. No ako je vaš cijeli život planiran prema uspjehu, kako ćete podnijeti teška vremena? Jedan zaposlenik je smatrao da jer je išao na elitno sveučilište su određeni poslovi ispod njegove časti. Kao što je privremeno obavljanje fizičkog rada da bi se bolje razumjelo operacije. Na kraju je dao otkaz. No, s druge strane, što se dogodi ako vam je cijeli život predodređen za neuspjeh, a vi zapravo uspijete? Želim vas potaknuti da intervjuirate "Borca". Znam mnogo o tome jer sam i sama "Borac". Prije mog rođenja, mom ocu je dijagnosticirana paranoidna shizofrenija, te nije mogao zadržati posao, bez obzira na svoju briljantnost. Naši životi su bili djelomično filmovi "Kukavičje Gnijezdo", djelomično "Buđenja", i djelomično "Genijalni Um." (Smijeh) Ja sam četvrto od petero djece koje je othranila samohrana majka, u opasnoj četvrti u Brooklyn, New Yorku. Nikad nismo posjedovali kuću, auto, perilicu rublja, a većinu mog djetinjstva nismo imali ni telefon. Tako da sam bila vrlo motivirana razumjeti odnos između poslovnog uspjeha i "Boraca". Jer moj život je vrlo lako mogao ispasti sasvim drugačije. Kako sam upoznavala uspješne poslovne ljude i čitala profile snažnih vođa, primijetila sam neke istovjetnosti. Mnogi od njih su imali težak početak, od siromaštva, napuštanja, smrti roditelja dok su bili djeca, do poteškoća u učenju, alkoholizma i nasilja. Uobičajeno mišljenje je da trauma vodi do nevolja, te je mnogo fokusa na disfunkcije koje proizlaze iz toga. No tijekom proučavanja disfunkcija podaci su otkrili neočekivani uvid: da i najgore situacije mogu rezultirati rastom i transformacijom. Nevjerojatan i neočekivani fenomen je otkriven, koji znanstvenici nazivaju posttraumatski rast. U jednom istraživanju namijenjenom mjerenju učincima nedaća na djecu koja su izložena riziku, između podskupine od 698 djece, koji su pretrpjeli najteže i najekstremnije uvjete, cijela jedna trećina je odrasla da živi zdrave, uspješne i produktivne živote. Unatoč svemu i protiv nevjerojatnih izgleda, uspjeli su. Jedna trećina. Uzmimo ovaj životopis. Ovog su dečka roditelji dali na posvajanje. Nikad nije završio fakultet. Radi raznorazne poslove, boravi godinu dana u Indiji, i uz sve to , ima disleksiju. Biste li zaposlili tog čovjeka? Njegovo ime je Steve Jobs. U proučavanju najuspješnijih poduzetnika na svijetu, ispada da disproporcionalan broj ima disleksiju. U SAD-u, 35 posto proučavanih poduzetnika ima disleksiju. Ono što je nevjerojatno-- među tim poduzetnicima koji su iskusili posttraumatski rast, oni sad vide svoje poteškoće u učenju, kao poželjnu teškoću koja im je pružila prednost. Jer su pažljivije slušali i pridavali veću pažnju detaljima. Oni ne smatraju da su to što jesu unatoč nedaćama, oni znaju da su to što jesu zbog nedaća. Oni su prigrlili svoje traume i teškoće kao ključne elemente toga tko su postali. I znaju da bez tih iskustava, možda nikad ne bi razvili snagu i hrabrost nužne da bi se postalo uspješan. Jednom mom kolegi se cijeli život preokrenuo zbog Kineske Kulturne Revolucije 1966. Kad je imao 13 godina, roditelje su mu preselili na selo, škole su bile zatvorene, te je bio ostavljen u Pekingu da se brine sam za sebe do 16-te godine, kad je dobio posao u tvornici odjeće. No umjesto da prihvati svoju sudbinu, donio je odluku da će nastaviti svoje obrazovanje. Jedanaest godina kasnije, kad se političko okruženje promijenilo, čuo je za izrazito selektivan prijemni test za sveučilište. Imao je tri mjeseca da nauči cijeli nastavni plan viših razreda osnovne i srednje škole. Tako je svakoga dana dolazio kući iz tvornice, odspavao, učio do 4 ujutro, otišao natrag na posao i ponavljao taj ciklus svaki dan tri mjeseca. On je to učinio, on je uspio. Njegova predanost obrazovanju bila je nepokolebljiva i nikad nije izgubio nadu. On danas ima magisterij, a njegove kćeri imaju diplome s Cornella i Harvarda. "Borci" su tjerani naprijed s uvjerenjem da samo nad sobom imaš potpunu kontrolu. Kad stvari ne ispadnu dobro, "Borci" se pitaju:"Što mogu učiniti drugačije da postignem bolji rezultat? Borci imaju osjećaj svrhe, koji ih sprečava da odustanu sami od sebe. Nešto poput, ako si preživio siromaštvo, ludog oca i nekoliko puta bio opljačkan, misliš si: "Poslovni izazovi?-- (Smijeh) Stvarno? Čas posla. Mogu ja to." (Smijeh) I to me podsjetilo-- humor. "Borci" znaju da humor pomaže u teškim vremenima, a smijeh pomaže da bi se promijenilo gledište na stvari. I napokon tu su odnosi s drugima. Ljudi koji nadvladaju teškoće ne čine to sami. Negdje uz put, pronađu ljude koji izvlače najbolje iz njih i koji su uvjereni u njihov uspjeh. Imati nekoga na koga možeš računati bez obzira na sve je nužno za nadvladavanje teškoća. Ja sam imala sreće. Na mom prvom poslu nakon fakulteta, nisam imala auta, tako da sam dijelila prijevoz preko dva mosta s ženom koja je bila predsjednikova asistentica. Gledala me kako radim i potaknula me da se fokusiram na svoju budućnost, a ne da žalujem nad svojom prošlošću. Usput sam upoznala mnoge ljude koji su mi dali svoje brutalno iskrene povratne informacije, savjet i mentorstvo. Tim ljudima ne smeta što sam nekoć radila kao konobarica koja pjeva, da bi si platila fakultet. (Smijeh) Ostavljam vas s jednim krajnjim dragocjenim uvidom. Tvrtke koje su predane raznolikosti i otvorene svima podupiru "Borce" i imaju bolje rezultate od sebi jednakih. Prema DiversityInc, studija je pokazala da su njihovih top 50 tvrtki po stupnju raznolikosti nadmašili burzovni indeks S&P 500 za 25 posto. Vratimo se mom prvotnom pitanju. Na koga ćete se kladiti, "Srebrnu Žlicu" ili na "Borca"? Ja kažem, izaberite podcijenjenog kandidata, čija su tajna oružja strast i svrha. Zaposlite "Borca". (Pljesak)