Znam što razmišljate. Mislite kako sam izgubila svoj put, i netko će doći na pozornicu za minutu i otpratiti me nježno natrag do mog sjedala. (Pljesak) Dobivam to sve vrijeme u Dubaiju. "Ovdje ste na odmoru, draga?" (Smijeh) "Došli ste u posjet djeci? Koliko dugo ostajete?" Pa zapravo, nadam se još neko vrijeme. Živim i predajem u Zaljevu više od 30 godina. (Pljesak) I tijekom tog vremena, vidjela sam puno promjena. Sada kada je statistika prilično šokantna. A ja želim razgovarati s vama danas o gubitku jezika i globalizaciji engleskim jezikom. Želim vam reći o mom prijatelju koji je podučavao engleski za odrasle u Abu Dhabiju. I jednog lijepog dana, ona je odlučila odvesti ih u vrt naučiti ih neke riječi iz prirode. Ali ona je na kraju završila učeći sve arapske riječi za lokalne biljke, kao i kako se koriste -- ljekovite koristi, kozmetika, kuhanje, biljni. Kako su učenici dobili svo to znanje? Naravno, od svojih djedova pa čak i pradjedova. Nije potrebno objašnjavati vam koliko je to važno biti u stanju komunicirati kroz generacije. Ali nažalost, danas, jezici umiru po stopi bez presedana. Jezik umre svakih 14 dana. U isto vrijeme, engleski je postao neosporno globalni jezik. Postoji li tu veza? Pa ja ne znam. Ali znam kako sam vidjela puno promjena. Kada sam prvi put došla u Zaljev, došla sam u Kuvajt u danima kada je još uvijek to bila teška destinacija. Zapravo, ne tako davno. To je malo prerano. No ipak, bila sam regrutirana od strane British Councila zajedno s oko 25 drugih nastavnika. I mi smo bili prvi ne-muslimani koji su podučavali u državnim školama u Kuvajtu. Došli smo podučavati engleski jer je vlada htjela modernizirati zemlju i osposobiti građane kroz obrazovanje. I naravno, Velika Britanija je imala koristi od svog tog lijepog naftnog bogatstva. U redu. To je velika promjena koju sam vidjela -- kako učenje engleskog preobražava od toga da bude obostrano korisna praksa do toga da postane masivni međunarodni posao, koji je i danas. On nije više samo strani jezik u nastavnom planu i programu. I više nije jedina domena majke Engleske. Ono je postalo prevodnikom za svako englesko govorno područje na Zemlji. I zašto ne? Uostalom, najbolje obrazovanje -- prema najnovijem rangiranju World University -- nalazi se na sveučilištima iz Velike Britanije i SAD-a. Tako, prirodno, svatko želi imati englesko obrazovanje. Ali, ako niste izvorni govornik, morate proći test. Može li to biti pravedno odbiti učenika samo zbog jezičnih sposobnosti? Možda ste računalni znanstvenik koji je genije. Hoće li on trebati isti jezik kao odvjetnik? Pa ja ne mislim tako. Mi učitelji engleskog ih odbacujemo svo vrijeme. Mi smo stavili znak stop, i mi ih zaustavljamo u njihovom razvoju. Oni više ne mogu slijediti svoj san, dok ne savladaju engleski. Dozvolite da vam to predstavim na ovaj način, ako sam upoznala nizozemskog govornika koji je imao lijek za rak, bih li ga spriječila da uđe u moje britansko sveučilište? Sigurno ne. Ali doista, to je upravo ono što mi radimo. Mi učitelji engleskog smo vratari. I morate nas zadovoljiti prvo tako da je vaš engleski dovoljno dobar. Sada, to može biti opasno dati previše moći uskom segmentu društva. Možda će prepreka biti previše univerzalna. U redu. "Ali", čujem kako kažete, "što je s istraživanjem? To je sve na engleskom jeziku." I knjige su na engleskom jeziku, časopisi su napravljeni na engleskom jeziku, ali to je samoispunjavajuće proročanstvo. Ono hrani engleski zahtjev. I tako ide dalje. Pitam vas, što se dogodilo s prijevodom? Ako mislite o islamskom Zlatnom dobu, bilo je puno prijevoda tada. Oni su prevodili s latinskog i grčkog na arapski, na perzijski, a onda je prevedeno na germanske jezike Europe i romanske jezike. I tako je svjetlost zasjala u tamnom dobu Europe. Sada, nemojte me krivo shvatiti; Ja nisam protiv poučavanja engleskoga jezika, svi vi nastavnici engleskog. Volim što imamo globalni jezik. Trebamo jedan danas više nego ikad. Ali ja sam protiv toga da ga se koristi kao barijeru. Želite li zaista ukinuti 600 jezika i ostaviti glavni engleski, ili kineski? Trebamo više od toga. Gdje ćemo povući crtu? Ovaj sustav izjednačava inteligenciju sa znanjem engleskog jezika što je prilično proizvoljno. (Pljesak) I želim vas podsjetiti da divovi na čijim ramenima danas inteligencija stoji nisu morali imati engleski, nisu morali proći test engleskog. Konkretno, Einstein. On je, usput, smatran slabijim učenikom u školi jer je, u stvari, imao disleksiju. No, na sreću za svijet, on nije morao proći engleski test. Budući da oni nisu započeti do 1964. s TOEFL-om, američkim testom engleskog jezika. To je eksplodiralo. Postoji jako puno testova engleskog jezika. I milijuni i milijuni učenika prolaze te testove svake godine. Sada možda mislite, tebi i meni, te naknade nisu velike, one su u redu, ali one su previsoke za tolike milijune siromašnih ljudi. Tako ih odmah, odbacujemo. (Pljesak) To me podsjeća na naslov koji sam nedavno vidjela: "Obrazovanje: Velika podijela". Razumijem, razumijem zašto se ljudi usredotočavaju na engleski. Oni žele dati svojoj djeci najbolju priliku u životu. A za to, oni trebaju zapadno obrazovanje. Jer, naravno, najbolji poslovi idu ljudima sa zapadnih sveučilišta, koje sam objasnila ranije. To je cirkulirajuća stvar. U redu. Ispričat ću vam priču o dvoje znanstvenika, dva engleska znanstvenika. Oni su radili na pokusu vezenim uz genetiku i prednjim i stražnjima ekstremitetima životinja. Ali nisu mogli dobiti rezultate koje su htjeli. Stvarno nisu znali što učiniti, dok nije došao njemački znanstvenik koji je shvatio da se oni koriste s dvije riječi za prednje i stražnje ekstremitete, a genetika ih ne razlikuje a niti njemački. Dakle, bingo, problem riješen. Ako se ne možete sjetiti misli, vi ste zaglavljeni. Ali ako se drugi jezik može dosjetiti te misli, onda, kroz suradnju, možemo postići i naučiti puno više. Moja kćer, je došla u Englesku iz Kuvajta. Ona je studirala matematiku i znanost na arapskom jeziku. To je arapska srednja škola. To je morala prevesti na engleski za njenu gimnaziju. I bila je najbolja u klasi u tim predmetima. Što nam govori da, kada nam studenti dođu iz inozemstva, možda im ne dajemo dovoljno kredita za ono što oni znaju, i oni to znaju na svom jeziku. Kada jezik umre, ne znamo što smo izgubili s tim jezikom. To je -- ne znam ako ste to vidjeli na CNN-u u zadnje vrijeme -- dali su nagradu za heroje mladom kenijskom pastiru koji nije mogao učiti noću u svom selu kao i sva djeca iz sela, jer su mu kerozinska lampa i njezin dim oštetili oči. I svakako, nikada nije bilo dovoljno kerozina, jer što vam dolar dnevno može kupiti? Tako je izumio besplatne solarne svjetiljke. I sada djeca u njegovom selu mogu dobiti iste ocjene u školi kao djeca koja imaju struju u kući. (Pljesak) Kad je primio svoju nagradu, izrekao je te divne riječi: "Djeca mogu odvesti Afriku od onoga što je danas, tamni kontinent, u svjetli kontinent." Jednostavna ideja, ali bi mogla imati takve dalekosežne posljedice. Ljudi koji nemaju svjetla, bilo da je to fizički ili metaforički, ne mogu proći naše ispite, i nikada ne možemo saznati što oni znaju. Nemojmo ih držati, a niti sebe, u mraku. Idemo slaviti različitost. Brinite se o vašem jeziku. Koristite ga za širenje velikih ideja. (Pljesak) Puno hvala. (Pljesak)