Pre tri i po hiljade godina u Egiptu,
plemeniti faraon bio je žrtva
silovitog napada,
ali taj napad nije bio fizički.
Ovaj pripadnik kraljevske porodice
bio je mrtav već 20 godina.
Napad je bio istorijski,
čin damnatio memoriae -
prokletstvo sećanja.
Neko je razbio faraonove statue,
uzeo dleto i pokušao da obriše
faraonovo ime i lik iz istorije.
Ko je bio ovaj faraon i šta se krije
iza ovog napada?
Evo ključa:
faraon Hatšepsut bila je žena.
Kod normalnog toka događaja,
nikada ne bi trebalo da postane faraon.
Iako je bilo dozvoljeno zakonom
da žena bude monarh,
to je remetilo
neka osnovna egipatska verovanja.
Kao prvo, faraon je bio poznat po tome
što je živo otelotvorenje
muškog boga Horusa.
Kao drugo, remećenje tradicije
vladavine muškaraca
bilo je ogromni izazov za Maat,
što je reč za istinu, a koja izražava
verovanje u red i pravdu,
značajne za Egipćane.
Hatšepsut je možda pokušala
da se prilagodi
ovom verovanju u povezivanju
između reda i patrijarhata kroz titule.
Preuzela je ime Maatkare,
a nekada je sebe nazovala Hatšepsu,
sa nastavkom za reči u muškom rodu.
Izgleda da ovi napori
nisu ubedili svakoga,
a možda je neko izbrisao Hatšepsutin lik
da bi svet zaboravio uznemiravanje Maata
i da bi Egipat opet bio uravnotežen.
Hatšepsut, šta više, nije bila
zakonski naslednik trona,
već regent, neka vrsta monarha zamenika.
Egipatsko kraljevstvo je po tradiciji
prelazilo sa oca na sina.
Prešlo je sa Tutmosa I
na njegovog sina, Tutmosa II,
Hatšepsutinog muža.
Trebalo je da pređe direktno sa Tutmosa II
na njegovog sina, Tutmosa III,
ali je Tutmos III bio mali dečak
kada je njegov otac preminuo.
Hatšepsut, glavna žena
i udovica mrtvog faraona,
ubacila se da pomogne
kao regent svog pastorka,
ali je završila vladajući pored njega
kao punopravni faraon.
Možda je Tutmos III bio ljut zbog ovoga.
Možda je on bio taj koji je
izbrisao njen lik.
Takođe je moguće da je neko želeo
da osramoti Hatšepsut
zato što je bila loš faraon.
Međutim, dokazi pokazuju
da je ona zapravo bila veoma dobra.
Kompetentno je ispunjavala
tradicionalne uloge službe.
Bila je veliki graditelj.
Njen pogrebni hram, Đeser-Đeseru,
bio je arhitektonski fenomen u to vreme,
a divimo mu se i danas.
Pospešila je ekonomiju Egipta,
sklapajući vrlo uspešan trgovinski posao
sa dalekom zemljom Punt.
Imala je snažne religijske veze.
Čak je i tvrdila da je ćerka
državnog boga, Amuna
i imala je uspešnu vojničku karijeru
u nubijskoj kampanji
i tvrdi da se borila rame uz rame
sa vojnicima u bici.
Naravno, moramo da budemo pažljivi
dok procenjujemo uspešnost
Hatšepsutine karijere,
pošto je većinu dokaza ispisala
sama Hatšepsut.
Ona priča sopstvenu priču
kroz slike i zapise na zidovima
njenog pogrebnog hrama
i crvene kapele koju je izgradila
u čast Amunu.
Pa, ko je počinio zločine
nad sećanjem o Hatšepsut?
Najpopularniji osumnjičeni je
njen posinak, nećak i suvladar,
Tutmos III.
Da li je to uradio iz besa
zato što mu je ukrala presto?
Ovo nije mnogo verovatno
jer šteta nije pričinjena
još 20 godina po Hatšepsutinoj smrti.
To je dugo vreme za zadržavanje besa,
da bi se potom reagovalo u ljutini.
Možda je to Tutmos III uradio da bi
njegova vladavina delovala snažnija.
Najverovatnije je da je on ili neko drugi
izbrisao njen lik
da bi ljudi zaboravili da je ikada
žena sedela na egipatskom prestolu.
Ova rodna anomalija je jednostavno
bila prevelika pretnja za Maat
i morala se izbrisati iz istorije.
Na sreću, drevni cenzori
nisu bili dovoljno temeljni.
Dovoljno dokaza je preživelo da bismo
sklopili delove onoga što se desilo,
pa se priča o ovoj jedinstvenoj,
moćnoj ženi sada može ispričati.