Guatemala se oporavlja od 36-godišnjeg oružanog sukoba. Sukoba koji se vodio za vrijeme hladnog rata. To je zapravo mali ustanak ljevice i razarajući odgovor države. Ono što imamo kao rezultat je 200.000 civilnih žrtava, 160.000 njih ubijeno u zajednicama: mala djeca, muškarci, žene, čak i starci. I onda imamo otprilike 40.000 drugih, nestale, one koje i danas tražimo. Zovemo ih Desaparecidos. Sad, 83 posto žrtava su Maje, žrtve koji su potomci originalnih stanovnika centralne Amerike. I samo 17 posto su europskog porijekla. Ali najvažnija stvar ovdje je da oni ljudi koji nas trebaju braniti, policija, vojska su ti koji su počinili većinu zločina. Sada obitelji, one žele informacije. Žele znati što se dogodilo. Žele tijela svojih voljenih. Ali najviše od svega, oni žele da vi, da svi znaju kako njihovi voljeni nisu učinili ništa krivo. Moj slučaj je bio da da je moj otac dobio prijetnje smrću 1980. I mi smo otišli. Napustili smo Guatemalu i došli ovdje. Odrastao sam u New Yorku, odrastao sam u Brooklynu zapravo, i išao sam u New Utrecht srednju školu i diplomirao sam na Brooklyn College. Jedina stvar je bila ta što nisam znao što se zapravo događa u Guatemali. Nije me bilo briga za to, bilo je prebolno. No do 1995. nisam odlučio nešto poduzeti. Vratio sam se. Vratio sam se u Guatemalu kako bih tražio tijela, kako bih shvatio što se dogodilo i kako bi potražio dio sebe. Radimo tako da dajemo ljudima informacije. Pričamo s članovima obitelji i dajemo im da biraju. Puštamo ih da odluče ispričati nam priču, da nam kažu što su vidjeli, da nam kažu o svojim voljenima. I još važnije, dopuštamo im da odaberu dati nam dio sebe. Dio, bit, onoga što jesu. I tu DNK usporedit ćemo s DNK koja dolazi iz kostura. Dok to činimo, tražimo tijela. I to su sada već kosturi, jer većina ovih zločina dogodila se prije 32 godine. Kada pronađemo grob, izvadimo zemlju i očistimo tijelo, dokumentiramo ga i ekshumiramo. Doslovno vadimo kostur iz zemlje. Kada imamo ta tijela, nosimo ih natrag u grad, u naš laboratorij, i započinjemo proces pokušaja razumijevanja dvije stvari: Jedno je kako su ljudi umrli. Ovdje vidite ranu od metka na potiljku ili ranu od mačete, na primjer. Druga stvar koju želimo razumjeti je tko su oni: Je li do dijete, ili odrasla osoba. Je li to muškarac ili žena. Ali kada smo gotovi s tom analizom, ono što učinimo je uzmemo mali komad kosti i ekstraktiramo DNK iz nje. Uzet ćemo tu DNK i usporedit ćemo je s DNK obitelji, naravno. Najbolji način da vam ovo objasnim je da pokažem dva slučaja. Prvi je slučaj vojnog dnevnika. Ovo je dokument koji je prokrijumčaren od nekud 1999. I ono što ovdje vidite, jest država koja slijedi pojedince, ljude koji su, poput vas, željeli promijeniti svoju zemlju, i sve su zapisali. I jedna od stvari koje su zapisivali je kada su ih pogubili. U tom žutom četverokutu, vidite šifru, to je tajna šifra: 300. A potom vidite datum. 300 znači "pogubljen" i datum označava kada su pogubljeni. To će postati važno za trenutak. Ono što smo činili jest da smo napravili ekshumaciju 2003., gdje smo ekshumirali 220 tijela iz 53 groba u vojnoj bazi. Grob 9 odgovarao je obitelji Sergia Saula Linaresa. Sergio je bio profesor na sveučilištu. Diplomirao je na državnom sveučilištu u Iowi i vratio se u Guatemalu kako bi promijenio svoju zemlju. I uhvatili su ga 23. veljače 1984. I ako možete vidjeti ondje, pogubljen je 29. ožujka 1984., što je bilo nevjerojatno. Imali smo tijelo, informaciju o obitelji i njihov DNK, i sada imamo dokumente koji nam točno govore što se dogodilo. Ali najvažnije je da smo dva tjedna kasnije imali još jedan pogodak, još jedno poklapanje, iz istog groba za Amancia Villatora. DNK tog tijela poklapao se s DNK te obitelji. I potom smo primjetili da je on također u dnevniku. No bilo je nevjerojatno vidjeti da je također pogubljen 29. ožujka 1984. To nas je dovelo do razmišljanja koliko tijela ima u grobu. Šest. Onda smo rekli, koliko je ljudi pogubljeno 29. ožujka 1984.? Također šest. Imamo Juana de Diosa, Huga, Moisesa i Zoila. Svi oni pogubljeni istog dana, ali uhvaćeni na različitim lokacijama i u različitim trenutcima. Svi stavljeni u taj grob. Sve što smo trebali sada je DNK te četiri obitelji. Tako da smo otišli i potražili ih i našli ih. I identificirali smo tih šest tijela i vratili ih obiteljima. Drugi slučaj o kojem vam želim pričati je vojna baza imena CREOMPAZ. Doslovno znači "Vjerovati u mir", ali akronim zapravo znači Regionalni upravljački centar za mirovne operacije. I ovdje vojska Guatemale trenira mirotvorce drugih zemalja koji služe s UN-om i idu u zemlje kao što su Haiti i Kongo. Imali smo svjedočanstva da postoje tijela, postoje grobovi. Otišli smo ondje s nalogom za pretragu, i dva sata nakon što smo došli pronašli smo prvi od 84 groba, ukupno 533 tijela. Sad, kad razmislite o tome, mirotvorci koji treniraju iznad tijela. Poprilično je ironično. No tijela -- licem prema dolje, većina, ruke vezane iza leđa, povezi za oči, svakakve traume -- to su bili bespomoćni ljudi koji su pogubljeni. Ljudi koje traže 553 obitelji. Usredotočit ćemo se na Grob 15. Grob 15, što so primjetili, bio je grob pun žena i djece, 63 njih. I zbog toga smo odmah pomislili, bože, gdje postoji takav slučaj. Kada sam došao u Guatemalu 1995., čuo sam za slučaj masakra koji se dogodio 14. svibnja 1982. kada je vojska došla, pobila muškarce, i odvela žene i djecu helikopterima na nepoznatu lokaciju. Pa, znate što? Odjeća iz ovog groba odgovarala je odjeći iz regije iz koje su ovi ljudi odvedeni, odakle su odvedene žene i djeca. Pa smo napravili malo DNK analize, i znate što? Identificirali smo Martinu Rojas i Manuela Chena. Oboje su nestali u tom slučaju, i sada smo imali dokaze. Imali smo dokaze koji potvrđuju da se ovo dogodilo i da su ovi ljudi odvedeni u tu bazu. Sad, Manuel Chen imao je 3 godine. Njegova majka otišla je do rijeke oprati odjeću i ostavila ga kod susjede. Tada je došla vojska i odvela ga u helikopteru i nikad nije ponovno viđen dok ga nismo pronašli u Grobu 15. Sada sa znanošću, arheologijom, antropologijom i genetikom, ono što činimo je da dajemo glas onima bez glasa. Ali činimo više od toga. Zapravo dajemo dokaze za suđenja, kao suđenje za genocid koje se dogodilo prošle godine u Guatemali gdje je general Rios Montt proglašen krivim za genocid i osuđen na 80 godina. Došao sam vam danas reći da se ovo događa posvuda -- događa se u Meksiku točno ispred nas danas -- i ne možemo dozvoliti da se više događa. Moramo stati zajedno i odlučiti da nećemo imati više nestalih. Nema više nestalih, ljudi. U redu? Nema više nestalih. Hvala vam. (Pljesak)