"Svi ljudi su stvoreni jednaki
i data su im prava
na život, slobodu i težnju za srećom."
Gde ste krenuli, gospodine Džeferson!
Ove reči iz Deklaracije nezavisnosti
i činjenice iza njih, su dobro poznate.
Juna 1776,
nešto više od godinu dana
nakon što je počeo rat s Engleskom
pucnjima u Leksingtonu i Konkordu,
Kontinentalni kongres
se sastao u Filadelfiji
da priča o američkoj nezavisnosti.
Nakon dugih rasprava,
odluka o nezavisnosti
odobrena je 2. jula 1776.
Amerika je bila slobodna!
Ljudi poput Džona Adamsa mislili su
da ćemo zauvek slaviti taj datum.
Ali dva dana kasnije, gospoda iz Kongresa
glasala su da se usvoji
Deklaracija nezavisnosti,
koju je većinom napisao Tomas Džeferson,
pružajući sve razloge
zašto bi zemlja trebala da bude slobodna.
VIše od 235 godina kasnije,
taj dan slavimo kao rođendan Amerike.
Ali postoje neki delovi priče
koje možda ne znate.
Pre svega, Tomas Džeferson
dobija zasluge
za pisanje Deklaracije,
ali petorici ljudi je poveren posao
da smisle dokument koji objašnjava
zašto Amerika treba da bude nezavisna:
Robertu Livingstonu,
Rodžeru Šermanu,
Bendžaminu Frenklinu
i Džonu Adamsu.
Adams je bio taj
koji je predložio da im se pridruži
mladi i malo poznati Tomas Džeferson
jer im je bio potreban čovek
iz uticajne delegacije iz Virdžinije
i Adams je mislio da je Džeferson
dosta bolji pisac od njega.
Drugo, iako Džeferson
nikad nije koristio fusnote
ili navodio svoje izvore,
neke od njegovih čuvenih
reči i fraza bile su pozajmljene
od drugih pisaca i pomalo izmenjene.
Onda su Frenklin i Adams izneli
nekoliko predloga.
Ali najbitnija promena
nastala je nakon što je Deklaracija
prosleđena u pun Kongres.
Dva dana, veoma nesrećni Tomas Džeferson
sedeo je i pušio
dok su mu pretresali reči.
Na kraju, Kongres je uneo
nekoliko malih ispravki u rečima
i izbrisao jednu veliku stvar.
Na dugoj listi optužbi
koje je Džeferson izneo
protiv engleskog kralja,
autor deklaracije uključio je ideju
da je Džordž treći bio odgovoran
za trgovinu robovima
i sprečavao Ameriku
da zaustavi robovlasništvo.
Ovo ne samo da je bilo neistinito,
već Kongres nije želeo
da se robovlasništvo
spominje u dokumentu o osnivanju nacije.
Referenca je izbačena
pre nego što je Deklaracija odobrena
i poslata na štampanje.
Ali to ostavlja otvorenim teško pitanje:
kako su ljudi
koji su trebali da potpišu dokument
koji slavi slobodu i jednakost
mogli da prihvate sistem
u kom su neki ljudi posedovali druge?
To je pitanje koje će
na kraju dovesti naciju
do građanskog rata
i pitanje koje postavljamo i danas.