WEBVTT

00:00:00.835 --> 00:00:02.901
Volim velike misterije

00:00:02.901 --> 00:00:07.313
i fascinira me najveći
nerazrješeni misterij u znanosti,

00:00:07.313 --> 00:00:09.271
možda zato što je osoban.

00:00:09.681 --> 00:00:11.539
Radi se o tome tko smo mi

00:00:11.539 --> 00:00:13.656
i ne mogu ne biti znatiželjan.

NOTE Paragraph

00:00:14.186 --> 00:00:16.275
Misterij je sljedeći:

00:00:16.275 --> 00:00:19.710
koja je veza između vašeg mozga

00:00:19.710 --> 00:00:21.221
i svjesnih iskustava,

00:00:21.221 --> 00:00:23.891
kao na primjer iskustvo
okusa čokolade

00:00:23.891 --> 00:00:25.665
ili osjeta baršuna?

NOTE Paragraph

00:00:26.805 --> 00:00:28.389
Ovaj misterij nije ništa novo.

00:00:28.999 --> 00:00:32.598
1868. je Thomas Huxley napisao:

00:00:32.598 --> 00:00:37.892
"Kako je moguće da nešto tako nevjerojatno
kao što je stanje svijesti nastaje kao

00:00:37.892 --> 00:00:41.259
posljedica iritacije živčanog tkiva

00:00:41.259 --> 00:00:43.325
jednako neobjašnjivo

00:00:43.325 --> 00:00:47.378
kao pojavljivanje duha kad Aladdin
protrlja svoju svjetiljku?"

00:00:49.268 --> 00:00:51.545
Huxley je znao da su aktivnosti mozga

00:00:51.545 --> 00:00:54.819
i svjesna iskustva povezana,

00:00:54.819 --> 00:00:56.978
ali nije znao zašto.

00:00:56.978 --> 00:01:00.299
Za znanost njegova vremena
to je bio misterij.

00:01:00.299 --> 00:01:02.435
U godinama nakon Huxleyja

00:01:02.435 --> 00:01:05.801
znanost je otkrila mnogo
toga o aktivnosti mozga,

00:01:05.801 --> 00:01:07.822
ali je veza između aktivnosti mozga

00:01:07.822 --> 00:01:10.910
i svjesnih iskustava još uvijek misterij.

00:01:10.910 --> 00:01:14.555
Zašto? Zašto nismo više napredovali?

00:01:14.555 --> 00:01:19.414
Neki stručnjaci misle da ne možemo
riješiti ovaj problem jer

00:01:19.414 --> 00:01:23.213
nemamo potrebnog koncepta i inteligencije.

00:01:23.883 --> 00:01:27.952
Ne očekujemo od majmuna da riješe
probleme iz kvantne mehanike,

00:01:27.952 --> 00:01:32.117
i, čini se, ne možemo očekivati da
naša vrsta riješi ovaj problem.

00:01:32.527 --> 00:01:35.661
Ja se ne slažem. Optimističan sam.

00:01:35.661 --> 00:01:38.703
Mislim da smo jednostavno krenuli
od pogrešne pretpostavke.

00:01:38.703 --> 00:01:42.209
Jednom kada ju ispravimo,
mogli bismo riješiti ovaj problem.

00:01:42.209 --> 00:01:44.626
Danas bih vam želio reći
koja je to pretpostavka,

00:01:44.626 --> 00:01:47.384
zašto je pogrešna i kako ju ispraviti.

NOTE Paragraph

00:01:47.874 --> 00:01:49.568
Počnimo s pitanjem:

00:01:49.778 --> 00:01:52.866
Vidimo li stvarnost kakva ona jest?

00:01:52.866 --> 00:01:54.561
Otvorim oči

00:01:54.561 --> 00:01:59.498
i doživim iskustvo koje opišem
kao metar udaljenu crvenu rajčicu.

00:02:00.606 --> 00:02:03.849
Kao rezultat, povjerujem u to
da u stvarnosti

00:02:03.849 --> 00:02:06.491
postoji metar udaljena crvena rajčica.

00:02:06.751 --> 00:02:11.615
Onda zatvorim oči i moje se iskustvo
mijenja u sivo polje,

00:02:12.425 --> 00:02:17.591
ali je li u stvarnosti još uvijek
metar udaljena crvena rajčica?

00:02:18.361 --> 00:02:21.913
Mislim da je, ali mogu li biti u krivu?

00:02:21.913 --> 00:02:26.511
Je li moguće da pogrešno
tumačim vlastite percepcije?

NOTE Paragraph

00:02:27.351 --> 00:02:30.551
I ranije smo ih pogrešno tumačili.

00:02:30.551 --> 00:02:34.010
Mislili smo da je Zemlja ravna
jer nam se tako činilo.

00:02:34.707 --> 00:02:37.586
Pitagora je otkrio da smo u krivu.

00:02:37.586 --> 00:02:41.598
Onda smo mislili da je Zemlja
nepomično središte svemira,

00:02:41.603 --> 00:02:43.506
opet, jer nam se tako činilo.

00:02:44.406 --> 00:02:49.312
Kopernik i Galileo otkrili su
da smo, opet, u krivu.

NOTE Paragraph

00:02:49.312 --> 00:02:53.400
Galileo se onda zapitao je li
moguće da pogrešno tumačimo

00:02:53.400 --> 00:02:54.908
iskustva i na druge načine.

00:02:54.908 --> 00:02:59.917
Napisao je: "Smatram da okusi,
mirisi, boje i ostalo

00:02:59.917 --> 00:03:01.921
žive u svijesti.

00:03:02.291 --> 00:03:08.043
Stoga, da se živa bića uklone,
sve te osobine bile bi uništene."

NOTE Paragraph

00:03:08.955 --> 00:03:10.794
To je zapanjujuća tvrdnja.

00:03:11.184 --> 00:03:12.995
Bi li Galileo mogao biti u pravu?

00:03:12.995 --> 00:03:17.593
Je li moguće da toliko
pogrešno tumačimo iskustva?

00:03:17.593 --> 00:03:20.154
Što o tome kaže suvremena znanost?

NOTE Paragraph

00:03:20.704 --> 00:03:25.928
Pa, neuroznanstvenici kažu da je
otprilike trećina moždane kore

00:03:25.928 --> 00:03:27.786
uključena u vid.

00:03:27.786 --> 00:03:31.292
Kada otvorite oči i gledate uokolo,

00:03:31.292 --> 00:03:35.564
milijarde neurona i trilijuni sinapsi
su uključeni u taj proces.

NOTE Paragraph

00:03:35.564 --> 00:03:37.172
To je pomalo iznenađujuće

00:03:37.172 --> 00:03:39.813
jer, kada uopće razmišljamo o vidu,

00:03:39.813 --> 00:03:42.650
razmišljamo o tome kao o kameri.

00:03:42.650 --> 00:03:46.590
Jednostavno uslika objektivnu stvarnost
onakvom kakva ona jest.

00:03:46.590 --> 00:03:50.290
Postoji dio vida koji jest poput kamere:

00:03:50.290 --> 00:03:54.929
oko ima leću koja fokusira sliku
na stražnjem dijelu oka

00:03:54.929 --> 00:03:58.319
gdje se nalazi 130 milijuna fotoreceptora,

00:03:58.319 --> 00:04:02.219
tako da je oko poput
kamere od 130 megapiksela

00:04:02.219 --> 00:04:05.702
Ali to ne objašnjava milijune neurona

00:04:05.702 --> 00:04:09.324
i trilijune sinapsi uključenih u vid.

00:04:09.324 --> 00:04:11.623
Što ti neuroni rade?

NOTE Paragraph

00:04:11.623 --> 00:04:15.830
Neuroznanstvenici kažu da u
stvarnom vremenu stvaraju

00:04:15.830 --> 00:04:20.160
sve oblike, predmete, boje
i pokrete koje vidimo.

00:04:20.160 --> 00:04:23.651
Čini nam se kao da snimamo
prostoriju kakva ona jest,

00:04:23.651 --> 00:04:27.226
ali zapravo konstruiramo sve što vidimo.

00:04:27.226 --> 00:04:30.407
Ne konstruiramo sve odjednom,

00:04:30.407 --> 00:04:33.172
već ono nam u tom trenutku treba.

NOTE Paragraph

00:04:33.542 --> 00:04:36.909
Mnogo demonstracija ukazuje na to

00:04:36.909 --> 00:04:38.720
da zaista konstruiramo ono što vidimo.

00:04:38.720 --> 00:04:40.763
Pokazat ću vam samo dvije.

00:04:40.763 --> 00:04:46.529
U ovom primjeru vidite crvene diskove
kojima su uklonjeni neki djelići,

00:04:46.529 --> 00:04:49.470
ali ako malo okrenem diskove,

00:04:49.470 --> 00:04:54.207
iznenada vidite 3D kocku
koja iskače iz ekrana.

00:04:54.207 --> 00:04:57.040
Naravno, ekran je plosnat,

00:04:57.040 --> 00:04:59.640
tako da trodimenzionalna kocka
koju doživljavate mora

00:04:59.640 --> 00:05:02.617
biti rezultat vašeg konstruiranja.

NOTE Paragraph

00:05:03.397 --> 00:05:05.310
U sljedećem primjeru

00:05:05.310 --> 00:05:09.534
vidite svjetleće plave šipke
oštrih rubova

00:05:09.534 --> 00:05:12.718
koje se kreću preko polja točkica.

00:05:13.708 --> 00:05:16.845
A zapravo, nijedna se točkica ne kreće.

00:05:16.845 --> 00:05:21.466
Samo mijenjam boju točkica od
okvira do okvira,

00:05:21.466 --> 00:05:23.927
od plave do crne ili crne do plave.

00:05:23.927 --> 00:05:25.761
Ali kad to radim brzo,

00:05:25.761 --> 00:05:29.476
vaš vizualni sustav stvara
svjetleće plave poluge

00:05:29.476 --> 00:05:32.147
oštrih rubova i u pokretu.

00:05:32.147 --> 00:05:34.817
Postoji još mnogo primjera,
ali ovo su samo dva koja

00:05:34.817 --> 00:05:37.580
pokazuju da konstruirate ono što vidite.

NOTE Paragraph

00:05:37.580 --> 00:05:39.955
Ali, neuroznanstvenici tu ne staju.

00:05:41.395 --> 00:05:46.496
Oni kažu da mi rekonstruiramo stvarnost.

00:05:46.496 --> 00:05:50.722
Tako da, kada doživim iskustvo koje
opišem kao crvenu rajčicu,

00:05:50.722 --> 00:05:54.855
ono je zapravo točna rekonstrukcija

00:05:54.855 --> 00:05:56.970
osobina stvarne crvene rajčice

00:05:56.970 --> 00:06:00.265
koja bi postojala čak i
kada ju ja ne gledam.

NOTE Paragraph

00:06:01.595 --> 00:06:04.816
Zašto neuroznanstvenici kažu da
mi ne konstruiramo,

00:06:04.816 --> 00:06:06.696
nego rekonstruiramo?

00:06:06.696 --> 00:06:09.227
Standardni je argument za to

00:06:09.227 --> 00:06:11.781
obično onaj evolucijski.

00:06:12.941 --> 00:06:15.380
Oni naši preci koji su vidjeli točnije

00:06:15.380 --> 00:06:20.233
imali su konkurentsku prednost nad
onima koji su vidjeli manje točno

00:06:20.233 --> 00:06:22.989
i zbog toga su imali veće šanse
prenijeti svoje gene.

00:06:22.989 --> 00:06:26.380
Mi smo potomci onih koji su
vidjeli točnije

00:06:26.380 --> 00:06:29.149
tako da možemo biti sigurni da su,
u normalnim slučajevima,

00:06:29.149 --> 00:06:31.680
naše percepcije točne.

00:06:31.680 --> 00:06:35.375
To vidite u standardnim udžbenicima.

00:06:35.375 --> 00:06:37.369
Jedan udžbenik, na primjer, kaže:

00:06:37.369 --> 00:06:39.340
"Evolucijski govoreći,

00:06:39.340 --> 00:06:43.383
vid je koristan upravo zato što
je tako točan".

00:06:43.383 --> 00:06:48.181
Zamisao je ta da su točne percepcije
podobnije percepcije.

00:06:48.181 --> 00:06:50.325
Daju vam prednost u preživljavanju.

NOTE Paragraph

00:06:50.325 --> 00:06:52.240
No, je li to točno?

00:06:52.240 --> 00:06:54.899
Je li to ispravna interpretacija
evolucijske teorije?

00:06:54.899 --> 00:06:58.280
Pogledajmo prvo nekoliko
primjera iz prirode.

NOTE Paragraph

00:06:58.800 --> 00:07:01.238
Australski je kukac krasnik

00:07:01.238 --> 00:07:04.349
udubljen, sjajan i smeđe boje.

00:07:04.349 --> 00:07:06.694
Ženka ne može letjeti.

00:07:06.694 --> 00:07:10.711
Mužjak leti uokolo tražeći,
naravno, zgodnu ženku.

00:07:10.711 --> 00:07:14.659
Kada ju pronađe, slijeće i pare se.

00:07:14.659 --> 00:07:17.130
Postoji još jedna vrsta u pozadini,

00:07:17.130 --> 00:07:18.464
Homo sapiens.

00:07:18.464 --> 00:07:21.531
Mužjak ove vrste ima ogroman mozak

00:07:21.531 --> 00:07:25.479
koji koristi za lov hladnog piva.

00:07:25.889 --> 00:07:27.168
(Smijeh)

00:07:27.168 --> 00:07:29.542
I kada ga pronađe, iskapi ga

00:07:29.542 --> 00:07:32.932
i ponekad baci bocu u pozadinu.

00:07:32.932 --> 00:07:37.180
Te su boce udubljene, sjajne

00:07:37.180 --> 00:07:41.320
i odgovarajuće nijanse smeđe boje
koja intrigira te kukce.

00:07:42.772 --> 00:07:46.235
Mužjaci nahrupe na boce u
pokušaju da se pare.

00:07:47.582 --> 00:07:50.369
Gube zanimanje za prave ženke.

00:07:50.369 --> 00:07:54.572
Klasičan slučaj u kojem mužjak
ostavlja ženku zbog boce!

00:07:54.572 --> 00:07:57.519
(Smijeh) (Pljesak)

00:07:59.402 --> 00:08:01.773
Vrsta je zamalo izumrla.

00:08:02.443 --> 00:08:06.752
U Australiji su morali promijeniti
boce kako bi spasili kornjaše.

00:08:06.752 --> 00:08:09.752
(Smijeh)

00:08:09.752 --> 00:08:13.960
Mužjaci su uspješno pronalazili
ženke tisućama,

00:08:13.960 --> 00:08:16.398
možda i milijunima godina.

00:08:16.398 --> 00:08:20.832
Izgledalo je kao da su vidjeli stvarnost
kakva jest, ali se čini da nije tako.

00:08:20.832 --> 00:08:23.689
Evolucija im je podvalila.

00:08:23.689 --> 00:08:28.425
Ženka je bilo što udubljeno,
sjajno i smeđe boje,

00:08:28.425 --> 00:08:30.701
što veće, to bolje!

00:08:30.701 --> 00:08:32.535
(Smijeh)

00:08:32.535 --> 00:08:37.375
Čak i kad puže po boci, mužjak
ne shvaća da je pogriješio.

NOTE Paragraph

00:08:37.945 --> 00:08:41.590
Možda ćete reći da se to može dogoditi
bubama jer su jednostavna bića,

00:08:41.590 --> 00:08:43.448
a nikako sisavcima.

00:08:43.448 --> 00:08:46.165
Sisavci se ne oslanjaju na trikove.

00:08:46.165 --> 00:08:52.178
Neću se zadržavati na ovome,
ali shvaćate poantu. (Smijeh)

NOTE Paragraph

00:08:52.178 --> 00:08:55.336
To dovodi do važnog tehničkog pitanja:

00:08:55.336 --> 00:09:01.327
Daje li doista prirodna selekcija prednost
viđenju stvarnosti kakva ona jest?

00:09:01.877 --> 00:09:05.413
Srećom, ne moramo pogađati;

00:09:05.413 --> 00:09:08.594
evolucija je matematički precizna teorija.

00:09:08.594 --> 00:09:12.147
Možemo koristiti evolucijske jednadžbe
kako bismo to provjerili.

00:09:12.147 --> 00:09:16.300
Možemo imati razne organizme koji
se u umjetnom svijetu natječu i

00:09:16.300 --> 00:09:18.253
vidjeti koji će preživjeti i napredovati,

00:09:18.253 --> 00:09:21.806
koji su osjeti podobniji.

NOTE Paragraph

00:09:21.806 --> 00:09:25.891
Podobnost je ključni pojam
u tim jednadžbama.

00:09:25.891 --> 00:09:28.586
Promotrite ovaj odrezak:

00:09:29.956 --> 00:09:32.918
Što on čini za podobnost životinje?

00:09:33.438 --> 00:09:39.454
Pa, gladnom lavu željnom hrane
povećava podobnost.

00:09:40.179 --> 00:09:44.773
Sitom lavu željnom parenja
ne povećava podobnost.

00:09:46.053 --> 00:09:49.924
A zecu u bilo kojem stanju ne
povećava podobnost,

00:09:49.924 --> 00:09:54.048
tako da podobnost ovisi o
stvarnosti kakva ona jest, da,

00:09:54.048 --> 00:09:58.236
ali također i o organizmu,
njegovom stanju i djelovanju.

00:09:58.236 --> 00:10:01.789
Podobnost nije isto što i
stvarnost kakva ona jest,

00:10:01.789 --> 00:10:05.272
i upravo je podobnost,
a ne stvarnost kakva jest

00:10:05.272 --> 00:10:09.451
središte evolucijske jednadžbe.

NOTE Paragraph

00:10:09.451 --> 00:10:12.642
U mom su se laboratoriju

00:10:12.642 --> 00:10:16.417
odvile stotine tisuća
simulacija evolucije

00:10:16.417 --> 00:10:19.482
s različitim, nasumičnim, svjetovima

00:10:19.482 --> 00:10:23.661
i organizmima koji se bore za
resurse u tim svjetovima.

00:10:23.661 --> 00:10:27.980
Neki organizmi vide čitavu stvarnost,

00:10:27.980 --> 00:10:29.869
neki samo dio nje,

00:10:29.869 --> 00:10:31.974
a neki vide

00:10:31.974 --> 00:10:33.740
samo podobnost.

00:10:34.240 --> 00:10:35.820
Tko pobjeđuje?

NOTE Paragraph

00:10:36.290 --> 00:10:42.255
Žao mi je što vam ovo moram reći,
ali percepcija stvarnosti je izumrla.

00:10:42.255 --> 00:10:44.164
U gotovo su svakoj simulaciji

00:10:44.164 --> 00:10:46.346
oni koji uopće nisu vidjeli stvarnost

00:10:46.346 --> 00:10:48.436
nego su okrenuti podobnosti

00:10:48.436 --> 00:10:53.660
doveli do izumiranja sve organizme
koji doživljavaju stvarnost kakva jest.

00:10:53.660 --> 00:10:58.250
Poanta je ta da evolucija
ne daje prednost vertikalnim

00:10:58.250 --> 00:10:59.906
ili točnim percepcijama.

00:10:59.906 --> 00:11:03.668
Te percepcije stvarnosti izumiru.

NOTE Paragraph

00:11:03.668 --> 00:11:05.688
To je zapanjujuće.

00:11:05.688 --> 00:11:09.370
Kako to da imamo prednost
za preživljavanje ako svijet

00:11:09.370 --> 00:11:11.190
ne vidimo točno?

00:11:11.190 --> 00:11:13.303
To je malo kontraproduktivno.

00:11:13.303 --> 00:11:15.138
Ali sjetite se kukca krasnika.

00:11:15.138 --> 00:11:18.899
Krasnik je uspio preživjeti
tisućama, možda milijunima godina

00:11:18.899 --> 00:11:21.593
koristeći jednostavne trikove.

00:11:21.593 --> 00:11:24.770
Ono što nam evolucijske jednadžbe govore

00:11:24.770 --> 00:11:30.413
je da svi organizmi, uključujući i nas,
dijele istu sudbinu kao i krasnici.

00:11:30.413 --> 00:11:32.343
Ne vidimo stvarnost kakva ona jest.

00:11:32.343 --> 00:11:36.615
Oblikovani smo trikovima
koji nas drže na životu.

NOTE Paragraph

00:11:36.615 --> 00:11:38.635
Ipak,

00:11:38.635 --> 00:11:40.702
trebamo pomoć s intuicijom.

00:11:40.702 --> 00:11:45.485
Kako može biti korisno to da ne
vidimo stvarnost kakva jest?

00:11:45.485 --> 00:11:49.154
Srećom, imamo vrlo korisnu metaforu:

00:11:49.154 --> 00:11:51.986
radna površina vašeg računala.

00:11:51.986 --> 00:11:56.119
Pogledajte plavu ikonicu
za TED talk koji pišete.

00:11:56.119 --> 00:12:00.123
Ona je plava i pravokutna

00:12:00.123 --> 00:12:02.504
i u donjem je desnom uglu
radne površine.

00:12:03.324 --> 00:12:07.510
Znači li to da je tekstna datoteka
u računalu plava,

00:12:08.200 --> 00:12:11.955
pravokutna i u donjem
desnom uglu računala?

00:12:11.955 --> 00:12:13.278
Naravno da ne.

00:12:13.278 --> 00:12:17.987
Svatko tko to misli pogrešno shvaća
svrhu sučelja radne površine.

00:12:17.987 --> 00:12:20.755
Ono ne postoji da bi prikazalo
stvarnost računala.

00:12:20.755 --> 00:12:23.680
Zapravo, postoji da ju sakrije.

00:12:23.680 --> 00:12:25.555
Ne želite znati o diodama

00:12:25.555 --> 00:12:27.805
i otpornicima i svim megabajtima softvera.

00:12:27.805 --> 00:12:30.936
Da morate misliti o tome,
nikad ne biste mogli pisati tekst

00:12:30.936 --> 00:12:32.411
ili urediti fotografiju.

00:12:32.411 --> 00:12:37.128
Zamisao je ta da nam je
evolucija dala sučelje

00:12:37.128 --> 00:12:41.443
koje skriva stvarnost i upravlja
adaptivnim ponašanjem.

00:12:41.443 --> 00:12:44.461
Vrijeme i prostor koje sada doživljavate

00:12:44.461 --> 00:12:46.635
su vaša radna površina.

00:12:46.635 --> 00:12:51.372
Fizički su objekti ikonice
na toj površini.

NOTE Paragraph

00:12:52.192 --> 00:12:54.413
Naravno, tu je očit prigovor.

00:12:54.413 --> 00:12:58.361
Hoffmanu, ako misliš da je vlak
koji juri 320 km/h samo

00:12:58.361 --> 00:13:00.822
ikonica na radnoj površini,

00:13:00.822 --> 00:13:02.947
zašto ne staneš pred njega?

00:13:02.947 --> 00:13:05.240
I kada umreš, a s tobom i tvoja teorija,

00:13:05.240 --> 00:13:08.554
znat ćemo da taj vlak nije samo ikonica.

00:13:08.554 --> 00:13:10.597
Ne bih stao pred taj vlak

00:13:10.597 --> 00:13:12.153
iz istog razloga

00:13:12.153 --> 00:13:16.448
zbog kojeg ne bih neoprezno
tu ikonicu stavio u koš za smeće:

00:13:16.448 --> 00:13:19.629
ne zato što ikonicu smatram doslovno --

00:13:19.629 --> 00:13:22.634
datoteka nije doslovno plava ili
pravokutna --

00:13:22.934 --> 00:13:25.260
ali ju shvaćam ozbiljno.

00:13:25.260 --> 00:13:27.291
Mogao bih izgubiti tjedne rada.

00:13:27.291 --> 00:13:29.845
Slično tomu, evolucija nas je oblikovala

00:13:29.845 --> 00:13:34.281
perceptivnim simbolima koji nas
održavaju živima.

00:13:34.811 --> 00:13:37.276
Trebamo ih shvatiti ozbiljno.

00:13:37.276 --> 00:13:39.481
Ako vidite zmiju, nemojte ju uzeti.

00:13:40.391 --> 00:13:43.150
Ako vidite liticu, nemojte skočiti s nje.

00:13:43.150 --> 00:13:46.726
Oni su osmišljeni da bismo bili sigurni,
i moramo ih shvatiti ozbiljno.

00:13:46.726 --> 00:13:49.417
No, to ne znači da bismo ih
trebali shvatiti doslovno.

00:13:49.417 --> 00:13:51.671
To je logička pogreška.

NOTE Paragraph

00:13:51.671 --> 00:13:54.876
Još jedan prigovor:
Ovo nije ništa novo.

00:13:54.876 --> 00:13:58.800
Fizičari nam dugo već govore da
metal toga vlaka izgleda čvrsto,

00:13:58.800 --> 00:14:03.188
ali je uglavnom prazan prostor
u kojem se kreću mikroskopske čestice.

00:14:03.188 --> 00:14:04.676
Tu nema ništa novo.

00:14:04.676 --> 00:14:06.880
Pa, ne baš.

00:14:06.880 --> 00:14:10.920
To je kao da kažete da znate
da plava ikona na radnoj površini

00:14:10.920 --> 00:14:13.219
nije stvarnost računala,

00:14:13.219 --> 00:14:16.678
ali ako se poslužim povećalom
i pomno promotrim,

00:14:16.678 --> 00:14:18.489
vidjet ću malene piksele,

00:14:18.489 --> 00:14:20.950
a to jest stvarnost računala.

00:14:20.950 --> 00:14:24.758
Pa, zapravo i nije tako - još ste uvijek
na radnoj površini, o tome se radi.

00:14:24.758 --> 00:14:27.754
Te su mikroskopske čestice još
uvijek u vremenu i prostoru:

00:14:27.754 --> 00:14:30.145
još uvijek su u korisničkom sučelju.

00:14:30.145 --> 00:14:33.907
Ja govorim o nečemu daleko
radikalnijem od onih fizičara.

NOTE Paragraph

00:14:34.727 --> 00:14:36.200
Možda ćete prigovoriti da

00:14:36.200 --> 00:14:38.759
svi vidimo vlak i stoga

00:14:38.759 --> 00:14:41.801
ga nitko od nas ne konstruira.

00:14:41.801 --> 00:14:43.891
Ali sjetite se ovog primjera.

00:14:43.891 --> 00:14:46.607
U ovom primjeru, svi vidimo kocku,

00:14:47.597 --> 00:14:49.690
ali je ekran plosnat

00:14:49.690 --> 00:14:52.427
tako da je kocka koju vidite
kocka koju ste konstruirali.

00:14:53.736 --> 00:14:55.779
Svi vidimo kocku

00:14:55.779 --> 00:15:00.638
jer svatko od nas konstruira
kocku koju vidimo.

00:15:00.638 --> 00:15:02.698
Isto je i s vlakom.

00:15:02.698 --> 00:15:07.180
Svi vidimo vlak jer svi vidimo
vlak koji konstruiramo,

00:15:07.180 --> 00:15:10.733
a to je slučaj sa svim
fizičkim predmetima.

NOTE Paragraph

00:15:12.343 --> 00:15:17.396
Skloni smo mišljenju da je percepcija
prozor u stvarnost kakva ona jest.

00:15:17.396 --> 00:15:22.400
Evolucijska nam teorija govori
da je to netočna interpretacija

00:15:22.400 --> 00:15:23.865
naših percepcija.

00:15:25.095 --> 00:15:28.639
No, stvarnost je kao 3D radna površina

00:15:28.639 --> 00:15:31.936
koja je osmišljena za skrivanje
složenosti stvarnog svijeta

00:15:31.936 --> 00:15:33.802
i upravljanje adaptivnim ponašanjem.

00:15:34.282 --> 00:15:37.210
Percipirani prostor je radna površina.

00:15:37.210 --> 00:15:40.236
Fizički predmeti samo su ikone
na toj radnoj površini.

NOTE Paragraph

00:15:41.456 --> 00:15:45.126
Mislili smo da je Zemlja ravna
jer tako izgleda.

00:15:45.520 --> 00:15:48.654
Zatim smo mislili da je Zemlja
nepomično središte stvarnosti

00:15:48.654 --> 00:15:50.378
jer nam tako izgleda.

00:15:50.378 --> 00:15:51.520
Bili smo u krivu.

00:15:51.520 --> 00:15:54.190
Pogrešno smo protumačili percepcije.

00:15:54.910 --> 00:15:58.319
Sada vjerujemo da su prostor,
vrijeme i predmeti

00:15:58.319 --> 00:16:00.933
priroda stvarnosti kakva ona jest.

00:16:01.453 --> 00:16:05.377
Evolucijska nam je teorija još jednom
pokazala da smo u krivu.

00:16:05.377 --> 00:16:10.416
Pogrešno tumačimo sadržaj
perceptivnih iskustava.

00:16:10.416 --> 00:16:12.947
Postoji nešto i kada ne gledate,

00:16:12.947 --> 00:16:16.350
ali nije prostor, vrijeme i
fizički predmeti.

00:16:16.350 --> 00:16:19.378
Teško nam je pustiti koncept
prostora, vremena i predmeta

00:16:19.378 --> 00:16:22.861
isto kao što je krasniku
teško pustiti bocu.

00:16:22.861 --> 00:16:27.279
Zašto? Zato što smo slijepi
i ne vidimo vlastito sljepilo.

00:16:28.409 --> 00:16:30.756
Ali, imamo prednost nad krasnikom:

00:16:30.756 --> 00:16:32.544
znanost i tehnologiju.

00:16:32.544 --> 00:16:34.935
Gledajući kroz leću teleskopa

00:16:34.935 --> 00:16:39.571
otkrili smo da Zemlja nije
nepomično središte stvarnosti,

00:16:39.571 --> 00:16:42.449
a gledajući kroz leću
evolucijske teorije

00:16:42.449 --> 00:16:44.771
otkrili smo da prostor, vrijeme i predmeti

00:16:44.771 --> 00:16:47.139
nisu priroda stvarnosti.

00:16:47.139 --> 00:16:51.424
Kada doživim perceptivno iskustvo
koje opišem kao crvenu rajčicu,

00:16:51.424 --> 00:16:54.361
u interakciji sam sa stvarnošću,

00:16:54.361 --> 00:16:59.571
ali ta stvarnost nije crvena rajčica
i nije ništa kao crvena rajčica.

00:16:59.571 --> 00:17:04.972
Slično tomu, kada doživim iskustvo
koje opišem kao lava ili odrezak,

00:17:04.972 --> 00:17:06.820
u interakciji sam sa stvarnošću,

00:17:06.820 --> 00:17:09.978
ali ona nije lav ili odrezak.

00:17:09.978 --> 00:17:11.998
I, evo iznenađenja:

00:17:11.998 --> 00:17:16.688
Kada doživim perceptivno iskustvo
koje opišem kao mozak ili neuroni,

00:17:16.688 --> 00:17:18.778
u interakciji sam sa stvarnošću,

00:17:18.778 --> 00:17:22.307
ali ona nije mozak ili neuroni

00:17:22.307 --> 00:17:25.805
i nije ni nalik na mozak ili neurone.

00:17:25.805 --> 00:17:30.584
A ta stvarnost, kakva god ona bila,

00:17:30.584 --> 00:17:34.195
je pravi izvor uzroka i posljedica

00:17:34.195 --> 00:17:38.227
u svijetu - ne mozgovi niti neuroni.

00:17:38.227 --> 00:17:40.827
Mozgovi i neuroni nemaju
moć uzročnosti.

00:17:40.827 --> 00:17:43.428
Ne uzrokuju perceptivna iskustva

00:17:43.428 --> 00:17:45.216
niti naše ponašanje.

00:17:45.216 --> 00:17:50.592
Mozgovi i neuroni su skup znakova
specifični za vrstu, trikovi.

NOTE Paragraph

00:17:50.592 --> 00:17:53.273
Što to znači za misterij svijesti?

00:17:53.923 --> 00:17:57.916
Otvara niz mogućnosti.

00:17:57.916 --> 00:17:59.611
Na primjer,

00:17:59.611 --> 00:18:06.590
možda je stvarnost neki ogroman stroj
koji uzrokuje naša svjesna iskustva.

00:18:06.590 --> 00:18:10.260
Čisto sumnjam, ali vrijedi istražiti.

00:18:10.260 --> 00:18:15.609
Možda je stvarnost neka ogromna
interakcijska mreža agenata svijesti,

00:18:15.609 --> 00:18:21.182
jednostavnih i složenih, koji uzrokuju
međusobna svjesna iskustva.

00:18:21.182 --> 00:18:24.432
Zapravo, ova zamisao ni nije
tako luda kako se na prvu čini,

00:18:24.432 --> 00:18:26.052
i trenutno ju istražujem.

NOTE Paragraph

00:18:26.592 --> 00:18:28.658
Ali evo poante:

00:18:28.658 --> 00:18:31.979
Jednom kada napustimo uvelike intuitivnu,

00:18:31.979 --> 00:18:35.903
ali uvelike lažnu pretpostavku o
prirodi stvarnosti,

00:18:35.903 --> 00:18:40.291
pojavit će se novi načini razmišljanja
o najvećem životnom misteriju.

00:18:41.251 --> 00:18:45.860
Kladim se da će stvarnost na kraju
ispasti puno fascinantnija i

00:18:45.860 --> 00:18:49.834
neočekivanija nego što smo mislili.

NOTE Paragraph

00:18:49.834 --> 00:18:54.222
Evolucijska teorija predstavlja nam
najveći izazov:

00:18:54.222 --> 00:18:59.364
Usudite se priznati da percepcija
nije viđenje istine,

00:18:59.364 --> 00:19:03.460
nego imanje djece.

00:19:03.460 --> 00:19:08.200
I, usput, čak je i ovaj TED talk
samo u vašoj glavi.

NOTE Paragraph

00:19:08.200 --> 00:19:10.244
Puno vam hvala.

NOTE Paragraph

00:19:10.244 --> 00:19:13.632
(Pljesak)

NOTE Paragraph

00:19:20.786 --> 00:19:24.221
Chris Anderson: Ako si to
zaista ti ovdje, hvala ti.

00:19:24.221 --> 00:19:27.152
Toliko je toga rečeno sada.

00:19:27.152 --> 00:19:30.421
Prvo, neki su ljudi sada u
dubokoj depresiji zbog

00:19:30.421 --> 00:19:35.970
pomisli da, ako evolucija
ne daje prednost stvarnosti,

00:19:35.970 --> 00:19:39.300
ne znači li to da, donekle, potkopava
sva naša nastojanja,

00:19:39.300 --> 00:19:41.984
naše razmišljanje da
možemo misliti istinito,

00:19:41.984 --> 00:19:45.490
čak uključujući i tvoju teoriju?

NOTE Paragraph

00:19:45.490 --> 00:19:49.944
Donald Hoffman: To nas ne sprječava
da budemo uspješni u znanosti.

00:19:49.944 --> 00:19:52.756
Imamo jednu teoriju za koju se
ispostavilo da je netočna,

00:19:52.756 --> 00:19:57.215
da je percepcija poput stvarnosti
i stvarnost poput percepcija.

00:19:57.215 --> 00:19:58.900
Ispostavilo se da je ona netočna.

00:19:58.900 --> 00:20:00.318
Ok, odbacit ćemo tu teoriju.

00:20:00.318 --> 00:20:03.572
To nas ne sprječava da
postuliramo razne teorije

00:20:03.572 --> 00:20:04.930
o prirodi stvarnosti,

00:20:04.930 --> 00:20:08.535
tako da je zapravo napredak priznati
da je neka naša teorija netočna.

00:20:08.535 --> 00:20:11.193
Znanost normalno nastavlja dalje.
Nema problema.

NOTE Paragraph

00:20:11.193 --> 00:20:13.794
CA: Znači, misliš da je moguće
-- (Smijeh) --

00:20:13.794 --> 00:20:17.904
To je fora, ali mislim da govoriš
da je moguće da nas evolucija

00:20:17.904 --> 00:20:20.551
može urazumiti.

NOTE Paragraph

00:20:20.551 --> 00:20:22.864
DH: Da. To je jako, jako dobar zaključak.

00:20:22.864 --> 00:20:27.391
Igre simulacije evolucije koje sam pokazao
bile su specifične za percepciju,

00:20:27.391 --> 00:20:29.969
i one pokazuju da su naše
percepcije oblikovane

00:20:29.969 --> 00:20:31.849
ne da nam pokažu stvarnost kakva jest,

00:20:31.849 --> 00:20:36.122
nego da to nije isto kada se radi o
logici ili matematici.

00:20:36.122 --> 00:20:39.744
Te simulacije nismo proveli,
ali kladim se da bismo saznali

00:20:39.744 --> 00:20:43.366
kako postoje selekcijski pritisci za
našu logiku i matematiku

00:20:43.366 --> 00:20:45.572
kako bi bile barem usmjerene prema istini.

00:20:45.572 --> 00:20:48.219
Ako ste poput mene, matematika
i logika nisu jednostavne.

00:20:48.219 --> 00:20:51.570
Ne shvaćamo ih baš, ali barem
selekcijski pritisak nije

00:20:51.570 --> 00:20:53.908
daleko od istinske matematike i logike.

00:20:53.908 --> 00:20:57.228
Mislim da ćemo otkriti da svaku kognitivnu
sposobnost treba promatrati

00:20:57.228 --> 00:20:59.852
zasebno i pratiti njezin razvoj
tijekom evolucije.

00:20:59.852 --> 00:21:03.613
Što je istinito o percepciji ne mora biti
istinito o matematici i logici.

NOTE Paragraph

00:21:03.613 --> 00:21:07.607
CA: Znači, predlažeš nekakvu vrstu moderne
interpretacije svijeta sličnu

00:21:07.607 --> 00:21:09.998
onoj biskupa Berkeleya:

00:21:09.998 --> 00:21:12.947
svijest uzrokuje materiju,
a ne obrnuto.

NOTE Paragraph

00:21:12.947 --> 00:21:15.339
DH: Pa, malo se razlikuje od Berkeleyja.

00:21:15.339 --> 00:21:18.701
Berkeley je bio deist i
smatrao je da je Bog

00:21:18.701 --> 00:21:20.740
krajnja priroda stvarnosti,
i tako dalje,

00:21:20.740 --> 00:21:23.850
a ja ne moram govoriti o tome kao on,

00:21:23.850 --> 00:21:26.545
tako da se dosta razlikujem od Berkeleyja.

00:21:27.725 --> 00:21:31.235
Ovo nazivam svjesnim realizmom.
To je sasvim drukčiji pristup.

NOTE Paragraph

00:21:31.235 --> 00:21:34.825
CA: Don, doslovno bih s tobom mogao
razgovarati satima, i nadam se da hoću.

NOTE Paragraph

00:21:34.825 --> 00:21:37.298
Puno ti hvala na tome.
DH: Hvala tebi. (Pljesak)