Znam šta mislite.
Mislite da sam se izgubila,
i da će neko uskoro doći na binu
i otpratiti me nazad do sjedišta.
(Aplauz)
To mi se stalno dešava u Dubajiu.
"Jeste li ovdje na odmoru?"
(Smijeh)
"Došli ste posjetiti djecu?
Koliko dugo ostajete?"
Zapravo, nadam se da ću još biti tu.
U Zaljevu živim i podučavam
preko 30 godina.
(Aplauz)
I za to vrijeme sam vidjela mnoge promjene.
Statistički podaci tih promjena
su prilično šokantni.
Danas vam želim pričati
o gubitku jezika
i globalizaciji engleskog jezika.
Ispričati ću vam o mom prijatelju
koji je u Abu Dhabiju podučavao engleski odraslim osobama.
Jednog lijepog dana
je odlučila da ih izvede u baštu
da ih nauči nešto vokabulara iz prirodnog svijeta.
Ali je na kraju ona naučila
sve arapske riječi za domaće biljke,
kao i upotrebu --
u medicini, kozmetici,
kuhanju, uzgoju.
Kako su ti studenti znali toliko o biljkama?
Od djedova i baka, naravno
čak i od pra-djedova i pra-baka.
Nema potrebe da vam govorim koliko je važna
komunikacija
kroz generacije.
Ali nažalost, danas,
jezici izumiru brzo
kao nikad prije.
Jedan jezik nestaje svakih 14 dana.
U isto vrijeme
engleski je svjetski jezik bez osporavanja.
Postoji li neka povezanost?
Ne znam.
Ali znam da sam svjedočila mnogim promjenama.
Kada sam prvi put došla u Zaljev, posjetila sam Kuwajt.
u vremenu kada je još uvijek bilo mjesto mnogih tegoba.
Zapravo, to nije bilo tako davno.
To je prerano.
Međutim,
Britanski Savjet me je zaposlio
zajedno sa još 25 učitelja.
Mi smo bili prvi ne-muslimani
koji su podučavali u državnim školama u Kuwajtu.
Došli smo tamo da podučavamo engleski
jer je vlada htjela da modernizira zemlju
i da osnaži građane kroz obrazovanje.
Naravno da je Ujedinjeno Kraljevstvo imalo korist
od tog divnog naftnog bogastva.
U redu.
Ovo je najveća promjena kojoj sam svjedočila --
kako je podučavanje engleskog
prešlo
iz obostrano korisne prakse
u veliki međunarnodni posao što je i danas.
Više nije strani jezik u nastavnom planu i programu.
I više nije jedini domen
majke Engleske.
Postao je cilj
svake države iz engleskog govornog područja na zemlji.
Zašto ne?
Na koncu, najbolje obrazovanje --
prema najnovijem rankiranju svjetskih univerziteta --
se nudi na univerzitetima
u Ujedinjenom Kraljevstvu i Sjedinjenim Američkim Državama.
Stoga je prirodno da svako želi da ima takvo obrazovanje.
Ali ako vam engleski nije maternji jezik,
morate da položite test.
Ali da li je pravilno
da se odbije student
samo prema lingvističkim sposobnostima?
Možda je pred vama kompjuterski inženjer
koji je genije.
Da li će njemu trebati isti jezik kao i advokatu, naprimjer?
Mislim da neće.
Mi profesori engleskog jezika ih odbijamo konstantno.
Stavimo stop znak,
i zaustavimo ih na njihovom cilju.
Više ne mogu ostvariti svoje snove,
dok ne nauče engleski.
Recimo ovako,
ako ja upoznam nekoga ko zna samo nizozemski
ko ima lijek za rak,
hoću li ga spriječiti da pohađa moj Britanski Univerzitet?
Naravno da neću.
Doduše, to mi upravo radimo.
Mi profesori engleskog jezika smo čuvari kapije.
Mi moramo biti zadovoljni
sa vašim poznavanjem engleskog jezika.
Može biti opasno
dati veliku ovlast
ograničenom segmentu društva.
Možda bi barijera bila preuniverzalna.
Uredu.
"Ali," vi se pitate,
"šta je sa istraživanjem?
Sve je na engleskom."
Knjige su na engleskom,
časopisi su na engleskom,
ali to je samoispunjujuće proročanstvo.
Tako potvrđuje potrebu za poznavanjem engleskog jezika.
I tako redom.
Šta se desilo za prevođenjem?
Za vrijeme Islamskog Zlatnog doba
mnogo se prevodilo.
Prevodili su sa latinskog i grčkog
na arapski i perzijski,
a onda se prevodilo dalje
na germanske i
romanske jezike Evrope.
I tako je Evropa izašla iz mračnog doba.
Nemojte me pogrešno shvatiti;
ja nisam protiv podučavanja engleskog jezika,
svi vi profesori engleskog jezika.
Volim što imamo globalni jezik.
Danas nam jedan takav treba više nego ikada.
Ali ja sam protiv njegovog korištenja
kao barijere.
Zar stvarno želimo da na kraju imamo 600 jezika
a da glavni bude engleski, ili kineski?
Treba nam više od toga. Gdje ćemo povući granicu?
Ovakav sistem
izjednačava inteligenciju
sa poznavanjem engleskog jezika
a takvo izjednačavanje nema osnove.
(Aplauz)
Želim vas podsjetiti
na to da velikani na čijim ramenima
stoji današnja inteligencija
nisu morali znati engleski jezik,
nisu morali položiti test.
Uzmimo za primjer, Einsteina.
On je pohađao dopunsku nastavu u školi
jer je zapravo bio disleksičan.
Ali na sreću
nije morao polagati test o poznavanju engleskog jezika.
Tek nakon 1964 su počeli sa
TOEFL-om (test o poznavanju engleskog kao stranog jezika),
američkim testom engleskog jezika.
Danas su se testovi proširili.
Postoji mnogo testova engleskog jezika.
I milioni studenata
polažu ove testove svake godine.
Mi možda smatramo
da cijene testova nisu loše, razumne su,
ali sprečavaju
milione siromašnih ljudi.
Mi ih smjesta odbacujemo.
(Aplauz)
To me podsjeti na novinski naslov koji sam vidjela nedavno:
"Obrazovanje: Velika granica."
Sada shvatam
zašto ljudi se fokusiraju na engleski jezik.
Oni žele svojoj djeci pružiti najbolje u životu.
A za to im je potrebno zapadno obrazovanje.
Jer najbolja radna mjesta
se daju ljudima koja su pohađali univerzitete na zapadu,
koje sam spomenula ranije.
To je začarani krug.
Uredu.
Ispričati ću vam priču o dva naučnika,
dva engleska naučnika.
Vršili su eksperiment
iz genetike
o prednjim i stražnjim udovima životinja.
Ali nisu dobili željeni rezultat.
Zaista nisu znali šta da rade,
dok nije došao njemački naučnik
koji je shvatio da su koristili dvije riječi
za prednje i stražnje udove,
međutim u genetici nema razlike
kao ni u njemačkom jeziku.
I eto ga,
problem je riješen.
Ako ne možete doći do ideje,
nema izlaza.
Ali ako drugi jezik može doći do ideje,
onda, uz pomoć suradnje,
možemo postići i naučiti mnogo toga.
Moja kćerka
je došla u Englesku iz Kuvajta.
Studirala je prirodne nauke i matematiku na arapskom
u jednoj arapskoj srednjoj školi.
U gimnaziji je to morala prevesti na engleski.
Bila je najbolja u razredru
iz tih predmeta.
To nam govori da,
kada učenici dođu iz inostranstva,
mi im ne dajemo dovoljno priznanja
za ono što znaju,
a to znaju na svom maternjem jeziku.
Kada jezik izumre,
mi ne znamo šta gubimo zajedno sa tim jezikom.
Ne znam jeste li gledali nedavno na CNN-u --
Nagradu za junaštvo
je dobio mladi pastir iz Kenije
koji u svom selu nije mogao noću učiti
kao druga seoska djeca,
jer je petrolejska lampa
od dima oštetila njegove oči.
Uostalom, nikada nije bilo dovoljno petroleja,
a šta bi mogao kupiti za dolar dnevno?
Stoga je izumio
besplatnu solarnu lampu.
Sada djeca u njegovom selu
imaju iste ocjene u školi
kao i djeca koja imaju struju u svojim domovima.
(Aplauz)
Kada je primio nagradu,
rekao je ovim lijepim riječima:
"Djeca mogu povesti Afriku iz
tame kakva je danas,
u svijetli kontinent."
Ovo je jednostavna ideja,
ali mogla bi imati dalekosežne posljedice.
Ljudi koji ne vide svijetlo,
fizički ili metaforično,
ne mogu položiti naše ispite,
a mi nikada nećemo saznati šta oni znaju.
Nemojmo ih držati u tami
a ni same sebe.
Slavimo raznolikost.
Pazite na svoj jezik.
Koristite ih za širenje velikih ideja.
(Aplauz)
Hvala vam puno.
(Aplauz)