Postoji jedan citat aktivista i punk rock glazbenika Jella Biafre koji volim. On kaže: "Nemojte mrziti medije. Budite mediji." Ja sam umjetnik. Volim raditi s medijima i tehnologijom jer, pod prvo, dobro su mi poznati i volim moć koju posjeduju. I pod drugo, mrzim ih i užasavam se moći koju posjeduju. (Smijeh) Sjećam se kako sam 2003.-e gledao intervju voditelja Fox News-a Tonyja Snowa s tadašnjim američkim ministrom obrane Donaldom Rumsfeldom. Razgovorali su o nedavnoj invaziji na Irak i Rumsfeldu je postavljeno pitanje: "Čujemo o broju naših žrtava, ali nikad ne čujemo o broju njihovih, zašto?" A Rumsfeld je odgovorio: "Pa, mi ne preobrajavamo tuđe žrtve." Jelda? Procijenjuje se da je izmežu 150,000 i milijun Iračana, civila, poginulo u američkoj invaziji 2003. Taj je broj u potpunom kontrastu s 4,486 američkih poginulih vojnika u istom razdoblju. Htio sam napraviti više od samog osviješćivanja ovih zastrašujućih brojki. Htio sam stvoriti spomenik civilima koji su poginuli tijekom invazije. Ratni spomenici, npr.Spomenik vijetnamskim ratnim veternima Maye Lin, često su ogromni. Veoma moćni i veoma jednostrani. Ja sam želio spomenik koji će živjeti u svijetu i kružiti. Sjećam se da nam je, kad sam bio školarac, profesorica dala klasičan građanski zadatak, u kojem uzmete list papira i pišete članu svoje vlade. I rečeno nam je, napišemo li zaista dobro pismo, i ako dobro razmislimo o tome, da ćemo dobili više od jednostavno formuliranog pisma kao odgovor. Ovo je moja "bilježnica". Ono što izgledao kao svakidašnja, žuta, legalna skupina papira je zapravo spomenik iračkim civilima koji su poginuli u američkoj invaziji. "Bilježnica" je čin pobune i čin komemoracije, prerušen u svakidašnji skup papira. Crte papira, kad se pogledaju pod povećalom, su mikro-tiskan tekst koji sadrži detalje, imena, datume i mjesta iračkih civila koji su poginuli. Dakle, posljednjih 5 godina, nosim ove listove papira, tone tih stvari, i krijumčarim ih u zalihe papira SAD-a i Koalicijskih vlada. (Smijeh) (Pljesak) Ne moram vam reći da ovo nije mjesto na kojem vam mogu reći kako sam uspio. (Smijeh) Ali isto tako, susrećem se s članovima i bivšim članovima tzv. Koalicije koja je pomogla u invaziji. I kad god mogu, susretnem se s nekim od njih te s njima podijelim projekt. Prošlog sam ljeta imao priliku upoznati bivšeg američkog pravobranitelja i autora memoranduma "Tortura", Alberta Gonzalesa. Mogu li Vam dati ovo? Ovo je posebna legalna ploča. Zapravo je dio umjetničkog projekta u nastanku. Ovo je posebna legalna ploča? Da. Nećete mi vjerovati, ali je u kolekciji Muzeja moderne umjetnosti; ja sam umjetnik. I sve crte na papiru su zapravo- Hoće li nestati? Ne, to je mikro-tiskani tekst koji sadrži imena iračkih civila koji su poginuli u invaziji na Irak. Dobro, OK. Hvala. Hvala vama. (Smijeh) Način na koji kaže "hvala" me stvarno uzašava. (Smijeh) OK, želim da svi pogledate pod svoje stolce. Tamo je kuverta. I molim vas, otvorite ju. Papir koji držite u rukama sadrži detalje o iračkim civilima koji su poginuli u invaziji. Želim da iskoristite taj papir i da pišete članu vlade. Možete pomoći u krijumčarenju broja poginulih u vladine arhive. Zato što svako pismo poslano vladi iz cijelog svijeta, naravno -- svako poslano pismo se arhvira, sačuva i zabilježi. Zajedno možemo ovo staviti u poštanske sandučiće i pod nos moćnicima. Sve što se pošalje postaje dijelom stalnog arhiva naše vlade, naš dijeljeni povijesni trag. Hvala. (Pljesak) Reci mi Matt, kako ti je ta ideja pala na pamet? Netom sam dovršio projekt koji se bavio američkom koalicijskom stranom rata i to je bila crna traka za ruku nazvana "Improvizirani empatički uređaj" koji je prikupljala, u stvarnom vremenu, imena, pozicije, razloge i mjesta smrti američkih vojnika koji su poginuli u inozemstvu i svaki put kada bi Ministarstvo obrane ili CENTCOM otpustili svoje podatke, mene bi probolo u ruku. I tako sam postao svjestan prizora vezanog za naše ljude koji ginu u inozemstvu, ali neproporcionalna brojka žrtava su bili civili. Hvala Vam puno. Hvala vama. (Pljesak)