Jenni Chang: Kada sam rekla
svojim roditeljima da sam gay,

prva stvar koju su mi rekli bila je,

‘’Vodimo te natrag u Tajvan.’’

(Smijeh)

U njihovim mislima, za moju seksualnu 
orijentaciju bila je kriva Amerika.

Zapad me korumpirao
sa svojim idejama o različitosti,

i da nisu nikada 
napustili Tajvan,

ovo se ne bi nikada dogodilo
njihovoj jedinoj kćeri.

Iskreno, ponekad sam se pitala
jesu li u pravu.

Naravno da postoje homoseksualci u Aziji,

kao što postoje homoseksualci
bilo gdje drugdje u svijetu.

Ali ideja o življenju
‘’otvorenog’’ života,

u ‘’Ja sam gay, ovo mi je suprug/supruga,
i ponosni smo na naš zajednički život’’

načinu života je ideja zapada?

Da sam odrasla u Tajvanu,
ili bilo kojem drugome mjestu osim zapada,

zar bih našla primjere 
sretnih, uspješnih LGBT ljudi?

Lisa Dazols: I ja sam
imala slična iskustva.

Kao HIV pozitivna socijalna
radnica u San Franciscu

upoznala sam mnogo gay imigranata.

Ispričali su mi priče o progonu
iz svojih zemalja

samo zato što su homoseksualci,

i razloge zbog kojih su 
pobjegli u Ameriku.

Vidjela sam koliko ih je to iscrpilo.

Nakon 10 godina ovoga posla,

trebala sam čuti bolje priče.

Znala sam da je svijet
daleko od savršenog,

ali zasigurno nije baš svaka gay priča tragična.

JC: Kao par, obje smo osjećale potrebu
da nađemo priče pune nade.

Tako smo počele putovati svijetom

u potrazi za ljudima koje 
smo nazvali ‘’Supergayevima’’.

(Smijeh)

To bi trebali biti LGBT individualci

koji rade nešto iznimno u svijetu.

Trebali bi biti hrabri, prilagodljivi,

i nadasve, ponosni na ono što jesu.

Trebali bi biti onakve osobe
kakva ja želim biti.

Naš je plan da podijelimo njihove priče
sa svijetom kroz film.

LD: Imale smo samo jedan problem.

Nismo bile iskusne u izvještavanju
i stvaranju filma.

(Smijeh)

Nismo znale gdje uopće
tražiti ‘’Supergayeve’’,

pa smo morale vjerovati u to 
da ćemo se nekako snaći.

Tako smo izabrale 15 zemalja 
u Aziji, Africi i Južnoj Americi,

zemljama izvan zapada koje su
različite u smislu prava LGBT zajednice.

Kupile smo kameru,

naručile knjigu
o snimanju dokumentaraca -

(Smijeh)

danas možete svašta naučiti,

i uputile se na put oko svijeta.

JC: Jedna od prvih zemalja 
u koje smo otputovale bila je Nepal.

Unatoč velikom siromaštvu,
10 godina dugom građanskom ratu,

i nedavno,
razarajućem potresu,

Nepal je napravio velike korake
u borbi za jednakost.

Jedna od glavnih figura 
u tom pokretu je Bhumika Shrestha.

Lijepa, simpatična transrodna žena,

Bhumika je morala preživjeti
izbacivanje iz škole

i uhićenje zbog svoje spolnosti.

Ali, 2007., Bhumika
i LGBT zajednica u Nepalu

uspješno su proveli peticiju
za Vrhovni sud u Nepalu

za zaštitu protiv LGBT diskriminacije.

Ovo je Bhumika:

(Video) BS: Na što sam 
najviše ponosna?

Ja sam transrodna osoba.

Ponosna sam na svoj život.

21.prosinca 2007. godine

Vrhovni sud donio je odluku
za Nepalsku vladu

da se za transorodne osobe 
izrade osobne iskaznice

i dopuste istospolni brakovi.

LD: Buhimka je puna
samopouzdanja svaki dan.

Nešto toliko jednostavno 
kao uporaba javnih zahoda

može biti jako veliki izazov
kada se ne uklapate

u ono što ljudi od vas očekuju.

Putujući kroz Aziju

znala sam uplašiti žene
u javnim zahodima.

Nisu navikle vidjeti nekoga poput mene.

Morala sam smišljati planove
samo kako bih mogla mokriti u miru.

(Smijeh)

Svaki put kada bih ušla u zahod

izbacila bih prsa kako bih 
pokazala svoje ženske dijelove,

i pokušala izgledati 
što manje zastrašujuće.

Pružala bih ruku i pozdravljala,

samo kako bi ljudi čuli moj 
feminizirani glas.

Sve je to jako iscrpljujuće,
ali to sam ja.

Ne mogu biti ništa drugo.

JC: Poslije Nepala, 
otputovale smo u Indiju.

U jednu ruku, Indija je Hindu zajednica,

bez tradicije homofobije.

U drugu ruku, također je i zajednica
sa duboko patrijarhalnim sustavom,

koji odbacuje sve
što prijeti muško-ženskom poretku.

Kada smo pričale sa aktivistima,

rekli su nam da osnaživanje počinje
osiguranjem spolne jednakosti,

gdje je status žene
osiguran u društvu.

U tom slučaju, status LGBT ljudi
također bi trebao biti osiguran.

LD: Tamo smo upoznale Princa Manvendra.

On je prvi princ koji je javno
priznao da je homoseksualac.

Princ Manvendra je ‘’izašao u javnost’
u showu Oprah Winfrey,

internacionalno.

Roditelji su ga se odrekli

i optužili ga za nanošenje velike 
sramote na kraljevsku obitelj.

Našli smo se s princom Manvendrom

i pitali ga kako se odlučio na 
tako javno priznanje?

Rekao je:

(Video) Princ Manvendra:
Osjećao sam veliku potrebu

za razbijanjem diskriminacije
koja postoji u našem društvu.

I to me je potaklo na javno priznanje.

Bilo da smo gay, lezbijke,
transrodni , biseksualni

ili nešto slično,

svi se moramo ujediniti
i boriti za svoja prava.

Gay prava se ne mogu
ostvarivati u sudnicama,

već u srcima i umovima ljudi.

JC: Dok sam se šišala,

frizerka me je pitala

‘’Imaš li muža?’’.

To je bilo pitanje

koje sam puno puta čula od strane
lokalnih stanovnika za vrijeme putovanja.

Kada sam joj objasnila
da imam ženu

nije mi vjerovala,

ispitivala me je pitanja o tome
kakva je bila reakcija mojih roditelja,

i jesam li tužna zbog toga 
što nikada neću moći imati djecu.

Rekla sam joj da u mom 
životu ne postoje granice

i da Lisa i ja planiramo
osnovati obitelj jednog dana.

To je bila žena koja je bila 
spremna svrstati me

u još jednu luđakinju sa Zapada.

Nije mogla zamisliti da se takav fenomen

može dogoditi u njenoj zemlji.

Tako je bilo dok joj nisam pokazala
sliku ‘’Supergayeva’’

koje sam intervjuirala u Indiji.

Prepoznala je Princa Manvendra
s televizije,

pa sam uskoro privukla 
pažnju i druge frizerke

koja me htjela upoznati.

(Smijeh)

U tom običnom popodnevu

imala sam šansu upoznati
cijeli frizerski salon

sa socijalnim promjenama 
koje se događaju u njihovoj zemlji.

LD: Iz Indije,
otputovale smo u istočnu Afriku,

regiju poznatu po intoleranciji
LGBT ljudi.

U Keniji se 89% ljudi koji su
priznali da su gay

njihova obitelj odrekla.

Homoseksualne radnje su zločin
i mogu rezultirati uhićenjem.

U Keniji smo upoznale
Davida Kuria.

David je imao veliku misiju
gdje je htio raditi za siromašne

i poboljšati svoju vladu.

Odlučio se kandidirati za senat.

Postao je prvi javno priznati 
gay političar u Keniji.

David je htio voditi svoju kampanju
bez poricanja onoga tko on zapravo je.

Ali smo se zabrinuli za
njegovu sigurnost

jer je počeo primati smrtne prijetnje.

(Video) David Kuria:
U tom sam trenutku bio jako uplašen

jer su stvarno tražili da budem ubijen.

I, da,

postoje ljudi koji bi to napravili

misleći da to rade za svoju vjeru.

JC: David se nije sramio sebe.

Čak i za vrijeme prijetnji

ostao je odan sebi.

LD: Na suprutnom kraju je Argentina.

To je zemlja gdje se 97% populacije 
identificira kao katolici.

Da, Argentina ima LGBT zakone
koji su puno progresivniji

od onih u Americi.

2010., Argentina je postala
prva zemlja u Latinskoj Americi,

i deseta u svijetu koja
je usvojila bračnu jednakost.

Tamo smo upoznale Mariu Rachid,

Maria je sila
iza tog pokreta.

Maria Rachid(Španjolski):
Uvijek kažem da u stvarnosti,

efekti bračne jednakosti

nisu samo za parove koji se vjenčaju.

Ti efekti su za one ljude, koji će ,
iako se možda nikada neće vjenčati,

biti bolje prihvaćeni
od strane svojih kolega,

obitelji i susjeda,

i poslati poruku jednakosti
svoj naciji.

Jako sam ponosna na Argentinu

zato što je ona danas
primjer jednakosti.

Nadam se da će uskoro

cijeli svijet imati ista prava.

JC: Kada smo posjetile
zemlju mojih predaka,

poželjela sam pokazati roditeljima
ono što smo pronašli tamo.

Zbog onih ljudi koje smo upoznale:

(Video) Jedan, dva, tri.
Homoseksualci, dobrodošli u Šangaj!

(Smijeh)

Veliku zajednicu mladih,
predivnih kineskih LGBT ljudi.

Naravno, i oni su imali svoje borbe.

ali su ih pobijedili.

U Šangaju sam imala prliku
popričati sa lokalnom grupom lezbijki

i ispričati im našu priču
na svom lošem mandarinskom kineskom.

U Taipei, svaki put
kada smo sjele na metro

vidjele smo novi lezbijski par 
kako se drži za ruke.

Saznale smo da se najveći Azijski
LGBT pride

održava samo par ulica dalje
od mjesta gdje žive moji baka i djeda.

Da su bar moji roditelji to znali.

LD: Do vremena kada smo završavale
svoje gay putovanje oko svijeta,

(Smijeh)

proputovale smo 80,500 kilometara

i snimile 120 sati 
vrijednih video uradaka.

Proputovale smo 15 zemalja

i razgovarale sa 50 Supergayeva.

Na kraju, uopće ih nije
bilo teško pronaći.

JC: Da, još se događaju tragedije

na grbavom putu do jednakosti.

Ne zaboravimo da 75 zemalja i dalje 
smatra homoseksualnost kriminalom.

Ali također postoje priče
o nadi i hrabrosti

u svakom kutku svijeta.

Ono što smo na kraju naučile
iz našeg putovanja je to da

jednakost nije izum zapada.

LD: Jedan od ključnih faktora u ovoj
borbi za jednakost je snaga,

snaga zbog koje sve više ljudi
prihvaća sama sebe

i koristi sve prilike koje im se pružaju

za mijenjanje dijela svog svijeta,

i snaga zbog koje sve više zemalja

pronalazi model za jednakost.

Kada je Nepal ostvario prava
protiv LGBT diskriminacije,

Indija je pokušala postići i više.

Kada je Argentina usvojila
bračnu jednakost,

slijedile su je Urugvaj i Brazil.

Kada je Irska rekla "da" jednakosti,

(Pljesak)

svijet je zastao i to primjetio.

Kada američki Vrhovni sud
napravi istu stvar,

svi ćemo biti ponosni.

(Pljesak)

JC: Dok smo pregledavale snimke,

shvatile smo da gledamo ljubavnu priču.

To nije bila ljubavna priča 
koja se očekivala od mene,

već priča ispunjena
slobodom, avanturama i ljubavlju

koje nikada nisam mogla zamisliti.

Godinu dana nakon što smo se vratile kući,

bračna jednakost je došla u Kaliforniju.

I na kraju, vjerujemo,
da će ljubav pobijediti.

(Video) Uz pravo koje mi je dodijeljeno,

od države Kalifornije

i svemogućega Boga,

proglašavam vas životnim partnerima.

Možete se poljubiti.

(Pljesak)