1 00:00:01,006 --> 00:00:03,200 Imamo istorijske podatke koji nam omogućavaju 2 00:00:03,200 --> 00:00:06,180 da znamo kako su se stari Grci oblačili, 3 00:00:06,180 --> 00:00:08,974 kako su živeli, kako su se borili. 4 00:00:09,004 --> 00:00:10,528 A kako su razmišljali? 5 00:00:11,432 --> 00:00:15,872 Jedna prirodna ideja je da su najdublji aspekti ljudskih misli - 6 00:00:15,896 --> 00:00:17,768 naša sposobnost da zamišljamo, 7 00:00:17,792 --> 00:00:19,189 da budemo svesni, 8 00:00:19,213 --> 00:00:20,444 da maštamo - 9 00:00:20,468 --> 00:00:22,087 uvek bili isti. 10 00:00:22,872 --> 00:00:24,371 Druga mogućnost 11 00:00:24,395 --> 00:00:28,118 je da su društveni preobražaji koji su oblikovali našu kulturu 12 00:00:28,142 --> 00:00:31,927 možda takođe izmenili strukturalnu osnovu ljudske misli. 13 00:00:32,821 --> 00:00:35,435 Svi možemo imati različita mišljenja o ovome. 14 00:00:35,459 --> 00:00:38,176 Zapravo, to je dugogodišnja filozofska rasprava. 15 00:00:38,644 --> 00:00:41,371 Međutim, da li je ovo pitanje uopšte pristupačno nauci? 16 00:00:42,834 --> 00:00:45,340 Hteo bih da ovde predložim 17 00:00:45,364 --> 00:00:47,560 da na isti način na koji možemo rekonstruisati 18 00:00:47,580 --> 00:00:52,548 kako su izgledali gradovi Antičke Grčke samo na osnovu nekoliko cigala, 19 00:00:52,572 --> 00:00:56,698 spisi kulture predstavljaju arheološke zapise, 20 00:00:56,722 --> 00:00:58,865 fosile ljudske misli. 21 00:00:59,905 --> 00:01:01,079 Zapravo, 22 00:01:01,103 --> 00:01:03,309 sprovodeći neku vrstu psihološke analize 23 00:01:03,333 --> 00:01:06,877 nekih od najstarijih knjiga ljudske kulture, 24 00:01:06,901 --> 00:01:12,856 Džulijan Džejms je 1970-ih godina smislio veoma smelu i radikalnu hipotezu 25 00:01:12,880 --> 00:01:15,293 da su pre samo 3 000 godina 26 00:01:15,317 --> 00:01:20,205 ljudi bili ono što bismo danas nazvali šizofreničarima. 27 00:01:21,753 --> 00:01:23,261 Tvrdio je to 28 00:01:23,285 --> 00:01:26,586 na osnovu činjenice da su se prvi ljudi opisani u ovim knjigama 29 00:01:26,610 --> 00:01:28,514 ponašali dosledno 30 00:01:28,538 --> 00:01:31,554 u različitim tradicijama i na različitim mestima na svetu, 31 00:01:31,578 --> 00:01:35,110 kao da čuju i povinuju se glasovima 32 00:01:35,134 --> 00:01:38,174 za koje su smatrali da dolaze od bogova 33 00:01:38,198 --> 00:01:39,396 ili od muza, 34 00:01:40,063 --> 00:01:42,832 što bismo danas nazvali halucinacijama. 35 00:01:43,888 --> 00:01:46,514 Tek zatim, kako je vreme prolazilo, 36 00:01:46,538 --> 00:01:50,189 počeli su da prepoznaju da su oni bili ti koji ih proizvode, 37 00:01:50,213 --> 00:01:52,728 vlasnici tih unutrašnjih glasova. 38 00:01:53,316 --> 00:01:56,031 Time su stekli introspekciju, 39 00:01:56,055 --> 00:01:58,538 sposobnost da razmišljaju o sopstvenim mislima. 40 00:01:59,785 --> 00:02:03,182 Dakle, Džejnsova teorija je da svest, 41 00:02:03,206 --> 00:02:06,372 bar onako kako je doživljavamo danas, 42 00:02:06,396 --> 00:02:09,936 kada osećamo da upravljamo svojim postojanjem, 43 00:02:09,960 --> 00:02:12,697 predstavlja prilično skorašnje kulturološko razviće. 44 00:02:13,266 --> 00:02:16,612 Ova teorija je prilično spektakularna, ali ima jedan očigledan problem, 45 00:02:16,612 --> 00:02:20,715 a to je da je izgrađena samo na osnovu nekoliko vrlo specifičnih primera. 46 00:02:21,085 --> 00:02:22,848 Postavlja se pitanje da li se teorija 47 00:02:22,872 --> 00:02:27,623 da je introspekcija izgrađena pre svega 3 000 godina u ljudskoj istoriji 48 00:02:27,647 --> 00:02:30,631 može proveravati na kvantitativan i objektivan način. 49 00:02:31,543 --> 00:02:35,106 Problem toga kako se pozabaviti ovim prilično je očigledan. 50 00:02:35,130 --> 00:02:38,480 Platon se nije samo probudio jednog dana i onda napisao: 51 00:02:38,504 --> 00:02:40,273 „Zdravo, ja sam Platon 52 00:02:40,297 --> 00:02:43,186 i od danas imam potpuno introspektivnu svest.“ 53 00:02:43,210 --> 00:02:45,503 (Smeh) 54 00:02:45,527 --> 00:02:48,860 To nam zapravo govori o tome šta je suština problema. 55 00:02:49,467 --> 00:02:53,522 Treba da otkrijemo nastanak koncepta koji nikada nije izrečen. 56 00:02:54,434 --> 00:02:58,744 Reč „introspekcija“ se ne javlja nijednom 57 00:02:58,768 --> 00:03:00,687 u knjigama koje želimo da analiziramo. 58 00:03:01,728 --> 00:03:05,815 Dakle, naš način da to rešimo jeste da izgradimo prostor reči. 59 00:03:06,571 --> 00:03:09,858 To je veliki prostor koji sadrži sve reči 60 00:03:09,882 --> 00:03:12,684 na takav način da udaljenost između bilo koje od njih dve 61 00:03:12,708 --> 00:03:15,591 ukazuje na to koliko su blisko povezane. 62 00:03:16,460 --> 00:03:17,285 Tako, na primer, 63 00:03:17,285 --> 00:03:20,532 hteli biste da reči „pas“ i „mačka“ stoje vrlo blizu jedna druge, 64 00:03:20,556 --> 00:03:24,387 ali da reči „grejpfrut“ i „logaritam“ budu veoma udaljene. 65 00:03:24,809 --> 00:03:28,705 Ovo mora da važi za bilo koje dve reči u prostoru. 66 00:03:29,626 --> 00:03:32,821 Postoje različiti načini na koje možemo konstruisati prostor reči. 67 00:03:32,841 --> 00:03:36,864 Jedan način je da samo pitamo stručnjake, otprilike onako kako radimo sa rečnicima. 68 00:03:36,896 --> 00:03:38,324 Druga mogućnost 69 00:03:38,348 --> 00:03:41,987 je da sledimo jednostavnu pretpostavku da, kada su dve reči povezane, 70 00:03:42,017 --> 00:03:44,436 one imaju običaj da se javljaju u istim rečenicama, 71 00:03:44,460 --> 00:03:45,913 u istim pasusima, 72 00:03:45,937 --> 00:03:47,707 u istim dokumentima, 73 00:03:47,731 --> 00:03:50,913 češće nego što je očekivano da će se desiti pukom verovatnoćom. 74 00:03:52,231 --> 00:03:54,281 Ova jednostavna hipoteza, 75 00:03:54,305 --> 00:03:55,611 taj jednostavan metod, 76 00:03:55,635 --> 00:03:56,956 uz neke trikove računanja 77 00:03:56,956 --> 00:03:58,369 koji imaju veze sa činjenicom 78 00:03:58,369 --> 00:04:01,743 da je to veoma složen i visoko dimenzionalan prostor, 79 00:04:01,767 --> 00:04:03,672 ispostavilo se da je prilično efikasna. 80 00:04:04,095 --> 00:04:06,957 Samo da vam dam predstavu o tome koliko to dobro funkcioniše, 81 00:04:06,981 --> 00:04:10,893 ovo je rezultat koji dobijamo kada radimo analizu za neku poznatu reč. 82 00:04:11,487 --> 00:04:12,582 Najpre možete videti 83 00:04:12,606 --> 00:04:16,094 da se reči automatski organizuju u semantička susedstva. 84 00:04:16,118 --> 00:04:17,699 Tako imate voće, delove tela, 85 00:04:17,699 --> 00:04:20,594 delove kompjutera, naučne termine i tako dalje. 86 00:04:21,119 --> 00:04:25,341 Algoritam takođe identifikuje da koncepte organizujemo hijerarhijski. 87 00:04:25,852 --> 00:04:26,627 Tako, na primer, 88 00:04:26,627 --> 00:04:30,308 možete videti da se naučni termini dele na dve potkategorije 89 00:04:30,308 --> 00:04:32,748 astronomskih i fizičkih termina. 90 00:04:33,338 --> 00:04:35,584 Zatim, tu su i vrlo fine stvari. 91 00:04:35,608 --> 00:04:37,513 Na primer, reč „astronomija“ 92 00:04:37,537 --> 00:04:39,352 čije mesto deluje malo bizarno, 93 00:04:39,376 --> 00:04:41,424 zapravo se nalazi baš gde treba da bude, 94 00:04:41,448 --> 00:04:43,043 između onoga što jeste, 95 00:04:43,067 --> 00:04:44,337 prave nauke, 96 00:04:44,361 --> 00:04:45,897 i onoga što opisuje, 97 00:04:45,921 --> 00:04:47,413 astronomskih termina. 98 00:04:48,182 --> 00:04:50,073 Možemo ovako doveka. 99 00:04:50,097 --> 00:04:51,821 Zapravo, ako neko vreme zurite u ovo 100 00:04:51,821 --> 00:04:53,453 i samo nasumično stvarate putanje, 101 00:04:53,453 --> 00:04:57,229 videćete da ovo pomalo deluje kao bavljenje poezijom. 102 00:04:58,018 --> 00:04:59,900 To je tako jer je, na neki način, 103 00:04:59,924 --> 00:05:02,864 šetanje ovim prostorom kao šetnja kroz um. 104 00:05:04,027 --> 00:05:05,344 Poslednja stvar 105 00:05:05,358 --> 00:05:09,708 je da ovaj algoritam takođe identifikuje koje su naše intuicije, 106 00:05:09,732 --> 00:05:13,628 koje reči treba da budu glavne u okolini introspekcije. 107 00:05:13,652 --> 00:05:14,765 Tako su, na primer, 108 00:05:14,789 --> 00:05:18,878 reči poput „ja“, „krivica“, „razum“ i „osećanje“ 109 00:05:18,902 --> 00:05:20,790 veoma bliske „introspekciji“, 110 00:05:20,790 --> 00:05:24,157 ali su druge reči kao što su „crveno“, „fudbal“, „sveća“ i „banana“ 111 00:05:24,181 --> 00:05:25,633 veoma udaljene. 112 00:05:26,054 --> 00:05:28,816 Tako, jednom kada sačinimo taj prostor, 113 00:05:28,840 --> 00:05:31,666 pitanje o istoriji introspekcije 114 00:05:31,690 --> 00:05:34,023 ili istoriji bilo kog koncepta 115 00:05:34,047 --> 00:05:38,826 koje je ranije delovalo apstraktno i nekako nejasno 116 00:05:38,850 --> 00:05:40,454 postaje konkretizovano, 117 00:05:40,478 --> 00:05:43,216 postaje prijemčivo kvantitativnoj nauci. 118 00:05:44,216 --> 00:05:46,978 Sve što treba da uradimo je da uzmemo knjige, 119 00:05:47,002 --> 00:05:48,383 digitalizujemo ih, 120 00:05:48,407 --> 00:05:51,216 uzmemo ovu bujicu reči kao putanju 121 00:05:51,240 --> 00:05:53,209 i projektujemo ih na prostor, 122 00:05:53,233 --> 00:05:56,987 a zatim postavimo pitanje da li ta putanja provodi znatno vreme 123 00:05:57,011 --> 00:06:00,003 kružeći u blizini koncepta introspekcije. 124 00:06:00,760 --> 00:06:01,870 Na ovaj način 125 00:06:01,900 --> 00:06:04,102 mogli bismo analizirali istoriju introspekcije 126 00:06:04,122 --> 00:06:06,037 u tradiciji Antičke Grčke, 127 00:06:06,061 --> 00:06:08,663 za koju imamo najbolje dostupne pisane zapise. 128 00:06:09,631 --> 00:06:11,886 Dakle, uzeli smo sve knjige - 129 00:06:11,910 --> 00:06:14,194 samo smo ih poređali po vremenu - 130 00:06:14,218 --> 00:06:15,484 za svaku knigu uzmemo reči 131 00:06:15,484 --> 00:06:17,839 i projektujemo ih u prostor, 132 00:06:17,839 --> 00:06:21,011 zatim postavimo pitanje za svaku reč koliko je blizu introspekcije 133 00:06:21,035 --> 00:06:22,265 i to samo uprosečimo. 134 00:06:22,590 --> 00:06:25,788 Zatim upitamo da li se, kako vreme odmiče, 135 00:06:25,812 --> 00:06:29,064 ove knjige sve više i više približavaju 136 00:06:29,088 --> 00:06:30,842 konceptu introspekcije. 137 00:06:30,866 --> 00:06:34,667 To je upravo ono što se dešava u tradiciji Antičke Grčke. 138 00:06:35,648 --> 00:06:38,825 Možete videti da kod najstarijih knjiga u homerovskoj tradiciji 139 00:06:38,849 --> 00:06:42,261 postoji mali porast knjiga koje se približavaju introspekciji. 140 00:06:42,285 --> 00:06:44,491 Međutim, oko četiri veka pre Hrista, 141 00:06:44,515 --> 00:06:49,223 ovo počinje da se vrlo brzo pojačava do skoro petostrukog porasta 142 00:06:49,247 --> 00:06:51,747 knjiga koje se sve više i više približavaju 143 00:06:51,771 --> 00:06:53,453 konceptu introspekcije. 144 00:06:54,159 --> 00:06:57,653 Jedna od lepih stvari u vezi sa ovime je to što sada možemo da pitamo 145 00:06:57,653 --> 00:07:01,976 da li ovo takođe važi i u drugačijoj, nezavisnoj tradiciji. 146 00:07:02,962 --> 00:07:06,138 Sproveli smo ovu istu analizu u judeo-hrišćanskoj tradiciji 147 00:07:06,162 --> 00:07:08,883 i dobili gotovo isti obrazac. 148 00:07:09,508 --> 00:07:14,183 Još jednom, vidite mali porast u najstarijim knjigama Starog zaveta, 149 00:07:14,207 --> 00:07:16,121 a zatim se povećava mnogo brže 150 00:07:16,145 --> 00:07:17,804 u novim knjigama Novog zaveta. 151 00:07:17,818 --> 00:07:20,040 Zatim dobijamo vrhunac introspekcije 152 00:07:20,064 --> 00:07:22,191 u „Ispovestima“ Svetog Avgustina 153 00:07:22,215 --> 00:07:24,072 oko četiri veka posle Hrista. 154 00:07:24,897 --> 00:07:26,841 Ovo je bilo veoma značajno 155 00:07:26,865 --> 00:07:30,238 jer Svetog Avgustina priznaju akademici, 156 00:07:30,262 --> 00:07:32,434 filolozi i istoričari 157 00:07:32,458 --> 00:07:34,536 kao jednog od osnivača introspekcije. 158 00:07:35,060 --> 00:07:38,357 Zapravo, neki ga smatraju ocem savremene psihologije. 159 00:07:39,012 --> 00:07:40,851 Dakle, naš algoritam, 160 00:07:40,875 --> 00:07:43,717 koji ima svojstvo kvantitativnosti, 161 00:07:43,741 --> 00:07:44,608 objektivnosti, 162 00:07:44,628 --> 00:07:47,044 i naravno, izuzetno je brz - 163 00:07:47,068 --> 00:07:49,465 izvršava se u svega deliću sekunde - 164 00:07:49,489 --> 00:07:52,992 može da zabeleži neke od najvažnijih zaključaka 165 00:07:53,016 --> 00:07:55,238 ove duge tradicije istraživanja. 166 00:07:56,317 --> 00:07:59,968 Ovo je na neki način jedna od lepota nauke, 167 00:07:59,992 --> 00:08:03,468 a to je da se sada ova ideja može prevesti 168 00:08:03,492 --> 00:08:06,063 i generalizovati na mnogo različitih domena. 169 00:08:06,769 --> 00:08:11,536 Na isti način na koji smo se pitali o prošlosti ljudske svesti, 170 00:08:11,560 --> 00:08:14,966 možda je najizazovnije pitanje koje možemo postaviti sebi 171 00:08:14,990 --> 00:08:19,127 da li nam ovo može nešto reći o budućnosti naše svesti. 172 00:08:19,550 --> 00:08:21,020 Preciznije rečeno, 173 00:08:21,044 --> 00:08:23,460 da li nam reči koje izgovaramo danas 174 00:08:23,484 --> 00:08:28,681 mogu reći nešto o tome gde će naš um biti za nekoliko dana, 175 00:08:28,705 --> 00:08:29,646 za nekoliko meseci 176 00:08:29,680 --> 00:08:31,062 ili za nekoliko godina. 177 00:08:31,597 --> 00:08:34,617 Kao što i mnogi od nas danas nose senzore 178 00:08:34,641 --> 00:08:36,427 koji detektuju naše otkucaje srca, 179 00:08:36,451 --> 00:08:37,720 naše disanje, 180 00:08:37,744 --> 00:08:39,411 naše gene, 181 00:08:39,435 --> 00:08:43,000 u nadi da nam to može pomoći da sprečimo oboljenja, 182 00:08:43,020 --> 00:08:46,631 možemo se zapitati da li nam nadgledanje i analiziranje reči koje izgovorimo, 183 00:08:46,655 --> 00:08:49,338 tvitujemo, šaljemo imejlom i napišemo 184 00:08:49,362 --> 00:08:54,170 može unapred reći da li nešto može da krene naopako sa našim umom. 185 00:08:55,087 --> 00:08:56,621 Sa Giljermom Sečijem, 186 00:08:56,645 --> 00:08:59,646 koji je bio moj brat u ovoj avanturi, 187 00:08:59,670 --> 00:09:01,225 upustio sam se u ovaj zadatak. 188 00:09:02,228 --> 00:09:07,760 To smo uradili analizom snimljenog govora 34 mladih ljudi 189 00:09:07,784 --> 00:09:10,585 koji su bili pod visokim rizikom obolevanja od šizofrenije. 190 00:09:11,434 --> 00:09:14,315 Odredili smo mere govora prvog dana, 191 00:09:14,339 --> 00:09:17,355 a zatim smo se zapitali da li se svojstva govora mogu predvideti 192 00:09:17,355 --> 00:09:20,101 u okviru perioda od skoro tri godine, 193 00:09:20,125 --> 00:09:22,160 budući razvoj psihoze. 194 00:09:23,427 --> 00:09:25,793 Uprkos našim nadama, 195 00:09:25,817 --> 00:09:28,934 naišli smo na neuspeh za neuspehom. 196 00:09:29,793 --> 00:09:33,675 Jednostavno nije bilo dovoljno semantičkih informacija 197 00:09:33,699 --> 00:09:36,492 da bi se predvidela buduća organizacija uma. 198 00:09:36,516 --> 00:09:38,325 Bilo ih je dovoljno 199 00:09:38,349 --> 00:09:42,524 za razlikovanje grupe šizofreničara od kontrolne grupe, 200 00:09:42,548 --> 00:09:45,260 pomalo kao što smo radili sa antičkim tekstovima, 201 00:09:45,284 --> 00:09:48,278 ali ne i da bi se prevideo budući nastanak psihoze. 202 00:09:49,164 --> 00:09:50,870 Međutim, onda smo shvatili 203 00:09:50,894 --> 00:09:54,982 da možda nije najvažnije šta su govorili, 204 00:09:55,006 --> 00:09:56,679 već kako su to govorili. 205 00:09:57,679 --> 00:09:58,703 Konkretnije, 206 00:09:58,703 --> 00:10:01,870 nije u pitanju to koliko su semantički bile bliske, 207 00:10:01,870 --> 00:10:04,374 već koliko daleko i brzo su preskakale 208 00:10:04,398 --> 00:10:06,699 iz jedne semantičke blizine u drugu. 209 00:10:07,247 --> 00:10:08,978 Tako smo došli do merila 210 00:10:09,002 --> 00:10:11,391 koji smo nazvali semantička koherentnost, 211 00:10:11,415 --> 00:10:16,219 koje u suštini meri istrajnost govora u okviru jedne semantičke teme, 212 00:10:16,243 --> 00:10:17,772 jedne semantičke kategorije. 213 00:10:19,294 --> 00:10:23,341 Ispostavilo se da je u ovoj grupi od 34 ljudi 214 00:10:23,365 --> 00:10:25,958 algoritam zasnovan na semantičkoj koherentnosti 215 00:10:25,988 --> 00:10:29,548 mogao predvideti sa tačnošću od 100 odsto 216 00:10:29,572 --> 00:10:32,079 kod koga će se javiti psihoza, a kod koga neće. 217 00:10:32,976 --> 00:10:35,913 To je nešto što se nije moglo postići, 218 00:10:35,937 --> 00:10:37,445 čak ni približno, 219 00:10:37,469 --> 00:10:40,595 sa svim ostalim postojećim kliničkim merilima. 220 00:10:42,525 --> 00:10:46,104 Jasno se sećam, dok sam radio na ovome, 221 00:10:46,128 --> 00:10:48,445 sedeo sam za svojim kompjuterom 222 00:10:48,469 --> 00:10:51,104 i video gomilu tvitova koje je objavio Polo. 223 00:10:51,128 --> 00:10:54,079 Polo je bio moj prvi student u Buenos Ajresu, 224 00:10:54,109 --> 00:10:56,389 a u to vreme je živeo u Njujorku. 225 00:10:56,413 --> 00:10:58,501 Bilo je nečeg u njegovim tvitovima - 226 00:10:58,525 --> 00:11:02,026 nisam mogao da kažem šta je to tačno jer ništa nije eksplicitno rečeno - 227 00:11:02,050 --> 00:11:04,071 ali mi se javila snažna slutnja, 228 00:11:04,095 --> 00:11:07,050 snažna intuicija da nešto nije u redu. 229 00:11:08,347 --> 00:11:10,744 Uzeo sam telefon i pozvao Pola, 230 00:11:10,744 --> 00:11:13,013 a on se zaista nije osećao dobro. 231 00:11:13,362 --> 00:11:15,299 Ovaj jednostavan podatak, 232 00:11:15,323 --> 00:11:17,814 to čitanje između redova 233 00:11:17,838 --> 00:11:22,100 pri čemu sam mogao kroz reči da osetim njegova osećanja, 234 00:11:22,124 --> 00:11:24,863 bio je jednostavan, ali vrlo efikasan način da se pomogne. 235 00:11:25,987 --> 00:11:27,625 Ono što vam danas poručujem 236 00:11:27,649 --> 00:11:30,157 jeste da se približavamo razumevanju toga 237 00:11:30,181 --> 00:11:34,467 kako možemo pretvoriti tu intuiciju koju svi imamo, 238 00:11:34,491 --> 00:11:35,856 koju svi delimo, 239 00:11:35,880 --> 00:11:37,077 u algoritam. 240 00:11:38,102 --> 00:11:39,563 Na taj način, 241 00:11:39,587 --> 00:11:44,237 možda ćemo u budućnosti videti vrlo drugačiji oblik mentalnog zdravlja, 242 00:11:44,261 --> 00:11:49,882 zasnovan na objektivnoj, kvantitativnoj i automatizovanoj analizi 243 00:11:49,906 --> 00:11:51,615 reči koje pišemo 244 00:11:51,639 --> 00:11:53,176 i reči koje izgovorimo. 245 00:11:53,200 --> 00:11:54,351 Hvala. 246 00:11:54,375 --> 00:11:56,708 (Aplauz)