Džon E. Vecel: Kada sam dobio ovaj posao,
pre četiri duge godine,
(Smeh)
nikada pre nisam zakoračio
unutar državnog zatvora.
Vodio sam, doslovno,
mali opštinski zatvor sa 400 kreveta.
Ali to je potpuno druga priča.
Ali jedna od najvećih zabluda
koje sam imao
bila je uloga doživotnih zatvorenika,
u svakodnevnom zatvorskom životu,
i, bukvalno, njihova uloga
u duši celog tog sistema.
Stoga, skočimo sa 2010. na 2014.
kada smo održali prvi TEDx događaj
u Grejtfordu,
muškom zatvoru sa, najverovatnije,
najmnogoljudnijom populacijom doživotnih,
koji su uključeni i sastavni deo
svakodnevne operacije
sa programskog stanovišta.
Koji, bukvalno, poboljšavaju
kvalitet života unutar zatvora.
Stoga, nije slučajnost,
što se ovde nalazimo za naš drugi događaj
u ženskom zatvoru
koji ima identičnu dinamiku.
Koji ima jaku, živopisnu populaciju
doživotnih zatvorenica
koje pospešuju kvalitet života
zatvorenica i osoblja
i naše organizacije.
Tako da nema drugog načina
na koji bismo ovo mogli da završimo
nego da čujemo "The Lady Lifers".
(Aplauz)
(Muzika)
Danijel Hedli: Doživotna u Pensilvaniji
upravo to i znači,
doživotna bez mogućnosti na pomilovanje.
Za nas doživotne,
kako same sebe nazivamo,
jedina šansa za otpuštanje
jeste kroz zamenu sudske kazne,
koja je bila odobrena
samo dvema ženama od 1989,
pre, skoro, 30 godina.
Naša pesma "Ovo nije naš dom"
govori o našim iskustvima
dok služimo doživotnu,
bez mogućnosti na pomilovanje.
(Muzika)
Brenda Votkins: Ja sam žena.
Baka sam.
Kćerka sam.
Imam sina.
Nisam anđeo.
Nisam đavo.
Dospela sam u zatvor
vrlo mlada.
Provedoh život ovde
unutar zatvorskih zidina.
Izgubih prijatelje usled smrti,
neke otpratih kući.
Gledah godine kako prolaze,
ljudi dolaze i odlaze,
dok sam ja na doživotnoj
bez prava na pomilovanje.
Zatvorenica sam zbog greške koju napravih.
Služim svoju kaznu ovde.
Ovo nije moj dom.
Sanjam slobodu, nadam se milosti.
Da li ću videti
moju porodicu
ili ću umreti sama?
Kako godine prolaze,
zadržavam suze
jer ako zaplačem, strah će pobediti.
Moram biti hrabra, moram izdržati.
Moram pregurati
još jednu godinu.
Zatvorenica sam zbog greške koju napravih.
Služim svoju kaznu ovde.
Ovo nije moj dom.
Sanjam slobodu, nadam se milosti.
Da li ću videti
moju porodicu
ili ću umreti sama?
Ne kažem da nisam kriva,
ne kažem da ne treba da platim.
Ja samo tražim oproštaj.
Moram imati nade
da ću jednog dana biti slobodna.
Ima li mesta za mene
u svetu izvan ovih zidina?
Da li će ikada saznati ili biti zabrinuti
zato što sam ja okovana?
Ima li iskupljenja za greh
mojih mladih dana?
Jer, ja sam se promenila.
Sam bog zna da sam se promenila.
Zatvorenica sam zbog greške koju napravih.
Služim svoju kaznu ovde.
Ovo nije moj dom.
Sanjam slobodu, nadam se milosti.
Da li ću videti
moju porodicu
ili ću umreti sama?
Da li ću videti
moju porodicu
ili ću umreti sama?
Vi me znate kao Zatvorenicu 008106.
U zatvoru 29 godina.
Moje ime je Brenda Votkins.
Rodila sam se i odrasla
u Hofmanu, Severna Karolina.
Ovo nije moj dom.
(Aplauz)
Telma Nikols:
Zatvorenica broj 0B2472.
U zatvoru sam 27 godina.
Zovem se Telma Nikols.
Rodila sam se i odrasla
u Filadelfiji, Pensilvanija.
Ovo nije moj dom.
(Aplauz)
DH: 008494.
U zatvoru sam 27 godina.
Moje ime je Danijel Hedli.
Rodila sam se i odrasla
u Filadelfiji, Pensilvanija,
i ovo nije moj dom.
(Aplauz)
Tereza Betls: Zatvorenica 008309.
U zatvoru sam 27 godina.
Moje ime je Tereza Betls.
Ja sam iz Nortona, Nju Džerzi,
i ovo nije moj dom.
(Aplauz)
Debra Braun: Ja sam poznata
kao Zatvorenica 007080.
U zatvoru sam 30 godina.
Moje ime je Debra Braun.
Ja sam iz Pitsburga, Pensilvanija.
Ovo nije moj dom.
(Aplauz)
Džoen Batler: 005961.
U zatvoru sam 37 godina.
Moje ime je Džoen Batler,
rodila sam se i odrasla u Filadelfiji.
Ovo nije moj dom.
(Aplauz)
Dajen Hemil Mecger: Broj 005634.
U zatvoru sam 39 i po godina.
Moje ime je Dajen Hemil Mecger.
Ja sam iz Filadelfije, Pensilvanija
i ovo nije moj dom.
(Aplauz)
Lina Braun: Ja sam 004867.
Zatvorena 40 godina.
Moje ime je Lina Braun,
rođena sam i odrasla
u Pitsburgu, Pensilvanija,
i ovo nije moj dom.
(Aplauz)
Trina Garnet: Moj broj je 005545.
Moje ime je Trina Garnet,
zatvorena sam 37 godina,
ovde sam od svoje 14. godine.
Rođena i odrasla u Česteru, Pensilvanija,
i ovo nije moj dom.
(Aplauz)
Da li ću videti
moju porodicu
ili ću umreti sama?
Ili ću umreti sama?
(Aplauz)