1 00:00:00,835 --> 00:00:02,901 Volim veliku misteriju, 2 00:00:02,901 --> 00:00:07,313 i fasciniran sam najvećom nerazriješenom misterijom u nauci, 3 00:00:07,313 --> 00:00:09,271 vjerovatno zato jer je lična. 4 00:00:09,681 --> 00:00:11,539 Radi se o tome ko smo mi, 5 00:00:11,539 --> 00:00:13,656 i ne mogu da ne budem znatiželjan. 6 00:00:14,186 --> 00:00:16,275 Misterija je sljedeća: 7 00:00:16,275 --> 00:00:19,710 koji je odnos između tvog mozga 8 00:00:19,710 --> 00:00:21,221 i tvog svjesnog iskustva, 9 00:00:21,221 --> 00:00:23,891 kao što je tvoje iskustvo ukusa čokolade 10 00:00:23,891 --> 00:00:25,665 ili dodir baršuna? 11 00:00:26,805 --> 00:00:28,389 Ova misterija nije nova. 12 00:00:28,999 --> 00:00:32,598 1868. godine Thomas Huxley je napisao, 13 00:00:32,598 --> 00:00:37,892 "Kako nešto tako izvanredno kao što je stanje svijesti dolazi 14 00:00:37,892 --> 00:00:41,259 kao rezultat nadraženog živčanog tkiva 15 00:00:41,259 --> 00:00:43,325 je podjednako neobjašnjivo 16 00:00:43,325 --> 00:00:47,378 kao pojavljivanje duha kada Aladin protrlja svoju lampu". 17 00:00:49,268 --> 00:00:51,545 Huxley je znao da su moždane aktivnosti 18 00:00:51,545 --> 00:00:54,819 povezane sa svjesnim iskustvima, 19 00:00:54,819 --> 00:00:56,978 ali nije znao zašto. 20 00:00:56,978 --> 00:01:00,299 Nauci njegovog vremena to je bila misterija. 21 00:01:00,299 --> 00:01:02,435 Godinama nakon Huxley-a, 22 00:01:02,435 --> 00:01:05,801 nauka je otkrila mnogo o moždanoj aktivnosti, 23 00:01:05,801 --> 00:01:07,822 ali je odnos između moždane aktivnosti 24 00:01:07,822 --> 00:01:10,910 i svjesnih iskustava ostao misterija. 25 00:01:10,910 --> 00:01:14,555 Zašto? Zašto smo smo tako malo napredovali? 26 00:01:14,555 --> 00:01:19,414 Pa, neki stručnjaci smatraju da mi ne možemo riješiti ovaj problem 27 00:01:19,414 --> 00:01:23,213 zbog pomanjkanja neophodnih koncepata i inteligencije. 28 00:01:23,883 --> 00:01:27,952 Ne očekujemo od majmuna da riješe probleme kvantne mehanike, 29 00:01:27,952 --> 00:01:32,117 kao što ne možemo očekivati ni od naše vrste da riješi ovaj problem. 30 00:01:32,527 --> 00:01:35,661 Ali, ja se ne slažem s tim. Ja sam više optimističan. 31 00:01:35,661 --> 00:01:38,703 Mislim da smo jednostavno stvorili lažnu pretpostavku. 32 00:01:38,703 --> 00:01:42,209 Kada jednom to izmijenimo, možda ćemo i moći riješiti ovaj problem. 33 00:01:42,209 --> 00:01:44,626 Danas ću vam reći koja je to pretpostavka, 34 00:01:44,626 --> 00:01:47,384 zašto je lažna, i kako je izmijeniti. 35 00:01:47,874 --> 00:01:49,568 Počnimo pitanjem: 36 00:01:49,778 --> 00:01:52,866 vidimo li stvarnost onakvu kakva ona jeste? 37 00:01:52,866 --> 00:01:54,561 Otvorim oči 38 00:01:54,561 --> 00:01:59,498 i imam iskustvo koje opisujem kao crveni paradajz na metar od mene. 39 00:02:00,606 --> 00:02:03,849 Kao rezultat ovoga, vjerujem da se u stvarnosti, 40 00:02:03,849 --> 00:02:06,491 crveni paradajz nalazi na metar od mene. 41 00:02:06,751 --> 00:02:11,615 Onda zatvorim oči, i moje iskustvo se mijenja u sivo polje, 42 00:02:12,425 --> 00:02:17,591 ali da li je još uvijek u stvarnosti, crveni paradajz na metar od mene? 43 00:02:18,361 --> 00:02:21,913 Mislim da jeste, ali možda griješim? 44 00:02:21,913 --> 00:02:26,511 Možda pogrešno tumačim prirodu svojih opažanja? 45 00:02:27,351 --> 00:02:30,551 Pogrešno smo tumačili naša opažanja i ranije. 46 00:02:30,551 --> 00:02:34,010 Mislili smo da je Zemlja ravna ploča, jer izgleda tako. 47 00:02:34,707 --> 00:02:37,586 Pitagora je otkrio da smo bili u krivu. 48 00:02:37,586 --> 00:02:41,598 Zatim smo mislili da je Zemlja nepokretni centar svemira, 49 00:02:41,603 --> 00:02:43,506 jer izgleda tako. 50 00:02:44,406 --> 00:02:49,312 Kopernik i Galileo su otkrili ponovo, da smo u krivu. 51 00:02:49,312 --> 00:02:53,400 Galileo se onda zapitao, može li biti da pogrešno tumačimo naša iskustva 52 00:02:53,400 --> 00:02:54,908 i na druge načine. 53 00:02:54,908 --> 00:02:59,917 Napisao je: "Mislim da okusi, mirisi, boje itd 54 00:02:59,917 --> 00:03:01,921 prebivaju u našoj svijesti. 55 00:03:02,291 --> 00:03:08,043 Stoga, ako bi se živa bića uklonila, sva ova iskustva bi bila poništena." 56 00:03:08,955 --> 00:03:10,794 E to je zapanjujuća tvrdnja. 57 00:03:11,184 --> 00:03:12,995 Je li Galileo mogao biti u pravu? 58 00:03:12,995 --> 00:03:17,593 Je li moguće da toliko pogrešno tumačimo naša iskustva? 59 00:03:17,593 --> 00:03:20,154 Šta moderna nauka ima da kaže na sve ovo? 60 00:03:20,704 --> 00:03:25,928 Pa, neurolozi kažu da je skoro trećina moždane kore 61 00:03:25,928 --> 00:03:27,786 odgovorna za vid. 62 00:03:27,786 --> 00:03:31,292 Kad samo otvorite oči i pogledate po ovoj prostoriji, 63 00:03:31,292 --> 00:03:35,564 milijarde neurona i bilioni sinapsi se angažuju. 64 00:03:35,564 --> 00:03:37,172 Ovo je prilično iznenađujuće, 65 00:03:37,172 --> 00:03:39,813 jer u mjeri u kojoj mi razmišljamo o vidu uopšte, 66 00:03:39,813 --> 00:03:42,650 zamišljamo ga kao foto aparat. 67 00:03:42,650 --> 00:03:46,590 On samo uslika objektivnu stvarnost kakva jeste. 68 00:03:46,590 --> 00:03:50,290 E sad, postoji dio vida koji jeste poput foto aparata: 69 00:03:50,290 --> 00:03:54,929 oko sadrži leću koja fokusira sliku na pozadinu oka 70 00:03:54,929 --> 00:03:58,319 gdje se nalazi 130 miliona fotoreceptora, 71 00:03:58,319 --> 00:04:02,219 tako da je oko nešto poput foto aparata od 130 megapiksela. 72 00:04:02,219 --> 00:04:05,702 Ali to ne objašnjava rad milijarde neurona 73 00:04:05,702 --> 00:04:09,324 i biliona sinapsi koje omogućuju vid. 74 00:04:09,324 --> 00:04:11,623 Šta rade ovi neuroni? 75 00:04:11,623 --> 00:04:15,830 Pa, neurolozi nam kažu da oni stvaraju, u realnom vremenu, 76 00:04:15,830 --> 00:04:20,160 sve oblike, predmete, boje i pokrete koje vidimo. 77 00:04:20,160 --> 00:04:23,651 Čini se kako mi samo pravimo snimak ove prostorije kakva jeste; 78 00:04:23,651 --> 00:04:27,226 dok zapravo mi konstruišemo sve što vidimo. 79 00:04:27,226 --> 00:04:30,407 Ne konstruišemo cijeli svijet odjednom. 80 00:04:30,407 --> 00:04:33,172 Konstruišemo samo ono što nam je potrebno u trenutku. 81 00:04:33,542 --> 00:04:36,909 Postoje mnogi dokazi, koji su prilično uvjerljivi, 82 00:04:36,909 --> 00:04:38,720 da mi konstruišemo ono što vidimo. 83 00:04:38,720 --> 00:04:40,763 Pokazaću vam dva. 84 00:04:40,763 --> 00:04:46,529 U ovom primjeru, vidite crvene diskove kojima su neki dijelovi izrezani, 85 00:04:46,529 --> 00:04:49,470 ali ako samo malo zarotiram ove diskove, 86 00:04:49,470 --> 00:04:54,207 odjednom vidite trodimenzionalnu kocku koja se pojavljuje na ekranu. 87 00:04:54,207 --> 00:04:57,040 Ekran je naravno ravan, 88 00:04:57,040 --> 00:04:59,640 stoga je trodimenzionalna kocka koju vidite 89 00:04:59,640 --> 00:05:02,617 samo vaša konstrukcija. 90 00:05:03,397 --> 00:05:05,310 U sljedećem primjeru, 91 00:05:05,310 --> 00:05:09,534 vidite svijetleće plave trake prilično oštrih ivica 92 00:05:09,534 --> 00:05:12,718 kako se kreću preko polja tačaka. 93 00:05:13,708 --> 00:05:16,845 U stvari, nijedna tačka se ne pomiče. 94 00:05:16,845 --> 00:05:21,466 Sve što radim, iz kadra u kadar, jeste mijenjanje boje tačaka 95 00:05:21,466 --> 00:05:23,927 iz plave u crnu, ili iz crne u plavu. 96 00:05:23,927 --> 00:05:25,761 Ali kada ovo radim brzo, 97 00:05:25,761 --> 00:05:29,476 vaš vizuelni sistem kreira svijetleće plave trake 98 00:05:29,476 --> 00:05:32,147 oštrih ivica i u pokretu. 99 00:05:32,147 --> 00:05:34,817 Postoji još mnogo primjera, a ovo su samo dva 100 00:05:34,817 --> 00:05:37,580 da vi konstruišete ono što vidite. 101 00:05:37,580 --> 00:05:39,955 Međutim neurolozi idu još dalje. 102 00:05:41,395 --> 00:05:46,496 Oni tvrde da mi rekonstruišemo stvarnost. 103 00:05:46,496 --> 00:05:50,722 Tako kada imam iskustvo koje opisujem kao crveni paradajz, 104 00:05:50,722 --> 00:05:54,855 to iskustvo je zapravo tačna rekonstrukcija 105 00:05:54,855 --> 00:05:56,970 svojstava stvarnog crvenog paradajza 106 00:05:56,970 --> 00:06:00,265 koji bi postojao čak i ako ne gledam. 107 00:06:01,595 --> 00:06:04,816 E sad, zašto neurolozi kažu da mi ne samo da konstruišemo, 108 00:06:04,816 --> 00:06:06,696 nego i rekonstruišemo? 109 00:06:06,696 --> 00:06:09,227 Pa, standardni argument 110 00:06:09,227 --> 00:06:11,781 je uglavnom evolucioni. 111 00:06:12,941 --> 00:06:15,380 Oni naši preci koji su vidjeli preciznije, 112 00:06:15,380 --> 00:06:20,233 imali su konkurentsku prednost u odnosu na one koji su vidjeli manje precizno, 113 00:06:20,233 --> 00:06:22,989 i zato su su imali više izgleda da prenose svoje gene. 114 00:06:22,989 --> 00:06:26,380 Mi smo potomci onih koji su vidjeli preciznije, 115 00:06:26,380 --> 00:06:29,149 tako da možemo biti sigurni da su, u normalnom slučaju, 116 00:06:29,149 --> 00:06:31,680 naše percepcije tačne. 117 00:06:31,680 --> 00:06:35,375 Ovo piše u standardnim udžbenicima. 118 00:06:35,375 --> 00:06:37,369 U jednom udžbeniku stoji, na primjer, da 119 00:06:37,369 --> 00:06:39,340 "U kontekstu evolucije, 120 00:06:39,340 --> 00:06:43,383 vid je koristan baš zato što je tako tačan." 121 00:06:43,383 --> 00:06:48,181 Dakle ideja je da su tačne percepcije pogodnije percepcije. 122 00:06:48,181 --> 00:06:50,325 Daju vam prednost za opstanak. 123 00:06:50,325 --> 00:06:52,240 Ipak, da li je ovo ispravno? 124 00:06:52,240 --> 00:06:54,899 Je li ovo ispravna interpretacija teorije evolucije? 125 00:06:54,899 --> 00:06:58,280 Pa, prvo pogledajmo nekoliko primjera iz prirode. 126 00:06:58,800 --> 00:07:01,238 Australijski krasnik 127 00:07:01,238 --> 00:07:04,349 je jamičast, sjajan i braon. 128 00:07:04,349 --> 00:07:06,694 Ženka ne može letjeti. 129 00:07:06,694 --> 00:07:10,711 Mužjak leti, u potrazi, naravno, za primamljivom ženkom. 130 00:07:10,711 --> 00:07:14,659 Kada je pronađe, sleti i pare se. 131 00:07:14,659 --> 00:07:17,130 Postoje još neke vrste u australskoj divljni, 132 00:07:17,130 --> 00:07:18,464 Homo sapiensi. 133 00:07:18,464 --> 00:07:21,531 Mužjak ove vrste ima masivan mozak 134 00:07:21,531 --> 00:07:25,479 koji koristi za lov na hladno pivo. 135 00:07:25,889 --> 00:07:27,168 (Smijeh) 136 00:07:27,168 --> 00:07:29,542 Kada ga pronađe, iskapi ga, 137 00:07:29,542 --> 00:07:32,932 i ponekad baci flašu nazad u divljinu. 138 00:07:32,932 --> 00:07:37,180 E sad ove boce imaju sitna ispupčenja, sjajne su 139 00:07:37,180 --> 00:07:41,320 i takve nijanse smeđe da zagolicaju maštu ovih buba. 140 00:07:42,772 --> 00:07:46,235 Mužjaci se počnu rojiti oko ovih boca, pokušavajući ih pariti. 141 00:07:47,582 --> 00:07:50,369 Gube sav interes za stvarne ženke. 142 00:07:50,369 --> 00:07:54,572 Klasični slučaj kad muškarac napusti ženu zbog boce. 143 00:07:54,572 --> 00:07:57,519 (Smijeh) (Aplauz) 144 00:07:59,402 --> 00:08:01,773 Ova vrsta insekata je skoro izumrla. 145 00:08:02,443 --> 00:08:06,752 Australija je morala da promijeni boce za pivo, kako bi spasila svoje bube. 146 00:08:06,752 --> 00:08:09,752 (Smijeh) 147 00:08:09,752 --> 00:08:13,960 Mužjaci su uspješno pronalazili ženke 148 00:08:13,960 --> 00:08:16,398 hiljadama, vjerovatno i milionima godina. 149 00:08:16,398 --> 00:08:20,832 Činilo se da su oni vidjeli stvarnost onakvu kakva jeste, ali očigledno nisu. 150 00:08:20,832 --> 00:08:23,689 Evolucija im je omogućila hakovanje. 151 00:08:23,689 --> 00:08:28,425 Ženka je sve što je bradavičasto, sjajno i smeđe, 152 00:08:28,425 --> 00:08:30,701 što veća to bolja. 153 00:08:30,701 --> 00:08:32,535 (Smijeh) 154 00:08:32,535 --> 00:08:37,375 Čak i puzajući po cijeloj boci, mužjak nije uvidio svoju grešku. 155 00:08:37,945 --> 00:08:41,590 E sada, možete reći, bube, naravno, one su veoma jednostavna stvorenja, 156 00:08:41,590 --> 00:08:43,448 ali takvi sigurno nisu sisari. 157 00:08:43,448 --> 00:08:46,165 Sisari se ne oslanjaju na trikove. 158 00:08:46,165 --> 00:08:52,178 Pa ne bih se baš zadržavao na ovome, ali ideja vam je jasna. (Smijeh) 159 00:08:52,178 --> 00:08:55,336 Ovim se postavlja važno tehničko pitanje: 160 00:08:55,336 --> 00:09:01,327 da li prirodna selekcija zaista favorizuje viđenje stvarnosti onakve kakva ona jeste? 161 00:09:01,877 --> 00:09:05,413 Srećom, ne moramo mahati rukama i pogađati; 162 00:09:05,413 --> 00:09:08,594 evolucija je matematički precizna teorija. 163 00:09:08,594 --> 00:09:12,147 Možemo da ovo provjerimo koristeći jednačine evolucije. 164 00:09:12,147 --> 00:09:16,300 Možemo, tako, da imamo različite organizme koji se takmiče u vještačkim okruženjima 165 00:09:16,300 --> 00:09:18,253 i da vidimo koji od njih će preživjeti a koji će napredovati, 166 00:09:18,253 --> 00:09:21,806 čiji senzorni sistemi su podobniji. 167 00:09:21,806 --> 00:09:25,891 Ključni pojam u ovim jednačinama je podobnost. 168 00:09:25,891 --> 00:09:28,586 Pogledajmo ovaj odrezak: 169 00:09:29,956 --> 00:09:32,918 šta ovaj odrezak predstavlja u kontekstu podobnosti životinje? 170 00:09:33,438 --> 00:09:39,454 Pa, za gladnog lava koji traži hranu, on povećava podobnost. 171 00:09:40,179 --> 00:09:44,773 Za dobro uhranjenog lava koji je u potrazi za parom, ne povećava podobnost. 172 00:09:46,053 --> 00:09:49,924 I za zeca u bilo kojem stanju, odrezak ne povećava podobnost, 173 00:09:49,924 --> 00:09:54,048 tako da podobnost ne zavisi od stvarnosti kakva jeste, da, 174 00:09:54,048 --> 00:09:58,236 ali takođe i od organizma, njegovog stanja i njegovog djelovanja. 175 00:09:58,236 --> 00:10:01,789 Podobnost nije isto što i stvarnost kakva jeste, 176 00:10:01,789 --> 00:10:05,272 i podobnost je ta, ne stvarnost kakva jeste, 177 00:10:05,272 --> 00:10:09,451 koja je centralna tačka u jednačini evolucije. 178 00:10:09,451 --> 00:10:12,642 Tako, u mojoj laboratoriji, 179 00:10:12,642 --> 00:10:16,417 izvodili smo stotine hiljada simulacija evolucijskih igara 180 00:10:16,417 --> 00:10:19,482 sa mnogo različitih, nasumice odabranih okruženja 181 00:10:19,482 --> 00:10:23,661 i organizama koji se takmiče za resurse u ovim okruženjima. 182 00:10:23,661 --> 00:10:27,980 Neki organizmi vide cjelokupnu stvarnost, 183 00:10:27,980 --> 00:10:29,869 drugi vide samo njene dijelove, 184 00:10:29,869 --> 00:10:31,974 dok drugi ne vide ništa od stvarnosti, 185 00:10:31,974 --> 00:10:33,740 samo podobnost. 186 00:10:34,240 --> 00:10:35,820 Ko pobjeđuje? 187 00:10:36,290 --> 00:10:42,255 Pa, mrzim što ovo moram da kažem, ali percepcija stvarnosti izumire. 188 00:10:42,255 --> 00:10:44,164 U skoro svakoj simulaciji, 189 00:10:44,164 --> 00:10:46,346 organizmi koji nisu vidjeli ništa od stvarnosti, 190 00:10:46,346 --> 00:10:48,436 ali su podobni 191 00:10:48,436 --> 00:10:53,660 istrijebili su sve organizme koji su vidjeli stvarnost kakva jeste. 192 00:10:53,660 --> 00:10:58,250 Tako da je zaključak da evolucija ne favorizuje vertikalne, 193 00:10:58,250 --> 00:10:59,906 ili tačne percepcije. 194 00:10:59,906 --> 00:11:03,668 Ovakve percepcije stvarnosti izumiru. 195 00:11:03,668 --> 00:11:05,688 Ovo je pomalo zapanjujuće. 196 00:11:05,688 --> 00:11:09,370 Kako može biti da nam to što ne vidimo svijet precizno 197 00:11:09,370 --> 00:11:11,190 daje prednost za opstanak? 198 00:11:11,190 --> 00:11:13,303 Ovo je pomalo kontraproduktivno. 199 00:11:13,303 --> 00:11:15,138 Ali, sjetite se australskog krasnika. 200 00:11:15,138 --> 00:11:18,899 Krasnik je preživjeo hiljadama, vjerovatno milionima godina, 201 00:11:18,899 --> 00:11:21,593 koristeći se jednostavim trikovima i hakovima. 202 00:11:21,593 --> 00:11:24,770 Ono što nam jednačine evolucije govore 203 00:11:24,770 --> 00:11:30,413 je da su svi organizmi uključujući i nas, u istoj situaciji kao i buba krasnik. 204 00:11:30,413 --> 00:11:32,343 Mi ne vidimo stvarnost kakva jeste. 205 00:11:32,343 --> 00:11:36,615 Oblikovani smo trikovima i hakovima koji nas održavaju u životu. 206 00:11:36,615 --> 00:11:38,635 Ipak, 207 00:11:38,635 --> 00:11:40,702 potrebna je pomoć našim intuicijama. 208 00:11:40,702 --> 00:11:45,485 Kako može biti korisno da ne vidimo stvarnost kakva jeste? 209 00:11:45,485 --> 00:11:49,154 Pa srećom, imamo veoma korisnu metaforu: 210 00:11:49,154 --> 00:11:51,986 sučelje desktopa na vašem kompjuteru. 211 00:11:51,986 --> 00:11:56,119 Zamislite plavu ikonicu za TED govor kojeg pišete. 212 00:11:56,119 --> 00:12:00,123 Ikonica je plava i pravougaona 213 00:12:00,123 --> 00:12:02,504 i nalazi se u donjem desnom uglu na desktopu. 214 00:12:03,324 --> 00:12:07,510 Da li to znači da je i sam tekst u kompjuteru plav, 215 00:12:08,200 --> 00:12:11,955 pravougaon, i u donjem desnom dijelu kompjutera? 216 00:12:11,955 --> 00:12:13,278 Naravno da nije. 217 00:12:13,278 --> 00:12:17,987 Svako ko tako misli je pogrešno shvatio svrhu sučelja. 218 00:12:17,987 --> 00:12:20,755 Ono nije tu da vam pokaže stvarnost kompjutera. 219 00:12:20,755 --> 00:12:23,680 Ono je tu, zapravo, da sakrije tu stvarnost. 220 00:12:23,680 --> 00:12:25,555 Ne želite znati o diodama 221 00:12:25,555 --> 00:12:27,805 rezistorima i svim megabajtima softvera. 222 00:12:27,805 --> 00:12:30,936 Ako biste se bavili ovim nikada ne biste napisali tekst 223 00:12:30,936 --> 00:12:32,411 ili uredili fotografiju. 224 00:12:32,411 --> 00:12:37,128 Stoga, ideja je da nam je evolucija omogućila sučelje 225 00:12:37,128 --> 00:12:41,443 koje prikriva stvarnost i vodič je prilagodljivom ponašanju. 226 00:12:41,443 --> 00:12:44,461 Prostor i vrijeme, kako ih vi sada doživljavate, 227 00:12:44,461 --> 00:12:46,635 su vaš desktop. 228 00:12:46,635 --> 00:12:50,718 Fizički objekti su samo ikonice na desktopu. 229 00:12:52,192 --> 00:12:54,413 To je očigledno. 230 00:12:54,413 --> 00:12:58,361 Hoffman, ako misliš da je voz koji juri prugom 200 milja/h 231 00:12:58,361 --> 00:13:00,822 samo ikonica na tvom kompjuteru, 232 00:13:00,822 --> 00:13:02,947 zašto ne staneš pred njega? 233 00:13:02,947 --> 00:13:05,240 I nakon što te više ne bude, kao ni tvoje teorije, 234 00:13:05,240 --> 00:13:08,554 znaćemo da je taj voz nešto više od ikonice. 235 00:13:08,554 --> 00:13:10,597 Pa, ja ne bih stao pred taj voz 236 00:13:10,597 --> 00:13:12,153 iz istog razloga 237 00:13:12,153 --> 00:13:16,448 iz kojeg ne bih neoprezno tu ikonicu bacio u kantu za smeće: 238 00:13:16,448 --> 00:13:19,629 ne zato što doživljavam samu ikonicu doslovno - 239 00:13:19,629 --> 00:13:22,634 fajl nije doslovno plav ili pravougaon - 240 00:13:22,934 --> 00:13:25,260 ali je ipak ozbiljno tretiram. 241 00:13:25,260 --> 00:13:27,291 Mogao bih izgubiti sedmice rada. 242 00:13:27,291 --> 00:13:29,845 Slično tome, evolucija nas je oblikovala 243 00:13:29,845 --> 00:13:34,281 uz pomoć simbola opažanja dizajniranih da nas održe živima. 244 00:13:34,811 --> 00:13:37,276 Bolje da ih shvatimo ozbiljno. 245 00:13:37,276 --> 00:13:39,481 Ako ugledate zmiju, nemojte je podizati. 246 00:13:40,391 --> 00:13:43,150 Ako ugledate liticu, nemojte skočiti s nje. 247 00:13:43,150 --> 00:13:46,886 Ovi simboli su dizajnirani zbog naše bezbjednosti i treba ih shvatati ozbiljno. 248 00:13:46,886 --> 00:13:49,417 To ipak ne znači da ih trebamo shvatati doslovno. 249 00:13:49,417 --> 00:13:51,671 To je logička greška. 250 00:13:51,671 --> 00:13:54,876 Još jedna primjedba: ništa od ovog nije zapravo novo. 251 00:13:54,876 --> 00:13:58,800 Fizičari nam već dugo ukazuju na to da metal tog voza djeluje čvrsto 252 00:13:58,800 --> 00:14:03,188 ali je zapravo najviše prazan prostor sa mikroskopskim česticama koje jure naokolo. 253 00:14:03,188 --> 00:14:04,676 Ovdje ništa nije novo. 254 00:14:04,676 --> 00:14:06,880 Pa, i ne baš. 255 00:14:06,880 --> 00:14:10,920 To je kao da kažete, znam da ta plava ikonica na desktop-u 256 00:14:10,920 --> 00:14:13,219 ne predstavlja stvarnost tog kompjutera, 257 00:14:13,219 --> 00:14:16,678 ali ako bih uzeo lupu i zagledao se u nju izbliza, 258 00:14:16,678 --> 00:14:18,489 vidio bih sitne piksele, 259 00:14:18,489 --> 00:14:20,950 i to je stvarnost kompjutera. 260 00:14:20,950 --> 00:14:24,758 Pa, i ne baš - još uvijek ste na desktop-u, i to je sva poenta. 261 00:14:24,758 --> 00:14:27,754 Ove mikrosopske čestice i dalje postoje u prostoru i vremenu 262 00:14:27,754 --> 00:14:30,145 još uvijek su u sučelju korisnika. 263 00:14:30,145 --> 00:14:33,907 Tako da ja iznosim nešto znatno radikalnije od ovih fizičara. 264 00:14:34,727 --> 00:14:36,200 Napokon, možete mi prigovoriti, 265 00:14:36,200 --> 00:14:38,759 vidi, svi mi vidimo voz, 266 00:14:38,759 --> 00:14:41,801 samim tim niko od nas ne konstruiše voz. 267 00:14:41,801 --> 00:14:43,891 Ali, zapamtite ovaj primjer. 268 00:14:43,891 --> 00:14:46,607 U ovom primjeru, svi mi vidimo kocku, 269 00:14:47,597 --> 00:14:49,690 ali ekran je ravan, 270 00:14:49,690 --> 00:14:52,427 tako da je kocka koju vidite kocka koju ste sami stvorili. 271 00:14:53,736 --> 00:14:55,779 Svi vidimo kocku 272 00:14:55,779 --> 00:15:00,638 jer smo svi mi, svi do jednog, stvorili kocku koju vidimo. 273 00:15:00,638 --> 00:15:02,698 Isto važi i za voz. 274 00:15:02,698 --> 00:15:07,180 Svi vidimo voz jer svi vidimo voz koji smo konstruisali, 275 00:15:07,180 --> 00:15:10,733 i isto vrijedi za sve fizičke predmete. 276 00:15:12,343 --> 00:15:17,396 Skloni smo da mislimo da je opažanje nešto poput prozora u stvarnost kakva jeste. 277 00:15:17,396 --> 00:15:22,400 Teorija evolucije nam govori da je ovo pogrešno tumačenje 278 00:15:22,400 --> 00:15:23,865 naših opažanja. 279 00:15:25,095 --> 00:15:28,639 Naprotiv, stvarnost je više poput trodimenzionalnog desktop-a 280 00:15:28,639 --> 00:15:31,936 dizajniranog tako da sakrije složenost realnog svijeta 281 00:15:31,936 --> 00:15:33,802 i usmjerava prilagodljivo ponašanje. 282 00:15:34,282 --> 00:15:37,210 Prostor kako ga opažate je desktop. 283 00:15:37,210 --> 00:15:40,236 Fizički predmeti su samo ikonice na tom dekstop-u. 284 00:15:41,456 --> 00:15:45,126 Nekad smo mislili da je Zemlja ravna ploča jer je tako izgledalo. 285 00:15:45,520 --> 00:15:48,654 Onda smo mislili da je Zemlja nepokretni centar stvarnosti 286 00:15:48,654 --> 00:15:50,378 jer je tako izgledalo. 287 00:15:50,378 --> 00:15:51,520 Pogriješili smo. 288 00:15:51,520 --> 00:15:54,190 Pogrešno smo protumačili naša opažanja, 289 00:15:54,910 --> 00:15:58,319 Sada vjerujemo da su vrijeme/prostor i predmeti 290 00:15:58,319 --> 00:16:00,933 priroda stvarnosti kakva jeste. 291 00:16:01,453 --> 00:16:05,377 Teorija evolucije nam kaže da opet griješimo. 292 00:16:05,377 --> 00:16:09,834 Pogrešno tumačimo sadržaj naših perceptivnih iskustava. 293 00:16:10,416 --> 00:16:12,947 Nešto postoji kada ne gledate 294 00:16:12,947 --> 00:16:16,350 ali to nije vrijeme/prostor niti su to fizički objekti. 295 00:16:16,350 --> 00:16:19,378 Ali nama je teško otpustiti vrijeme/prostor i predmete 296 00:16:19,378 --> 00:16:22,861 kao što je teško za bubu krasnika da pusti svoju flašu. 297 00:16:22,861 --> 00:16:27,279 Zašto? Zato što smo slijepi za naše sopstveno sljepilo. 298 00:16:28,409 --> 00:16:30,756 Ali, imamo prednost u odnosu na bubu krasnika: 299 00:16:30,756 --> 00:16:32,544 u našoj nauci i tehnologiji. 300 00:16:32,544 --> 00:16:34,935 Gledajući kroz leće teleskopa 301 00:16:34,935 --> 00:16:39,571 otkrili smo da Zemlja nije nepokretni centar stvarnosti, 302 00:16:39,571 --> 00:16:42,449 i gledajući kroz leće teorije evolucije, 303 00:16:42,449 --> 00:16:44,771 otkrili smo da vrijeme/prostor i predmeti 304 00:16:44,771 --> 00:16:47,139 nisu prava priroda stvarnosti. 305 00:16:47,139 --> 00:16:51,424 Kada proživljavam perceptivno iskustvo koje opisujem kao crveni paradajz, 306 00:16:51,424 --> 00:16:54,361 ja sam u interakciji sa stvarnošću, 307 00:16:54,361 --> 00:16:59,571 ali ta stvarnost nije crveni paradajz i nije ni slična crvenom paradajzu. 308 00:16:59,571 --> 00:17:04,972 Slično tome, kada imam iskustvo koje opisujem kao lav ili odrezak, 309 00:17:04,972 --> 00:17:06,820 ja sam u inetarkciji sa stvarnošću, 310 00:17:06,820 --> 00:17:09,978 ali ta stvarnost nije lav ili odrezak. 311 00:17:09,978 --> 00:17:11,998 U ovome je fora: 312 00:17:11,998 --> 00:17:16,688 kada imam perceptivno iskustvo koje opisujem kao mozak, ili neurone, 313 00:17:16,688 --> 00:17:18,778 ja sam u interakciji sa stvarnošću, 314 00:17:18,778 --> 00:17:22,307 ali ta stvarnost nije mozak ili neoroni, 315 00:17:22,307 --> 00:17:25,412 niti je slična mozgu ili neuronima. 316 00:17:27,497 --> 00:17:30,584 I ta stvarnost, što god ona bila, 317 00:17:30,584 --> 00:17:34,195 je stvarni izvor uzroka i posljedice 318 00:17:34,195 --> 00:17:38,227 u svijetu - to nije mozak niti su to neuroni. 319 00:17:38,227 --> 00:17:40,827 Mozak i neuroni nemaju uzročne moći. 320 00:17:40,827 --> 00:17:43,608 Oni nisu uzrokom nijednog od naših perceptivnih iskustava, 321 00:17:43,608 --> 00:17:45,216 niti našeg ponašanja. 322 00:17:45,216 --> 00:17:50,592 Mozak i neuroni su vrste - specifični skup simbola, hakovanje. 323 00:17:50,592 --> 00:17:53,273 Šta ovo znači za misteriju svjesnosti? 324 00:17:53,923 --> 00:17:57,125 Pa, otvara nove mogućnosti. 325 00:17:57,916 --> 00:17:59,611 Na primjer, 326 00:17:59,611 --> 00:18:06,181 uzmimo da je stvarnost neka ogromna mašina koja uzrokuje naša svjesna iskustva. 327 00:18:06,590 --> 00:18:09,686 Sumnjam u to, ali je vrijedno istražiti. 328 00:18:10,260 --> 00:18:15,609 Pretpostavimo da je stvarnost velika mreža interakcija između agenata svjesnosti, 329 00:18:15,609 --> 00:18:20,727 jednostavna i kompleksna, koja uzrokuje međusobna iskustva svjesnosti. 330 00:18:21,182 --> 00:18:24,432 Zapravo, ovo nije tako blesava ideja kao što se čini, 331 00:18:24,432 --> 00:18:26,052 i ja je trenutno istražujem, 332 00:18:26,592 --> 00:18:28,658 Ali, u ovome je poenta: 333 00:18:28,658 --> 00:18:31,979 jednom kada se odreknemo naše uveliko intuitivne 334 00:18:31,979 --> 00:18:35,903 ali jako pogrešne pretpostavke o prirodi same stvarnosti, 335 00:18:35,903 --> 00:18:40,103 otvoriće se nove perspektive o najvećoj misteriji života. 336 00:18:41,251 --> 00:18:45,860 Kladim se da će se stvarnost pokazati fascinantnijom 337 00:18:45,860 --> 00:18:49,834 i više nepredvidivom nego što smo ikada zamišljali. 338 00:18:49,834 --> 00:18:54,222 Teorija evolucije daje nam konačni izazov: 339 00:18:54,222 --> 00:18:59,364 usudi se prepoznati da opažanje nije u tome da se spozna istina, 340 00:18:59,364 --> 00:19:01,750 nego da se rađaju djeca. 341 00:19:03,460 --> 00:19:08,200 I usput, čak je ovaj TED samo u vašim glavama. 342 00:19:08,200 --> 00:19:10,244 Hvala vam mnogo. 343 00:19:10,244 --> 00:19:13,632 (Aplauz) 344 00:19:20,786 --> 00:19:24,221 Chris Anderson: Ako ste to stvarno Vi tamo, hvala Vam. 345 00:19:24,221 --> 00:19:27,152 Toliko toga je u ovome. 346 00:19:27,152 --> 00:19:30,421 Mislim, prije svega, neki ljudi mogu postati duboko depresivni 347 00:19:30,421 --> 00:19:35,525 razmišljajući o tome da, ako evolucija ne favorizuje stvarnost, 348 00:19:35,970 --> 00:19:39,300 zar to u nekoj mjeri, ne podriva sva naša nastojanja, 349 00:19:39,300 --> 00:19:41,984 našu sposobnost da mislimo da možemo saznati istinu, 350 00:19:41,984 --> 00:19:45,490 vjerovatno ukjučujući i vašu teoriju, ako idemo tako daleko? 351 00:19:45,490 --> 00:19:49,944 Donald Hoffman: Pa, ovo ne sprečava uspjeh u nauci. 352 00:19:49,944 --> 00:19:52,756 Ono što imamo je jedna teorija, koja se pokazala krivom, 353 00:19:52,756 --> 00:19:57,215 da je opažanje isto što stvarnost, i da je stvarnost ono što opažamo. 354 00:19:57,215 --> 00:19:58,900 Ta teorija se pokazala pogrešnom. 355 00:19:58,900 --> 00:20:00,318 OK, odbacimo tu teoriju. 356 00:20:00,318 --> 00:20:03,572 To nas ne sprečava da postulišemo razne vrste drugih teorija, 357 00:20:03,572 --> 00:20:04,930 o prirodi stvarnosti, 358 00:20:04,930 --> 00:20:08,535 tako da je napredak prepoznati da je jedna od naših teorija neispravna. 359 00:20:08,535 --> 00:20:11,193 Nauka nastavlja kao i inače. Nema problema tu. 360 00:20:11,193 --> 00:20:13,794 CA: Znači mislite da je moguće - (Smijeh) - 361 00:20:13,794 --> 00:20:17,904 To je cool, ali ono što Vi kažete, mislim, da je moguće da vas evolucija 362 00:20:17,904 --> 00:20:20,551 ipak može urazumiti. 363 00:20:20,551 --> 00:20:22,864 DH: Da. To je vrlo, vrlo dobra poenta. 364 00:20:22,864 --> 00:20:27,391 Simulacije evolucijskih igara koje sam pokazao su konkretno o našim opažanjima, 365 00:20:27,391 --> 00:20:29,969 i one pokazuju da naša opažanja nisu oblikovana tako 366 00:20:29,969 --> 00:20:31,849 da nam pokažu stvarnost kakva jeste, 367 00:20:31,849 --> 00:20:36,122 ali to nije ista stvar sa našom logikom ili matematikom. 368 00:20:36,122 --> 00:20:39,744 Nismo radili takve simulacije, ali se kladim da ćemo otkriti 369 00:20:39,744 --> 00:20:43,366 da postoje određeni selekcijski pritisci na našu logiku i matematiku 370 00:20:43,366 --> 00:20:45,572 da se makar kreću u pravcu istine. 371 00:20:45,572 --> 00:20:48,459 Mislim, ako ste poput mene, matematika i logika nisu lagane. 372 00:20:48,459 --> 00:20:51,187 Ne shvatamo ih kako treba, ali barem selekcijski pritisci 373 00:20:51,187 --> 00:20:53,908 nisu ravnomjerno daleko od stvarne matematike i logike. 374 00:20:53,908 --> 00:20:57,268 Mislim da ćemo otkriti da moramo posmatrati svaku kognitivnu sposobnost 375 00:20:57,268 --> 00:21:00,022 pojedinačno, i vidjeti šta evolucija radi svakoj od njih. 376 00:21:00,022 --> 00:21:03,743 Ono što je istinito za opažanje, možda nije istinito i za matematiku i logiku. 377 00:21:03,743 --> 00:21:07,217 CA: Mislim, zaista, ono što Vi predlažete je nešto poput savremene 378 00:21:07,217 --> 00:21:09,998 interpretacije svijeta biskupa Berkeley-a: 379 00:21:09,998 --> 00:21:12,947 svijest kreira materiju, ne obratno. 380 00:21:12,947 --> 00:21:15,339 DH: Pa, malo je drugačije od Berkeley-a. 381 00:21:15,339 --> 00:21:18,701 Berkley je smatrao da, on je bio vjernik, i mislio je da je krajnja 382 00:21:18,701 --> 00:21:20,740 priroda stvarnosti bog i tako dalje, 383 00:21:20,740 --> 00:21:23,850 i ja ne idem tamo gdje je on išao, 384 00:21:23,850 --> 00:21:26,545 tako da je malo drugačije od Berkeley-a. 385 00:21:27,725 --> 00:21:31,235 Ja ovo zovem realizmom svjesnosti. Zapravo je veoma drugačiji pristup. 386 00:21:31,235 --> 00:21:34,825 CA: Don, ja doslovno mogu pričati s Vama satima, i nadam se da će biti tako. 387 00:21:34,825 --> 00:21:37,298 Hvala mnogo na tome. DH: Hvala Vama. (Aplauz)