WEBVTT

00:00:00.835 --> 00:00:02.901
Volim veliku misteriju,

00:00:02.901 --> 00:00:07.313
i fasciniran sam najvećom
nerazriješenom misterijom u nauci,

00:00:07.313 --> 00:00:09.271
vjerovatno zato jer je lična.

00:00:09.681 --> 00:00:11.539
Radi se o tome ko smo mi,

00:00:11.539 --> 00:00:13.656
i ne mogu da ne budem znatiželjan.

NOTE Paragraph

00:00:14.186 --> 00:00:16.275
Misterija je sljedeća:

00:00:16.275 --> 00:00:19.710
koji je odnos između tvog mozga

00:00:19.710 --> 00:00:21.221
i tvog svjesnog iskustva,

00:00:21.221 --> 00:00:23.891
kao što je tvoje iskustvo ukusa čokolade

00:00:23.891 --> 00:00:25.665
ili dodir baršuna?

NOTE Paragraph

00:00:26.805 --> 00:00:28.389
Ova misterija nije nova.

00:00:28.999 --> 00:00:32.598
1868. godine Thomas Huxley je napisao,

00:00:32.598 --> 00:00:37.892
"Kako nešto tako izvanredno
kao što je stanje svijesti dolazi

00:00:37.892 --> 00:00:41.259
kao rezultat nadraženog živčanog tkiva

00:00:41.259 --> 00:00:43.325
je podjednako neobjašnjivo

00:00:43.325 --> 00:00:47.378
kao pojavljivanje duha
kada Aladin protrlja svoju lampu".

00:00:49.268 --> 00:00:51.545
Huxley je znao da su moždane aktivnosti

00:00:51.545 --> 00:00:54.819
povezane sa svjesnim iskustvima,

00:00:54.819 --> 00:00:56.978
ali nije znao zašto.

00:00:56.978 --> 00:01:00.299
Nauci njegovog vremena
to je bila misterija.

00:01:00.299 --> 00:01:02.435
Godinama nakon Huxley-a,

00:01:02.435 --> 00:01:05.801
nauka je otkrila mnogo
o moždanoj aktivnosti,

00:01:05.801 --> 00:01:07.822
ali je odnos između moždane aktivnosti

00:01:07.822 --> 00:01:10.910
i svjesnih iskustava ostao misterija.

00:01:10.910 --> 00:01:14.555
Zašto?
Zašto smo smo tako malo napredovali?

00:01:14.555 --> 00:01:19.414
Pa, neki stručnjaci smatraju
da mi ne možemo riješiti ovaj problem

00:01:19.414 --> 00:01:23.213
zbog pomanjkanja neophodnih
koncepata i inteligencije.

00:01:23.883 --> 00:01:27.952
Ne očekujemo od majmuna da riješe
probleme kvantne mehanike,

00:01:27.952 --> 00:01:32.117
kao što ne možemo očekivati
ni od naše vrste da riješi ovaj problem.

00:01:32.527 --> 00:01:35.661
Ali, ja se ne slažem s tim.
Ja sam više optimističan.

00:01:35.661 --> 00:01:38.703
Mislim da smo jednostavno stvorili
lažnu pretpostavku.

00:01:38.703 --> 00:01:42.209
Kada jednom to izmijenimo,
možda ćemo i moći riješiti ovaj problem.

00:01:42.209 --> 00:01:44.626
Danas ću vam reći
koja je to pretpostavka,

00:01:44.626 --> 00:01:47.384
zašto je lažna, i kako je izmijeniti.

NOTE Paragraph

00:01:47.874 --> 00:01:49.568
Počnimo pitanjem:

00:01:49.778 --> 00:01:52.866
vidimo li stvarnost
onakvu kakva ona jeste?

00:01:52.866 --> 00:01:54.561
Otvorim oči

00:01:54.561 --> 00:01:59.498
i imam iskustvo koje opisujem
kao crveni paradajz na metar od mene.

00:02:00.606 --> 00:02:03.849
Kao rezultat ovoga,
vjerujem da se u stvarnosti,

00:02:03.849 --> 00:02:06.491
crveni paradajz nalazi na metar od mene.

00:02:06.751 --> 00:02:11.615
Onda zatvorim oči, i moje iskustvo
se mijenja u sivo polje,

00:02:12.425 --> 00:02:17.591
ali da li je još uvijek u stvarnosti,
crveni paradajz na metar od mene?

00:02:18.361 --> 00:02:21.913
Mislim da jeste, ali možda griješim?

00:02:21.913 --> 00:02:26.511
Možda pogrešno tumačim
prirodu svojih opažanja?

NOTE Paragraph

00:02:27.351 --> 00:02:30.551
Pogrešno smo tumačili
naša opažanja i ranije.

00:02:30.551 --> 00:02:34.010
Mislili smo da je Zemlja ravna ploča,
jer izgleda tako.

00:02:34.707 --> 00:02:37.586
Pitagora je otkrio da smo bili u krivu.

00:02:37.586 --> 00:02:41.598
Zatim smo mislili da je Zemlja
nepokretni centar svemira,

00:02:41.603 --> 00:02:43.506
jer izgleda tako.

00:02:44.406 --> 00:02:49.312
Kopernik i Galileo su otkrili ponovo,
da smo u krivu.

NOTE Paragraph

00:02:49.312 --> 00:02:53.400
Galileo se onda zapitao, može li biti
da pogrešno tumačimo naša iskustva

00:02:53.400 --> 00:02:54.908
i na druge načine.

00:02:54.908 --> 00:02:59.917
Napisao je: "Mislim da okusi,
mirisi, boje itd

00:02:59.917 --> 00:03:01.921
prebivaju u našoj svijesti.

00:03:02.291 --> 00:03:08.043
Stoga, ako bi se živa bića uklonila,
sva ova iskustva bi bila poništena."

NOTE Paragraph

00:03:08.955 --> 00:03:10.794
E to je zapanjujuća tvrdnja.

00:03:11.184 --> 00:03:12.995
Je li Galileo mogao biti u pravu?

00:03:12.995 --> 00:03:17.593
Je li moguće da toliko pogrešno
tumačimo naša iskustva?

00:03:17.593 --> 00:03:20.154
Šta moderna nauka ima da kaže na sve ovo?

NOTE Paragraph

00:03:20.704 --> 00:03:25.928
Pa, neurolozi kažu
da je skoro trećina moždane kore

00:03:25.928 --> 00:03:27.786
odgovorna za vid.

00:03:27.786 --> 00:03:31.292
Kad samo otvorite oči
i pogledate po ovoj prostoriji,

00:03:31.292 --> 00:03:35.564
milijarde neurona
i bilioni sinapsi se angažuju.

NOTE Paragraph

00:03:35.564 --> 00:03:37.172
Ovo je prilično iznenađujuće,

00:03:37.172 --> 00:03:39.813
jer u mjeri u kojoj
mi razmišljamo o vidu uopšte,

00:03:39.813 --> 00:03:42.650
zamišljamo ga kao foto aparat.

00:03:42.650 --> 00:03:46.590
On samo uslika objektivnu stvarnost
kakva jeste.

00:03:46.590 --> 00:03:50.290
E sad, postoji dio vida
koji jeste poput foto aparata:

00:03:50.290 --> 00:03:54.929
oko sadrži leću koja fokusira
sliku na pozadinu oka


00:03:54.929 --> 00:03:58.319
gdje se nalazi 130 miliona fotoreceptora,

00:03:58.319 --> 00:04:02.219
tako da je oko nešto poput foto aparata
od 130 megapiksela.

00:04:02.219 --> 00:04:05.702
Ali to ne objašnjava rad milijarde neurona

00:04:05.702 --> 00:04:09.324
i biliona sinapsi koje omogućuju vid.

00:04:09.324 --> 00:04:11.623
Šta rade ovi neuroni?

NOTE Paragraph

00:04:11.623 --> 00:04:15.830
Pa, neurolozi nam kažu
da oni stvaraju, u realnom vremenu,

00:04:15.830 --> 00:04:20.160
sve oblike, predmete, boje
i pokrete koje vidimo.

00:04:20.160 --> 00:04:23.651
Čini se kako mi samo pravimo snimak
ove prostorije kakva jeste;

00:04:23.651 --> 00:04:27.226
dok zapravo mi konstruišemo
sve što vidimo.

00:04:27.226 --> 00:04:30.407
Ne konstruišemo cijeli svijet odjednom.

00:04:30.407 --> 00:04:33.172
Konstruišemo samo ono
što nam je potrebno u trenutku.

NOTE Paragraph

00:04:33.542 --> 00:04:36.909
Postoje mnogi dokazi,
koji su prilično uvjerljivi,


00:04:36.909 --> 00:04:38.720
da mi konstruišemo ono što vidimo.

00:04:38.720 --> 00:04:40.763
Pokazaću vam dva.

00:04:40.763 --> 00:04:46.529
U ovom primjeru, vidite crvene diskove
kojima su neki dijelovi izrezani,


00:04:46.529 --> 00:04:49.470
ali ako samo malo zarotiram ove diskove,

00:04:49.470 --> 00:04:54.207
odjednom vidite trodimenzionalnu kocku
koja se pojavljuje na ekranu.

00:04:54.207 --> 00:04:57.040
Ekran je naravno ravan,

00:04:57.040 --> 00:04:59.640
stoga je trodimenzionalna kocka
koju vidite

00:04:59.640 --> 00:05:02.617
samo vaša konstrukcija.

NOTE Paragraph

00:05:03.397 --> 00:05:05.310
U sljedećem primjeru,

00:05:05.310 --> 00:05:09.534
vidite svijetleće plave trake
prilično oštrih ivica

00:05:09.534 --> 00:05:12.718
kako se kreću preko polja tačaka.

00:05:13.708 --> 00:05:16.845
U stvari, nijedna tačka se ne pomiče.

00:05:16.845 --> 00:05:21.466
Sve što radim, iz kadra u kadar,
jeste mijenjanje boje tačaka

00:05:21.466 --> 00:05:23.927
iz plave u crnu, ili iz crne u plavu.

00:05:23.927 --> 00:05:25.761
Ali kada ovo radim brzo,

00:05:25.761 --> 00:05:29.476
vaš vizuelni sistem kreira
svijetleće plave trake

00:05:29.476 --> 00:05:32.147
oštrih ivica i u pokretu.

00:05:32.147 --> 00:05:34.817
Postoji još mnogo primjera,
a ovo su samo dva

00:05:34.817 --> 00:05:37.580
da vi konstruišete ono što vidite.

NOTE Paragraph

00:05:37.580 --> 00:05:39.955
Međutim neurolozi idu još dalje.

00:05:41.395 --> 00:05:46.496
Oni tvrde da mi rekonstruišemo stvarnost.

00:05:46.496 --> 00:05:50.722
Tako kada imam iskustvo
koje opisujem kao crveni paradajz,

00:05:50.722 --> 00:05:54.855
to iskustvo je zapravo
tačna rekonstrukcija

00:05:54.855 --> 00:05:56.970
svojstava stvarnog crvenog paradajza

00:05:56.970 --> 00:06:00.265
koji bi postojao čak i ako ne gledam.

NOTE Paragraph

00:06:01.595 --> 00:06:04.816
E sad, zašto neurolozi kažu
da mi ne samo da konstruišemo,

00:06:04.816 --> 00:06:06.696
nego i rekonstruišemo?

00:06:06.696 --> 00:06:09.227
Pa, standardni argument

00:06:09.227 --> 00:06:11.781
je uglavnom evolucioni.

00:06:12.941 --> 00:06:15.380
Oni naši preci koji su vidjeli preciznije,

00:06:15.380 --> 00:06:20.233
imali su konkurentsku prednost u odnosu
na one koji su vidjeli manje precizno,

00:06:20.233 --> 00:06:22.989
i zato su su imali više izgleda
da prenose svoje gene.

00:06:22.989 --> 00:06:26.380
Mi smo potomci onih
koji su vidjeli preciznije,

00:06:26.380 --> 00:06:29.149
tako da možemo biti sigurni da su,
u normalnom slučaju,

00:06:29.149 --> 00:06:31.680
naše percepcije tačne.

00:06:31.680 --> 00:06:35.375
Ovo piše u standardnim udžbenicima.

00:06:35.375 --> 00:06:37.369
U jednom udžbeniku stoji, na primjer, da

00:06:37.369 --> 00:06:39.340
"U kontekstu evolucije,

00:06:39.340 --> 00:06:43.383
vid je koristan baš zato
što je tako tačan."

00:06:43.383 --> 00:06:48.181
Dakle ideja je da su tačne percepcije
pogodnije percepcije.

00:06:48.181 --> 00:06:50.325
Daju vam prednost za opstanak.

NOTE Paragraph

00:06:50.325 --> 00:06:52.240
Ipak, da li je ovo ispravno?

00:06:52.240 --> 00:06:54.899
Je li ovo ispravna interpretacija
teorije evolucije?

00:06:54.899 --> 00:06:58.280
Pa, prvo pogledajmo nekoliko primjera
iz prirode.

NOTE Paragraph

00:06:58.800 --> 00:07:01.238
Australijski krasnik

00:07:01.238 --> 00:07:04.349
je jamičast, sjajan i braon.

00:07:04.349 --> 00:07:06.694
Ženka ne može letjeti.

00:07:06.694 --> 00:07:10.711
Mužjak leti, u potrazi, naravno,
za primamljivom ženkom.

00:07:10.711 --> 00:07:14.659
Kada je pronađe, sleti i pare se.

00:07:14.659 --> 00:07:17.130
Postoje još neke vrste
u australskoj divljni,

00:07:17.130 --> 00:07:18.464
Homo sapiensi.

00:07:18.464 --> 00:07:21.531
Mužjak ove vrste ima masivan mozak

00:07:21.531 --> 00:07:25.479
koji koristi za lov na hladno pivo.

00:07:25.889 --> 00:07:27.168
(Smijeh)

00:07:27.168 --> 00:07:29.542
Kada ga pronađe, iskapi ga,

00:07:29.542 --> 00:07:32.932
i ponekad baci flašu nazad u divljinu.

00:07:32.932 --> 00:07:37.180
E sad ove boce imaju sitna ispupčenja,
sjajne su

00:07:37.180 --> 00:07:41.320
i takve nijanse smeđe
da zagolicaju maštu ovih buba.

00:07:42.772 --> 00:07:46.235
Mužjaci se počnu rojiti
oko ovih boca, pokušavajući ih pariti.

00:07:47.582 --> 00:07:50.369
Gube sav interes za stvarne ženke.

00:07:50.369 --> 00:07:54.572
Klasični slučaj kad muškarac
napusti ženu zbog boce.

00:07:54.572 --> 00:07:57.519
(Smijeh) (Aplauz)

00:07:59.402 --> 00:08:01.773
Ova vrsta insekata je skoro izumrla.

00:08:02.443 --> 00:08:06.752
Australija je morala da promijeni
boce za pivo, kako bi spasila svoje bube.

00:08:06.752 --> 00:08:09.752
(Smijeh)

00:08:09.752 --> 00:08:13.960
Mužjaci su uspješno pronalazili ženke

00:08:13.960 --> 00:08:16.398
hiljadama, vjerovatno i milionima godina.

00:08:16.398 --> 00:08:20.832
Činilo se da su oni vidjeli stvarnost
onakvu kakva jeste, ali očigledno nisu.

00:08:20.832 --> 00:08:23.689
Evolucija im je omogućila hakovanje.

00:08:23.689 --> 00:08:28.425
Ženka je sve što je bradavičasto,
sjajno i smeđe,

00:08:28.425 --> 00:08:30.701
što veća to bolja.

00:08:30.701 --> 00:08:32.535
(Smijeh)

00:08:32.535 --> 00:08:37.375
Čak i puzajući po cijeloj boci,
mužjak nije uvidio svoju grešku.

NOTE Paragraph

00:08:37.945 --> 00:08:41.590
E sada, možete reći, bube, naravno,
one su veoma jednostavna stvorenja,

00:08:41.590 --> 00:08:43.448
ali takvi sigurno nisu sisari.

00:08:43.448 --> 00:08:46.165
Sisari se ne oslanjaju na trikove.

00:08:46.165 --> 00:08:52.178
Pa ne bih se baš zadržavao na ovome,
ali ideja vam je jasna. (Smijeh)

NOTE Paragraph

00:08:52.178 --> 00:08:55.336
Ovim se postavlja važno tehničko pitanje:

00:08:55.336 --> 00:09:01.327
da li prirodna selekcija zaista favorizuje
viđenje stvarnosti onakve kakva ona jeste?

00:09:01.877 --> 00:09:05.413
Srećom, ne moramo mahati rukama
i pogađati;

00:09:05.413 --> 00:09:08.594
evolucija je matematički precizna teorija.

00:09:08.594 --> 00:09:12.147
Možemo da ovo provjerimo
koristeći jednačine evolucije.

00:09:12.147 --> 00:09:16.300
Možemo, tako, da imamo različite organizme
koji se takmiče u vještačkim okruženjima

00:09:16.300 --> 00:09:18.253
i da vidimo koji od njih će preživjeti
a koji će napredovati,

00:09:18.253 --> 00:09:21.806
čiji senzorni sistemi su podobniji.

NOTE Paragraph

00:09:21.806 --> 00:09:25.891
Ključni pojam u ovim jednačinama
je podobnost.

00:09:25.891 --> 00:09:28.586
Pogledajmo ovaj odrezak:

00:09:29.956 --> 00:09:32.918
šta ovaj odrezak predstavlja
u kontekstu podobnosti životinje?

00:09:33.438 --> 00:09:39.454
Pa, za gladnog lava koji traži hranu,
on povećava podobnost.

00:09:40.179 --> 00:09:44.773
Za dobro uhranjenog lava koji je
u potrazi za parom, ne povećava podobnost.

00:09:46.053 --> 00:09:49.924
I za zeca u bilo kojem stanju,
odrezak ne povećava podobnost,

00:09:49.924 --> 00:09:54.048
tako da podobnost ne zavisi
od stvarnosti kakva jeste, da,

00:09:54.048 --> 00:09:58.236
ali takođe i od organizma,
njegovog stanja i njegovog djelovanja.

00:09:58.236 --> 00:10:01.789
Podobnost nije isto
što i stvarnost kakva jeste,

00:10:01.789 --> 00:10:05.272
i podobnost je ta,
ne stvarnost kakva jeste,

00:10:05.272 --> 00:10:09.451
koja je centralna tačka
u jednačini evolucije.

NOTE Paragraph

00:10:09.451 --> 00:10:12.642
Tako, u mojoj laboratoriji,

00:10:12.642 --> 00:10:16.417
izvodili smo stotine hiljada
simulacija evolucijskih igara

00:10:16.417 --> 00:10:19.482
sa mnogo različitih,
nasumice odabranih okruženja

00:10:19.482 --> 00:10:23.661
i organizama koji se takmiče
za resurse u ovim okruženjima.

00:10:23.661 --> 00:10:27.980
Neki organizmi vide cjelokupnu stvarnost,


00:10:27.980 --> 00:10:29.869
drugi vide samo njene dijelove,

00:10:29.869 --> 00:10:31.974
dok drugi ne vide ništa od stvarnosti,

00:10:31.974 --> 00:10:33.740
samo podobnost.

00:10:34.240 --> 00:10:35.820
Ko pobjeđuje?

NOTE Paragraph

00:10:36.290 --> 00:10:42.255
Pa, mrzim što ovo moram da kažem,
ali percepcija stvarnosti izumire.

00:10:42.255 --> 00:10:44.164
U skoro svakoj simulaciji,

00:10:44.164 --> 00:10:46.346
organizmi koji nisu vidjeli
ništa od stvarnosti,

00:10:46.346 --> 00:10:48.436
ali su podobni

00:10:48.436 --> 00:10:53.660
istrijebili su sve organizme
koji su vidjeli stvarnost kakva jeste.

00:10:53.660 --> 00:10:58.250
Tako da je zaključak
da evolucija ne favorizuje vertikalne,

00:10:58.250 --> 00:10:59.906
ili tačne percepcije.

00:10:59.906 --> 00:11:03.668
Ovakve percepcije stvarnosti izumiru.

NOTE Paragraph

00:11:03.668 --> 00:11:05.688
Ovo je pomalo zapanjujuće.

00:11:05.688 --> 00:11:09.370
Kako može biti da nam
to što ne vidimo svijet precizno

00:11:09.370 --> 00:11:11.190
daje prednost za opstanak?

00:11:11.190 --> 00:11:13.303
Ovo je pomalo kontraproduktivno.

00:11:13.303 --> 00:11:15.138
Ali, sjetite se australskog krasnika.

00:11:15.138 --> 00:11:18.899
Krasnik je preživjeo
hiljadama, vjerovatno milionima godina,

00:11:18.899 --> 00:11:21.593
koristeći se jednostavim trikovima
i hakovima.

00:11:21.593 --> 00:11:24.770
Ono što nam jednačine evolucije govore

00:11:24.770 --> 00:11:30.413
je da su svi organizmi uključujući i nas,
u istoj situaciji kao i buba krasnik.

00:11:30.413 --> 00:11:32.343
Mi ne vidimo stvarnost kakva jeste.

00:11:32.343 --> 00:11:36.615
Oblikovani smo trikovima i hakovima
koji nas održavaju u životu.

NOTE Paragraph

00:11:36.615 --> 00:11:38.635
Ipak,

00:11:38.635 --> 00:11:40.702
potrebna je pomoć našim intuicijama.

00:11:40.702 --> 00:11:45.485
Kako može biti korisno
da ne vidimo stvarnost kakva jeste?

00:11:45.485 --> 00:11:49.154
Pa srećom, imamo veoma korisnu
metaforu:

00:11:49.154 --> 00:11:51.986
sučelje desktopa na vašem kompjuteru.

00:11:51.986 --> 00:11:56.119
Zamislite plavu ikonicu
za TED govor kojeg pišete.

00:11:56.119 --> 00:12:00.123
Ikonica je plava i pravougaona

00:12:00.123 --> 00:12:02.504
i nalazi se u donjem desnom uglu
na desktopu.

00:12:03.324 --> 00:12:07.510
Da li to znači da je i sam tekst
u kompjuteru plav,

00:12:08.200 --> 00:12:11.955
pravougaon,
i u donjem desnom dijelu kompjutera?

00:12:11.955 --> 00:12:13.278
Naravno da nije.

00:12:13.278 --> 00:12:17.987
Svako ko tako misli 
je pogrešno shvatio svrhu sučelja.

00:12:17.987 --> 00:12:20.755
Ono nije tu da vam pokaže
stvarnost kompjutera.

00:12:20.755 --> 00:12:23.680
Ono je tu, zapravo,
da sakrije tu stvarnost.

00:12:23.680 --> 00:12:25.555
Ne želite znati o diodama

00:12:25.555 --> 00:12:27.805
rezistorima i svim megabajtima softvera.

00:12:27.805 --> 00:12:30.936
Ako biste se bavili ovim
nikada ne biste napisali tekst

00:12:30.936 --> 00:12:32.411
ili uredili fotografiju.

00:12:32.411 --> 00:12:37.128
Stoga, ideja je da nam je
evolucija omogućila sučelje

00:12:37.128 --> 00:12:41.443
koje prikriva stvarnost
i vodič je prilagodljivom ponašanju.

00:12:41.443 --> 00:12:44.461
Prostor i vrijeme,
kako ih vi sada doživljavate,

00:12:44.461 --> 00:12:46.635
su vaš desktop.

00:12:46.635 --> 00:12:50.718
Fizički objekti su samo ikonice
na desktopu.

NOTE Paragraph

00:12:52.192 --> 00:12:54.413
To je očigledno.

00:12:54.413 --> 00:12:58.361
Hoffman, ako misliš da je voz
koji juri prugom 200 milja/h

00:12:58.361 --> 00:13:00.822
samo ikonica na tvom kompjuteru,

00:13:00.822 --> 00:13:02.947
zašto ne staneš pred njega?

00:13:02.947 --> 00:13:05.240
I nakon što te više ne bude,
kao ni tvoje teorije,

00:13:05.240 --> 00:13:08.554
znaćemo da je taj voz
nešto više od ikonice.

00:13:08.554 --> 00:13:10.597
Pa, ja ne bih stao pred taj voz

00:13:10.597 --> 00:13:12.153
iz istog razloga

00:13:12.153 --> 00:13:16.448
iz kojeg ne bih neoprezno tu ikonicu
bacio u kantu za smeće:

00:13:16.448 --> 00:13:19.629
ne zato što doživljavam samu
ikonicu doslovno -

00:13:19.629 --> 00:13:22.634
fajl nije doslovno plav ili pravougaon -

00:13:22.934 --> 00:13:25.260
ali je ipak ozbiljno tretiram.

00:13:25.260 --> 00:13:27.291
Mogao bih izgubiti sedmice rada.

00:13:27.291 --> 00:13:29.845
Slično tome, evolucija nas je oblikovala

00:13:29.845 --> 00:13:34.281
uz pomoć simbola opažanja
dizajniranih da nas održe živima.

00:13:34.811 --> 00:13:37.276
Bolje da ih shvatimo ozbiljno.

00:13:37.276 --> 00:13:39.481
Ako ugledate zmiju, nemojte je podizati.

00:13:40.391 --> 00:13:43.150
Ako ugledate liticu,
nemojte skočiti s nje.

00:13:43.150 --> 00:13:46.886
Ovi simboli su dizajnirani zbog naše
bezbjednosti i treba ih shvatati ozbiljno.

00:13:46.886 --> 00:13:49.417
To ipak ne znači da ih trebamo
shvatati doslovno.

00:13:49.417 --> 00:13:51.671
To je logička greška.

NOTE Paragraph

00:13:51.671 --> 00:13:54.876
Još jedna primjedba: ništa od ovog
nije zapravo novo.

00:13:54.876 --> 00:13:58.800
Fizičari nam već dugo ukazuju na to
da metal tog voza djeluje čvrsto

00:13:58.800 --> 00:14:03.188
ali je zapravo najviše prazan prostor sa
mikroskopskim česticama koje jure naokolo.

00:14:03.188 --> 00:14:04.676
Ovdje ništa nije novo.

00:14:04.676 --> 00:14:06.880
Pa, i ne baš.

00:14:06.880 --> 00:14:10.920
To je kao da kažete,
znam da ta plava ikonica na desktop-u

00:14:10.920 --> 00:14:13.219
ne predstavlja stvarnost tog kompjutera,

00:14:13.219 --> 00:14:16.678
ali ako bih uzeo lupu i zagledao
se u nju izbliza,

00:14:16.678 --> 00:14:18.489
vidio bih sitne piksele,

00:14:18.489 --> 00:14:20.950
i to je stvarnost kompjutera.

00:14:20.950 --> 00:14:24.758
Pa, i ne baš - još uvijek
ste na desktop-u, i to je sva poenta.

00:14:24.758 --> 00:14:27.754
Ove mikrosopske čestice i dalje postoje
u prostoru i vremenu

00:14:27.754 --> 00:14:30.145
još uvijek su u sučelju korisnika.

00:14:30.145 --> 00:14:33.907
Tako da ja iznosim nešto znatno
radikalnije od ovih fizičara.

NOTE Paragraph

00:14:34.727 --> 00:14:36.200
Napokon, možete mi prigovoriti,

00:14:36.200 --> 00:14:38.759
vidi, svi mi vidimo voz,

00:14:38.759 --> 00:14:41.801
samim tim niko od nas ne konstruiše voz.

00:14:41.801 --> 00:14:43.891
Ali, zapamtite ovaj primjer.

00:14:43.891 --> 00:14:46.607
U ovom primjeru, svi mi vidimo kocku,

00:14:47.597 --> 00:14:49.690
ali ekran je ravan,

00:14:49.690 --> 00:14:52.427
tako da je kocka koju vidite
kocka koju ste sami stvorili.

00:14:53.736 --> 00:14:55.779
Svi vidimo kocku

00:14:55.779 --> 00:15:00.638
jer smo svi mi, svi do jednog,
stvorili kocku koju vidimo.

00:15:00.638 --> 00:15:02.698
Isto važi i za voz.

00:15:02.698 --> 00:15:07.180
Svi vidimo voz jer
svi vidimo voz koji smo konstruisali,

00:15:07.180 --> 00:15:10.733
i isto vrijedi za sve fizičke predmete.

NOTE Paragraph

00:15:12.343 --> 00:15:17.396
Skloni smo da mislimo da je opažanje nešto
poput prozora u stvarnost kakva jeste.

00:15:17.396 --> 00:15:22.400
Teorija evolucije nam govori da je ovo
pogrešno tumačenje

00:15:22.400 --> 00:15:23.865
naših opažanja.

00:15:25.095 --> 00:15:28.639
Naprotiv, stvarnost je više poput
trodimenzionalnog desktop-a

00:15:28.639 --> 00:15:31.936
dizajniranog tako da sakrije
složenost realnog svijeta


00:15:31.936 --> 00:15:33.802
i usmjerava prilagodljivo ponašanje.

00:15:34.282 --> 00:15:37.210
Prostor kako ga opažate je desktop.

00:15:37.210 --> 00:15:40.236
Fizički predmeti su samo ikonice
na tom dekstop-u.

NOTE Paragraph

00:15:41.456 --> 00:15:45.126
Nekad smo mislili da je Zemlja ravna ploča
jer je tako izgledalo.

00:15:45.520 --> 00:15:48.654
Onda smo mislili da je Zemlja
nepokretni centar stvarnosti

00:15:48.654 --> 00:15:50.378
jer je tako izgledalo.

00:15:50.378 --> 00:15:51.520
Pogriješili smo.

00:15:51.520 --> 00:15:54.190
Pogrešno smo protumačili naša opažanja,

00:15:54.910 --> 00:15:58.319
Sada vjerujemo da su 
vrijeme/prostor i predmeti

00:15:58.319 --> 00:16:00.933
priroda stvarnosti kakva jeste.

00:16:01.453 --> 00:16:05.377
Teorija evolucije nam kaže
da opet griješimo.

00:16:05.377 --> 00:16:09.834
Pogrešno tumačimo sadržaj
naših perceptivnih iskustava.

00:16:10.416 --> 00:16:12.947
Nešto postoji kada ne gledate

00:16:12.947 --> 00:16:16.350
ali to nije vrijeme/prostor
niti su to fizički objekti.

00:16:16.350 --> 00:16:19.378
Ali nama je teško otpustiti
vrijeme/prostor i predmete

00:16:19.378 --> 00:16:22.861
kao što je teško za bubu krasnika
da pusti svoju flašu.

00:16:22.861 --> 00:16:27.279
Zašto? Zato što smo slijepi
za naše sopstveno sljepilo.

00:16:28.409 --> 00:16:30.756
Ali, imamo prednost
u odnosu na bubu krasnika:

00:16:30.756 --> 00:16:32.544
u našoj nauci i tehnologiji.

00:16:32.544 --> 00:16:34.935
Gledajući kroz leće teleskopa

00:16:34.935 --> 00:16:39.571
otkrili smo da Zemlja
nije nepokretni centar stvarnosti,

00:16:39.571 --> 00:16:42.449
i gledajući kroz leće teorije evolucije,

00:16:42.449 --> 00:16:44.771
otkrili smo da vrijeme/prostor i predmeti

00:16:44.771 --> 00:16:47.139
nisu prava priroda stvarnosti.

00:16:47.139 --> 00:16:51.424
Kada proživljavam perceptivno iskustvo
koje opisujem kao crveni paradajz,

00:16:51.424 --> 00:16:54.361
ja sam u interakciji sa stvarnošću,

00:16:54.361 --> 00:16:59.571
ali ta stvarnost nije crveni paradajz
i nije ni slična crvenom paradajzu.

00:16:59.571 --> 00:17:04.972
Slično tome, kada imam iskustvo
koje opisujem kao lav ili odrezak,

00:17:04.972 --> 00:17:06.820
ja sam u inetarkciji sa stvarnošću,

00:17:06.820 --> 00:17:09.978
ali ta stvarnost nije lav ili odrezak.

00:17:09.978 --> 00:17:11.998
U ovome je fora:

00:17:11.998 --> 00:17:16.688
kada imam perceptivno iskustvo
koje opisujem kao mozak, ili neurone,

00:17:16.688 --> 00:17:18.778
ja sam u interakciji sa stvarnošću,

00:17:18.778 --> 00:17:22.307
ali ta stvarnost nije mozak ili neoroni,

00:17:22.307 --> 00:17:25.412
niti je slična mozgu ili neuronima.

00:17:27.497 --> 00:17:30.584
I ta stvarnost, što god ona bila,

00:17:30.584 --> 00:17:34.195
je stvarni izvor uzroka i posljedice

00:17:34.195 --> 00:17:38.227
u svijetu -
to nije mozak niti su to neuroni.

00:17:38.227 --> 00:17:40.827
Mozak i neuroni nemaju uzročne moći.

00:17:40.827 --> 00:17:43.608
Oni nisu uzrokom nijednog
od naših perceptivnih iskustava,

00:17:43.608 --> 00:17:45.216
niti našeg ponašanja.

00:17:45.216 --> 00:17:50.592
Mozak i neuroni su vrste - specifični skup
simbola, hakovanje.

NOTE Paragraph

00:17:50.592 --> 00:17:53.273
Šta ovo znači za misteriju svjesnosti?

00:17:53.923 --> 00:17:57.125
Pa, otvara nove mogućnosti.

00:17:57.916 --> 00:17:59.611
Na primjer,

00:17:59.611 --> 00:18:06.181
uzmimo da je stvarnost neka ogromna mašina
koja uzrokuje naša svjesna iskustva.

00:18:06.590 --> 00:18:09.686
Sumnjam u to, ali je vrijedno istražiti.

00:18:10.260 --> 00:18:15.609
Pretpostavimo da je stvarnost velika mreža
interakcija između agenata svjesnosti,

00:18:15.609 --> 00:18:20.727
jednostavna i kompleksna, koja uzrokuje
međusobna iskustva svjesnosti.

00:18:21.182 --> 00:18:24.432
Zapravo, ovo nije tako blesava ideja
kao što se čini,

00:18:24.432 --> 00:18:26.052
i ja je trenutno istražujem,

NOTE Paragraph

00:18:26.592 --> 00:18:28.658
Ali, u ovome je poenta:

00:18:28.658 --> 00:18:31.979
jednom kada se odreknemo
naše uveliko intuitivne

00:18:31.979 --> 00:18:35.903
ali jako pogrešne pretpostavke
o prirodi same stvarnosti,

00:18:35.903 --> 00:18:40.103
otvoriće se nove perspektive
o najvećoj misteriji života.

00:18:41.251 --> 00:18:45.860
Kladim se da će se stvarnost
pokazati fascinantnijom

00:18:45.860 --> 00:18:49.834
i više nepredvidivom
nego što smo ikada zamišljali.

NOTE Paragraph

00:18:49.834 --> 00:18:54.222
Teorija evolucije daje nam konačni izazov:

00:18:54.222 --> 00:18:59.364
usudi se prepoznati da opažanje
nije u tome da se spozna istina,

00:18:59.364 --> 00:19:01.750
nego da se rađaju djeca.

00:19:03.460 --> 00:19:08.200
I usput, čak je ovaj TED
samo u vašim glavama.

NOTE Paragraph

00:19:08.200 --> 00:19:10.244
Hvala vam mnogo.

NOTE Paragraph

00:19:10.244 --> 00:19:13.632
(Aplauz)

NOTE Paragraph

00:19:20.786 --> 00:19:24.221
Chris Anderson: Ako ste to stvarno
Vi tamo, hvala Vam.

00:19:24.221 --> 00:19:27.152
Toliko toga je u ovome.

00:19:27.152 --> 00:19:30.421
Mislim, prije svega, neki ljudi
mogu postati duboko depresivni

00:19:30.421 --> 00:19:35.525
razmišljajući o tome da,
ako evolucija ne favorizuje stvarnost,

00:19:35.970 --> 00:19:39.300
zar to u nekoj mjeri,
ne podriva sva naša nastojanja,

00:19:39.300 --> 00:19:41.984
našu sposobnost da mislimo
da možemo saznati istinu,

00:19:41.984 --> 00:19:45.490
vjerovatno ukjučujući i vašu teoriju,
ako idemo tako daleko?

NOTE Paragraph

00:19:45.490 --> 00:19:49.944
Donald Hoffman: Pa, ovo ne sprečava
uspjeh u nauci.

00:19:49.944 --> 00:19:52.756
Ono što imamo je jedna teorija,
koja se pokazala krivom,

00:19:52.756 --> 00:19:57.215
da je opažanje isto što stvarnost,
i da je stvarnost ono što opažamo.

00:19:57.215 --> 00:19:58.900
Ta teorija se pokazala pogrešnom.

00:19:58.900 --> 00:20:00.318
OK, odbacimo tu teoriju.

00:20:00.318 --> 00:20:03.572
To nas ne sprečava da postulišemo
razne vrste drugih teorija,


00:20:03.572 --> 00:20:04.930
o prirodi stvarnosti,

00:20:04.930 --> 00:20:08.535
tako da je napredak prepoznati
da je jedna od naših teorija neispravna.

00:20:08.535 --> 00:20:11.193
Nauka nastavlja kao i inače.
Nema problema tu.

NOTE Paragraph

00:20:11.193 --> 00:20:13.794
CA: Znači mislite da je moguće
- (Smijeh) -

00:20:13.794 --> 00:20:17.904
To je cool, ali ono što Vi kažete,
mislim, da je moguće da vas evolucija

00:20:17.904 --> 00:20:20.551
ipak može urazumiti.

NOTE Paragraph

00:20:20.551 --> 00:20:22.864
DH: Da. To je vrlo, vrlo dobra poenta.

00:20:22.864 --> 00:20:27.391
Simulacije evolucijskih igara koje sam
pokazao su konkretno o našim opažanjima,

00:20:27.391 --> 00:20:29.969
i one pokazuju da naša opažanja
nisu oblikovana tako

00:20:29.969 --> 00:20:31.849
da nam pokažu stvarnost kakva jeste,

00:20:31.849 --> 00:20:36.122
ali to nije ista stvar sa našom logikom
ili matematikom.

00:20:36.122 --> 00:20:39.744
Nismo radili takve simulacije,
ali se kladim da ćemo otkriti

00:20:39.744 --> 00:20:43.366
da postoje određeni selekcijski pritisci
na našu logiku i matematiku

00:20:43.366 --> 00:20:45.572
da se makar kreću u pravcu istine.

00:20:45.572 --> 00:20:48.459
Mislim, ako ste poput mene,
matematika i logika nisu lagane.

00:20:48.459 --> 00:20:51.187
Ne shvatamo ih kako treba,
ali barem selekcijski pritisci

00:20:51.187 --> 00:20:53.908
nisu ravnomjerno daleko
od stvarne matematike i logike.

00:20:53.908 --> 00:20:57.268
Mislim da ćemo otkriti da moramo
posmatrati svaku kognitivnu sposobnost

00:20:57.268 --> 00:21:00.022
pojedinačno, i vidjeti šta
evolucija radi svakoj od njih.

00:21:00.022 --> 00:21:03.743
Ono što je istinito za opažanje, možda
nije istinito i za matematiku i logiku.

NOTE Paragraph

00:21:03.743 --> 00:21:07.217
CA: Mislim, zaista, ono što Vi predlažete
je nešto poput savremene

00:21:07.217 --> 00:21:09.998
interpretacije svijeta biskupa Berkeley-a:

00:21:09.998 --> 00:21:12.947
svijest kreira materiju, ne obratno.

NOTE Paragraph

00:21:12.947 --> 00:21:15.339
DH: Pa, malo je drugačije od Berkeley-a.

00:21:15.339 --> 00:21:18.701
Berkley je smatrao da, on je bio vjernik,
i mislio je da je krajnja

00:21:18.701 --> 00:21:20.740
priroda stvarnosti bog i tako dalje,

00:21:20.740 --> 00:21:23.850
i ja ne idem tamo gdje je on išao,

00:21:23.850 --> 00:21:26.545
tako da je malo drugačije od Berkeley-a.

00:21:27.725 --> 00:21:31.235
Ja ovo zovem realizmom svjesnosti.
Zapravo je veoma drugačiji pristup.

NOTE Paragraph

00:21:31.235 --> 00:21:34.825
CA: Don, ja doslovno mogu pričati s Vama
satima, i nadam se da će biti tako.

NOTE Paragraph

00:21:34.825 --> 00:21:37.298
Hvala mnogo na tome.
DH: Hvala Vama. (Aplauz)