"Ne razgovaraj sa nepoznatima."
Slušali ste ovu frazu
od vaših prijatelja, porodice,
škole, medija, decenijama
To je norma. Društvena norma.
Ali posebna
vrsta društvene norme,
zato što je to društvena norma
koja hoće da nam kaže
s kim možemo da stupamo u kontakt,
a s kim ne bi trebalo.
"Ne razgovaraj sa nepoznatima", kaže,
"Kloni se svakoga ko ti nije poznat.
Drži se ljudi koje poznaješ.
Drži se ljudi koji su kao ti."
Koliko je to primamljivo?
To nije baš ono što radimo
kad smo u elementu, zar ne?
Kad smo u elementu,
idemo u susret ljudima
koji nisu kao mi,
jer kad to radimo, učimo od ljudi
koji nisu kao mi.
Moj izraz za "biti s nekim ko nije kao mi"
je "nepoznatost"
i moja poenta je da
u današnjem digitalnom svetu
nepoznati, iskreno, nisu poenta.
Poenta je da bi trebalo
da se brinemo za to
koliko "nepoznatosti" dobijamo?
Zašto "nepoznatost"?
Zato što u našim društvenim odnosima,
u sve većoj meri posreduju podaci
i podaci menjaju naše
društvene odnose u digitalne odnose
i to znači da naši digitalni odnosi
sada izuzetno mnogo zavise
od tehnologije
koja im donosi osećaj robusnosti,
osećaj otkrića,
osećaj iznenađenja i nepredvidivosti.
Zašto ne nepoznati?
Zato što su nepoznati
deo sveta
vrlo krutih granica.
Oni pripadaju svetu ljudi koje poznajem
naspram ljudi koje ne poznajem
i u kontekstu mojih digitalnih odnosa,
ja već radim stvari sa ljudima
koje ne poznajem.
Pitanje nije,
da li vas poznajem ili ne.
Pitanje je,
šta mogu da uradim sa vama?
Šta mogu da naučim sa vama?
Šta možemo oboje da uradimo
što bi nam oboma koristilo?
Provodim dosta vremena
razmišljajući o tome
kako se društveni pejzaž menja,
kako nove tehnologije stvaraju
nova ograničenja
i nove mogućnosti za ljude.
Najvažnije promene sa kojima
se danas suočavamo
imaju veze sa podacima
i s onim što podaci rade
da oblikuju vrste digitalnih odnosa
koji će biti mogući
za nas u budućnosti.
Ekonomije budućnosti
zavise od toga.
Naši društveni životi u budućnosti
zavise od toga.
Ono što bi trebalo da nas brine,
nisu nepoznati.
Ono što bi trebalo da nas brine je,
da li dobijamo ili ne,
svoj deo "nepoznatosti".
Psiholozi i sociolozi dvadesetog veka
su razmišljali o nepoznatima,
ali nisu razmišljali tako dinamično
o ljudskim odnosima
i mislili su o nepoznatima
u kontekstu uticajnih praksi.
Stenli Milgram iz '60-ih i '70-ih,
tvorac eksperimenata malog sveta,
koji su kasnije postali poznati
kao šest nivoa razdvojenosti,
zaključio je da su bilo koja dva
slučajno izabrana čoveka
najverovatnije povezani preko
5 do 7 posrednih koraka.
Njegova poenta je bila
da su nepoznati dostupni.
Možemo da dođemo do njih.
Postoje putevi
koji nam omogućavaju
da dođemo do njih.
Mark Granoveter,
sociolog sa Stenforda, 1973.
u svom originalnom eseju
"Jačina slabih veza"
zaključio je da su ove slabe veze
koje su deo naših mreža,
oni nepoznati,
u stvari mnogo efikasniji
u širenju informacija ka nama
nego naše jake veze,
nama najbliži ljudi.
On dodatno optužuje
naše jake veze
kada kaže da oni ljudi
koji su nam najbliži,
one jake veze u našim životima,
u stvari imaju
homogenizujući efekat na nas.
Proizvode jednakost.
Moje kolege i ja u Intelu smo proveli
poslednjih nekoliko godina
posmatrajuću načine
na koje digitalne platforme
preoblikuju naše živote,
koje su vrste novih šablona moguće.
Posmatrali smo posebno vrste
digitalnih platformi
koje su nam omogućile
da uzmemo ono što nam pripada,
one stvari koje su bile
vrlo ograničene nama
i našim prijateljima u našim kućama
i učinile ih dostupnim ljudima
koje ne poznajemo.
Bilo da je to naša odeća
ili naši automobili,
naši bicikli, naše knjige ili muzika,
sad možemo da uzmemo
ono što je naše
i učinimo dostupnim
ljudima koje nikad nismo sreli.
Zaključili smo nešto vrlo važno,
a to je da: kako se odnosi ljudi
sa stvarima u njihovom životu
menjaju,
tako se menjaju i njihovi
odnosi sa drugim ljudima.
A sistemi preporuke
jedan za drugim
nastavljaju da greše.
Oni nastavljaju da predviđaju
šta mi je potrebno,
zasnovano na prethodnom opisu
onoga šta predstavljam,
onoga što sam već uradila.
Tehnologije obezbeđenja
jedna za drugom
nastavljaju da projektuju
zaštitu podataka
od pretnji i napada,
čuvajući me zaključanu u
vrlo krutim vrstama odnosa.
Kategorije kao "prijatelji" i "porodica"
i "kontakti" i "kolege",
ne govore mi ništa
o mojim stvarnim odnosima.
Efikasniji način za razmišljanje
o mojim odnosima
možda bi bio u vezi
bliskosti i udaljenosti,
gde sam u svakom trenutku
sa svakom osobom,
podjednako blizu
i daleko od te osobe,
a sve u funkciji toga
šta treba da uradim sada.
Ljudi nisu blizu ili udaljeni.
Ljudi su uvek kombinacija ova dva
i ta kombinacija se stalno menja.
Šta ako bi tehnologije
mogle da se umešaju
da poremete ravnotežu
određenih vrsta odnosa?
Šta ako bi tehnologije
mogle da se umešaju
da mi pomognu da nađem
osobu koja mi je potrebna sada?
Nepoznatost je to podešavanje
bliskosti i udaljenosti
koje mi omogućava da nađem ljude
koji su mi sada potrebni,
koje mi omogućava
da nađem izvore intimnosti,
otkrića i inspiracije
koji su mi potrebni sada.
"Nepoznatost" nije upoznavanje stranaca.
To je jednostavno suština
onoga što nam treba
da poremetimo naše zone bliskosti.
Drmusanje ovih zona bliskosti
je jedan od načina da se misli o nepoznatosti
i to je problem sa kojim se danas
suočavaju ne samo pojedinci
nego takođe i organizacije,
organizacije koje pokušavaju
da prigrle nove prilike.
Bilo da ste politička partija
koja insistira, na vašu štetu,
na vrlo krutom pogledu na to
ko pripada, a ko ne,
bilo da ste vlada
koja štiti društvene institucije
kao što je brak
i ograničava pristup ovim institucijama
na samo nekoliko,
bilo da ste tinejdžerka u svojoj sobi
koja pokušava da pogura svoje odnose
sa roditeljima,
"nepoznatost" je način da mislimo
kako smo olakšali razvoj
novih vrsta odnosa.
Moramo da promenimo norme.
Moramo da promenimo norme
da bismo omogućili
nove vrste tehnologija
kao osnovu za nove vrste poslova.
Koja zanimljiva pitanja
su pred nama
u ovom svetu bez nepoznatih?
Kako bismo mogli da razmišljamo
drugačije o našim odnosima s ljudima?
Kako bismo mogli da razmišljamo
drugačije o našim odnosima
sa raširenim grupama ljudi?
Kako bismo mogli da mislimo drugačije
o našim odnosima sa tehnologijama,
stvarima koje postaju
učesnici u društvu
svojom zaslugom?
Opseg digitalnih odnosa je neverovatan.
U kontekstu ovog širokog
opsega digitalnih odnosa
bezbedno traženje nepoznatosti
moglo bi da bude
nova osnova za tu inovaciju.
Hvala.
(Aplauz)