Hajdemo na jug. Svi zapravo idete na jug. Ovamo je pravac za jug i ako produžite 8 000 kilometara od stražnjeg dela ove prostorije stići ćete najjužnije što možete na Zemlji, do samog Južnog pola. Nisam istraživač. Nisam ekolog. Ja sam samo jedan avanturista, a fotografije koje vam pokazujem su veoma opasne. One prikazuju topljenje leda na Južnom i Severnom polu. Dame i gospodo, moramo poslušati šta nam ova mesta govore, inače nećemo opstati ovde na planeti Zemlji. Suočio sam se sa ovim mestima direktno i hodanje preko ledenog okeana koji se topi je bez sumnje nešto najstrašnije što mi se ikada desilo. Antarktik je mesto puno nade. Zaštićen je Sporazumom o Antarktiku, potpisanim 1959. 1991. ovaj pedesetogodišnji sporazum je prilagođen i zaustavljena je eksploatacija na Antarktiku, ali ovaj sporazum može biti izmenjen, modifikovan, čak i poništen početkom 2041. godine. Dame i gospodo, ljudi na dalekom severu, na Arktiku, već koriste pogodnosti koje donosi otapanje leda, eksploatišu područja koja su bila prekrivena ledom u zadnjih 10, 20, 30 000 100 000 godina. Zar ne mogu da slože zagonetku i da se zapitaju zašto se topi led? Antarktik je neverovatno mesto, i naporno radim već 23 godine na misiji da se uverim da se ono šta se ovde na Severu dešava nikad ne desi, ne može da se desi na Jugu. Gde je sve ovo počelo? Za mene onda, kada sam imao 11 godina. Vidite ovu frizuru. Malo je staromodna. (Smeh) Sa 11 godina su me inspirisali stvarni istraživači u želji da pokušam da prvi prepešačim do Severnog i Južnog pola. Bila je neverovatno inspirativna ideja da postanem polarni putnik, a dobro je prolazila i kod devojaka na žurkama, dok sam bio na fakultetu. To je bilo još inspirativnije. I posle godina, sedam godina prikupljanja sredstava, sedam godina odvraćanja od ideje, roditelji su mi sedam godina govorili da potražim savet i psihijatrijsku pomoć, konačno smo nas trojica marširali na Južni geografski pol, na najduži samostalni marš ikada u istorij Zemlje. Na ovoj fotografiji stojimo na teritoriji veličine Sjedinjenih Američkih Država, potpuno sami. Nemamo ni radio vezu ni podršku. Ispod naših stopa se nalazi 90 posto ledenih površina sveta, 70 posto svetske vode za piće. Stojimo na njoj. Ovo je moć Antarktika. Na ovom putu smo se suočili sa opasnošću od pukotina, sa žestokom hladnoćom, tolikom, da nam se znoj unutar odeće pretvarao u led, mogli su pući zubi, voda se mogla zalediti u očima. Recimo, bilo je malo hladno. (Smeh) Posle 70 očajnih dana stigli smo na Južni pol. Uspeli smo. Ali nešto mi se desilo na tom 70-todnevnom putu 1986. što me je dovelo dovde, i bolelo je. Moje oči su promenile boju tokom 70 dana izloženosti oštećenjima. Lica su nam bila u plikovima. Otkidala nam se koža, a nismo znali zašto. Kad smo stigli kući saznali smo od NASE da je otkrivena ozonska rupa nad Južnim polom, a mi smo prolazili ispod nje iste godine. UV zraci su se odbijali od leda, spržili nam oči, otkidali lica. Bio je to mali šok - (Smeh) - koji me je naterao na razmišljanje. 1989. krenuli smo na Sever. 60 dana, svakim korakom smo se udaljavali od bezbednog kopna, preko ledenog okeana. Bilo je opet očajnički hladno. Evo mene golog, posle kupanja na minus 60 stepeni. Ako vam neko kaže da mu je hladno, (Smeh) a pritom izgleda ovako, verujte mu. (Aplauz) Hiljadu kilometara daleko od kopna počinje katastrofa. Četiri meseca pre našeg dolaska počinje da se topi Severni ledeni okean, a mi smo udaljeni 1000 km od bezbedne zone. Led puca oko nas, i ja pomislim: "Hoćemo li umreti?" Ali tada mi je nešto kvrcnulo u glavi, i shvatio sam da smo mi, kao svet, u situaciji preživljavanja, i taj osećaj me ne napušta već 25 godina. Tada smo morali da nastavimo dalje ili da umremo. A nismo bili u TV rijalitiju o preživljavanju. Kad nešto krene loše, pitanje je života ili smrti, i našem hrabrom Afro-Amerikancu, Derilu. prvom Amerikancu koji je prepešačio do Severnog pola, na 200 km od Pola otpala je peta od posledice smrzavanja. Morao je da nastavi i nastavio je. Nakon 60 dana bili smo na Severnom polu. Uspeli smo. Postao sam prvi čovek u istoriji koji je bio dovoljno glup da pešači do oba Pola, ali bio je to naš uspeh. Na žalost, po povratku kući uopšte nije bilo zabavno. Bio sam utučen. Uspeti u nečemu je često teže nego samo ostvarivanje uspeha. Osećao sam se prazno, usamljeno i bio sam finansijski propao. Izgubio sam nadu, ali se ona pojavila u obliku velikog Žaka Kustoa. On me je inspirisao da se prihvatim Misije 2041. Žak mi je dao jasna uputstva: da angažujem svetske lidere, industrijske delatnosti i biznis, a iznad svega da inspirišem mlade, jer će oni odlučivati o budućnosti zaštite Antarktika. Bili smo na sva tri svetska Samita planete Zemlje našom jahtom, "2041", dva puta u Riju, 1992. i 2012, a na Samit u Johanesburgu, ostvarili smo najduže putovanje jahtom, na kopnu, 13 000 kilometara oko cele Južne Afrike, čineći sve da inspirišemo više od milion mladih ljudi za Misiju 2041 i za očuvanje okoline. U poslednjih 11 godina poveli smo na Antarktik više od 1 000 ljudi iz sveta industrije i biznisa, žene i muškarce iz kompanija, studente iz čitavog sveta, i tokom tih misija izvadili smo preko 1 500 tona otpadnog gvožđa. Sve to je potrajalo osam godina i ponosan sam što smo sve to reciklirali ovde u Južnoj Americi. Od malena me je mama inspirisala za reciklažu. Evo moje mame. (Aplauz) Ona još uvek reciklira iako je ušla u svoju stotu godinu, zar to nije divno? (Aplauz) Volim svoju mamu. (Smeh) Kad se mama rodila, bilo je 1,8 milijardi ljudi na svetu. Kad već govorimo u milijardama, poveli smo mlade ljude iz industrije i biznisa iz Indije, iz Kine. To su nacije koje će igrati veliku ulogu u odlukama za očuvanje Antarktika. Podsticali smo žene sa Srednjeg istoka da se pridruže, često su bile prve predstavnice svojih naroda na Antarktiku. To su izvanredni, nadahnuti ljudi. Da bi brinuli o Antarktiku oni se prvo moraju povezati sa ovim divnim mestom, da se združe, povežu, da izgrade neku vrstu ljubavi. Otići na Antarktik je privilegija. Ne mogu da vam izrazim koliko sam srećan. Bio sam tamo 35 puta i svi koji su bili sa nama vratili su se kući kao šampioni, ne samo Antarktika, već i na lokalu, među svojim sunarodnicima. Da se vratim na početak: led se topi na Severnom i Južnom polu. A to je loša vest. Pre šest meseci smo dobili informaciju od NASE de se Zapadni ledeni greben Antarktika raspada. Ogromna prostranstva leda, vidite koliko je Antarktik velik kad uporedimo sa ovim. Ogromna ledena područja se lome sa Antarktika, veličine neke manje države. NASA je izračunala da će se nivo mora definitivno podići tokom sledećih 100 godina za jedan metar, a to je koliko i životni vek moje mame. To će se sigurno desiti i shvatio sam da su očuvanje Antarktika i naš opstanak na Zemlji povezani. Postoji jedno vrlo jednostavno rešenje. Kada bismo više koristili obnovljivu energiju, kada bismo bili efikasniji sa energijom, kada bismo različitu energiju koristili na čistiji način, onda ne bi postojala potreba za eksploatisanjem Antarktika. Ne bi imalo ekonomskog smisla, i kada bismo bolje raspolagali energijom možda bismo mogli da usporimo, a možda čak i zaustavimo ovo veliko, preteće otopljavanje leda. Ovo je veliki izazov, a imamo li odgovor? Moramo ponovo da odemo tamo. Krajem sledeće godine vratićemo se na Južni pol, gde smo bili pre trideset godina, peške, i da se vratimo istim putem, 1600 km, ali ovog puta koristeći samo obnovljivu energiju. Prelazićemo preko ledenih bregova koji se odozdo tope, i nadam se da ćemo podstaći neka rešenja. Ovo je moj sin Barni. Ići će sa mnom. Obavezao se da hoda uz oca i time će preneti poruku i inspirisati neke buduće mlade lidere. Izuzetno sam ponosan na njega. Svaka ti čast Barni. Dame i gospodo, ja sam dobar u preživljavanju kada uočim problem, ne kažem: "Pa šta." Onaj koji preživljava vidi problem i bavi se njim pre nego što problem postane pretnja. Imamo 27 godina da zaštitimo Antarktik. On pripada svima nama. Svi smo za njega odgovorni. Činjenica da ga niko ne poseduje možda znači da ćemo uspeti. Antarktik je granica morala, i sa ove strane granice nam predstoji borba, teška borba za ovo divno, netaknuto mesto na Zemlji. Znam da je to moguće. Uspećemo. Napuštam vas rečima Getea. Trudio sam se da živim u skladu sa njima: "Šta god možeš da uradiš, ili sanjaš da možeš, započni. U smelosti ima genijalnosti, moći i magije." Srećno svima. Hvala vam. (Aplauz)