Ovde se radi o skrivenom delu tržišta rada. To je čitav jedan svet ljudi kojima je potrebno veoma fleksibilno radno vreme, kako bi uopšte mogli da rade. Zamislite, na primer, nekoga ko ima ponavljajuće i nepredvidivo medicinsko stanje ili nekoga ko se stara o odraslom licu kome je neophodna nega ili roditelja sa složenim potrebama u vezi sa brigom o deci. Njihova dostupnost za posao je otprilike: "Nekoliko sati danas. Možda i sutra, ali još uvek ne znam da li uopšte, niti znam kada." Ovim ljudima je izuzetno teško da pronađu posao koji im često veoma treba. To je tragedija, zato što postoje poslodavci koji mogu da upotrebe više fleksibilnih ljudi iz blizine, angažovanih po potrebi u vreme kada ta osoba želi da radi. Zamislite da vodite kafe. Prepodne je, mesto se popunjava. Izgleda kao da će biti gužva za ručak. Ako biste mogli da angažujete dvoje dodatnih radnika na 90 minuta koji bi počeli da rade u sledećih sat vremena, mogli biste sve da uslužite, ali oni moraju biti pouzadni i sa znanjem kako vaš kafe radi. Morali bi biti dostupni po konkurentnim cenama. Morali bi biti angažovani za otprilike minut. U realnosti, nijedna agencija za zapošljavanje ne želi da se bavi ovakvim poslom, tako da vam ostaje da se snalazite sa manjkom osoblja. I ne radi se samo o konobarima, radi se o hotelijerima, prodavcima, bilo kome ko pruža usluge javnosti ili firmama. Postoje razne organizacije kojima mogu biti od koristi grupe lokalnih fleksibilnih ljudi, po mogućnosti sa prethodnim znanjem o poslu. Na ovom nivou tržišta rada, ono što je potreno je tržište za višak sati. Ono već postoji i evo kako to sve radi. Dakle, u ovom primeru, firma za distribuciju je rekla: imamo hitnu narudžbinu koju moramo da otpremimo iz skladišta sutra ujutro. Pokaži nam sve koji su dostupni. Pronađen je 31 radnik. Svako na ovom monitoru je zaista dostupan u tačno traženo vreme sutra. Sa svima se može sklopiti ugovor na vreme. Svako od njih je definisao uslove pod kojima će prihvatiti ugovor. I ovaj ugovor je u okviru parametara za svaku osobu pojedinačno. I svi su pravno u obavezi da poštuju ovaj ugovor. Naravno, svi su oni obučeni za rad u skladištu. Možete odabrati koliko god ih želite. Oni su iz raznih agencija. Izračunata je naknada za svaku osobu za ovaj konkretan ugovor. I prati se njihova pouzdanost. Ljdi iz gornjeg reda su dokazano pouzdani. Verovatno će oni biti skuplji. Kao alternativa, pogledajte ovu grupu lokalnih, fleksibilnih ljudi, evo je agencija za istraživanje tržišta i ona je obučila možda 25 lokalnih ljudi za poslove uličnog ispitivanja. Oni imaju novu kampanju koju žele da pokrenu sledeće nedelje. Onda oni traže koliko od tih obučenih ljudi je dostupno za svaki sat sledeće nedelje. Tada će odlučiti kada da sprovedu ulično istraživanje. Ali ima li još nečega što može biti urađeno za ovaj deo tržišta rada? Jer upravo sada, postoji toliko puno ljudi kojima je potrebna bilo kakva ekonomska prilika. Učinimo ovo ličnim. Zaislite mladu ženu - na dnu ekonomske piramide, sa jako malim mogućnostima za dobijanje posla - u kakvu bi se ekonomsku aktivnost ona uopšte mogla uključiti? Pa, mogla bi da radi u nezgodnim satima u kol centru, na recepciji, na pošti. Može biti zainteresovana da pruža lokalne usluge u zajednici: bebisiting, lokalne dostave, briga o kućnim ljubimcima. Možda ima u posedu nešto sa čim bi mogla da trguje u vreme u koje joj to nije potrebno. Možda ima kauč u pomoćnoj sobi koji može da iznajmi, možda ima bicikl, konzolu za video igre koju koristi povremeno, i sada verovatno razmišljate - zato što ste svi veoma svesni postojanja interneta - da, svi smo mi u eri zajedničke potrošnje, pa ona može da ode onlajn i uradi sve ovo. Može otići na Airbnb da ponudi svoj kauč, može otići na TaskRabbit.com i reći: "Želim da se bavim lokalnim dostavama" i tako dalje. Ovo su dobri sajtovi, ali ja verujem da možemo ići i korak dalje. Ključ za ovo je filozofija koju nazivamo Moderno tržište za svakoga. Tržišta su se promenila preko granice prepoznavanja u poslednjih 20 godina, ali samo za organizacije koje su na vrhu ekonomije. Ako ste broker na Vol stritu, vama je normalno da prodajete finansijska dobra u sistemu tržišta koji u realnom vremenu identifikuje najprofitabilnije mogućnosti i vršite prodaju u roku od milisekunde u okvirima koje ste zadali. Sistem analizira ponude i potražnje i cene i govori vam iz kog pravca vam dolazi sledeći talas mogućnosti. Određuje rizik saradnika na neverovatno sofisticirane načine. Ima ekstremno male troškove održavanja. Šta smo dobili na dnu ekonomije u tržišnim terminima tokom poslednjih 20 godina? U suštini, klasifikovane oglase sa uređajem za pretraživanje. Dakle, zašto postoji ova nejednakost između neverovatno profinjenih tržišta na vrhu ekonomije koja sve više usisavaju aktivnosti i resurse iz glavne ekonomije u ovaj malecni nivo trgovine i onoga što imamo mi ostali? Savremeno tržište je više od veb sajta; to je mreža međuzavisnih "pijaca", mehanizama za podršku i regulatornih sistema, mehanizama za poravnanje, izvora likvidnosti i tako dalje. Kada broker na Vol stritu ujutru dođe na posao, ne piše listing o svakom finansijskom proizvodu koji danas želi da proda i onda to postuje na više sajtova i čeka moguće kupce da je kontaktiraju započinjući pregovore o trgovini. U ranim danima savremene tržišne tehnologije, finansijske institucije su usavršile kako mogu da osnaže sopstvenu kupovnu moć, sopstvene mehanizme podrške, sopstvene odnose i mreže da bi oblikovali nova tržišta koja će stvoriti novu aktivnost. Tražili su od vlasti regulatorne sisteme podrške i u velikom broju slučajeva, dobili su ih. Ali, imajući na umu celokupnu ekonomiju, postoje okolnosti koje na sličan način mogu osnažiti nove generacije tržišta na opštu dobrobit. I te okolnosti - govorim o stvarima kao što su mehanizmi koji dokazuju naš identitet, organi za licenciranje koji znaju šta je svako od nas pravno ovlašćen da radi u bilo koje dato vreme, procesi kojima razrešavamo sporove kroz zvanične kanale. Ovi mehanizmi, ove okolnosti nisu samo blagodeti sa Craigslista ili Gumtree-ja ili Yahoo-a, oni su kontrolisani od strane države. I oni koji prave propise, kako mi se čini, nisu razmišljali o tome kako te nove okolnosti mogu biti upotrebljene da podupru čitavu jednu novu eru tržišta. Kao i svi ostali, ti ljudi koji prave propise uzimaju zdravo za gotovo da moderna tržišta služe da održe organizacije dovoljno jakim da ih stvore za sebe. Pretpostavimo da više ne uzimamo ovo zdravo za gotovo. Pretpostavimo da se sutra ujutru premijer Britanije ili predsednik Sjedinjenih Država ili vođa bilo koje druge razvijene nacije probudi i kaže: "Nikada neću biti u stanju da stvorim sve poslove koji su neophodni u trenutnoj situaciji. Moram da se fokusiram na bilo koju ekonomsku mogućnost koju mogu da pružim građanima. I zbog toga oni moraju imati pristup najmodernijim tržištima. Kako to da učinim?" Čini mi se da vidim kako neki od vas prevrću očima. Političari i veliki kompleksni prefinjeni IT projekti? To je katastrofa koja će se neminovno desiti. Ne obavezno. Postoje presedani za tehnološki-omogućene servise koje su političari inicirali u više zemalja i koji su bili veoma uspešni: nacionalne lutrije. Uzmimo Britaniju kao primer. Naša vlada nije dizajnirala nacionalnu lutriju, nije je finansirala niti upravljala njome. Jednostavno je donela Zakon o Nacionalnoj lutriji i evo šta je sledilo. Ovaj zakon definiše kako Nacionalna lutrija izgleda. On precizira određene beneficije koje država jedinstveno može da dodeli operaterima. I takođe daje neke obaveze tim operaterima. U okvirima proširivanja kockanja na mase, ovo je bio nezabeležen uspeh. Pretpostavimo da je naš cilj da donesemo novu ekonomsku aktivnost na dno piramide. Možemo li koristiti isti model? Verujem da možemo. Zamislimo da su ljudi koji prave propise napravili konture mehanizma. Nazovimo ga nacionalno e-tržište, skraćeno NET. Zamislite to kao regulisan javni servis. U tom smislu je slično vodovodu ili mreži puteva. U pitanju je niz tržišta za jednostavne poslove koje mogu izvršiti osobe ili male firme. Vlada ima određene beneficije koje može jedinstveno dodeliti tim tržištima. Radi se o javnoj potrošnji koja ide kroz ova tržišta da bi se kupile javne usluge na lokalnom nivou. Radi se o povezivanju ovih tržišta direktno sa najvišim zvaničnim kanalima u zemlji. Radi se o zatvaranju uloge vlasti kao izdavača za ova tržišta. Radi se deregulaciji nekih sektora kako bi lokalni ljudi mogli da uđu u njih. Vožnja taksijem može biti jedan primer. Postoje određene obaveze koje idu uz beneficije koje se moraju postaviti operaterima i ključna je, naravno, da operateri plaćaju za sve, uključujući sva povezivanja sa javnim sektorom. Zamislite da operateri prave svoj profit preko procenta na svaku transakciju. Zamislite da postoji period koncesije na recimo 15 godina u okviru kog oni mogu koristiti dobijene beneficije i voditi posao sa njima. I zamislite da je konzorcijumima koji se nadmeću za posao rečeno, ko god ponudi najmanji procenat na svaku transakciju i zauzvrat ponudi da finansira celu stvar dobija posao. I tada vlada izlazi iz okvira. Stvar je sada u rukama konzorcijuma. Ili će otključati jako puno ekonomskih mogućnosti i uzeti procenat od svega ili će propasti, što će njihovi deoničari teško primiti. Ovo ne mora obavezno biti o trošku poreskih obaveznika. I ne bi trebalo biti ograničenja na alternativna tržišta. Tako bi ovo bio samo jedan od izbora među milionima internet foruma. Ali ovaj može biti dosta drugačiji, jer imanje pristupa onim mehanizmima podrške od strane države može motivisati konzorcijum da ozbiljno investira u servis. Jer oni bi trebalo da naprave puno malih transakcija da bi napravili sopstveni profit. Dakle, pričamo o sektorima kao što su kućne frizerske usluge, iznajmljivanje igračaka, poslovi na polju, čak i iznajmljivanje odeće, obroci koji se dostavljaju na vrata, usluge turistima, nega u kući. Ovo je svet malih poslova, ali veoma dobro obaveštenih, jer će nacionalna e-tržišta pružati podatke. Ovo je lokalna osoba koja se odlučuje da li će ući na tržište bebisiting usluga. Mogu znati da će morati da plate provere i obuke ako se žele uključiti na to tržište. Trebalo bi da idu na intervjue sa lokalnim roditeljima koji žele grupu bebisitera. Da li im se isplati? Da li bi trebalo da prate druge sektore? Da li bi trebalo da se presele u drugi deo zemlje gde postoji nedostatak bebisitera? Ova vrsta podataka može postati rutina. Ove podatke mogu da iskoriste investitori. Tako da ako postoji problem sa nedostatkom bebisitera u nekim delovima zemlje i problem je u tome što niko ne može da plati proveravanje i trening, investitor to može da plati i sistem će to nadoknaditi kroz uvećane zarade pojedinaca možda u naredne dve godine. Ovo je svet atomiziranog kapitalizma. Radi se o malim poslovima malih ljudi, ali veoma informisanim, sigurnim, podesnim, jeftinim i neposrednim. Grube procene predviđaju da bi ovo moglo otključati oko 100 miliona funti dnevnih ekonomskih aktivnosti u zemlji veličine Ujedinjenog Kraljevstva. Da li vam ovo zvuči neverovatno? To je puno ljudi reklo o turbo trgovini u finansijskim razmenama pre 20 godina. Ne podcenjujte moć transformacije stvarno modernih tržišta. Hvala (Aplauz)