"Svi smo mi dobili dar, dar života. Što ćemo s njim učiniti naš je uzvratni dar." - Edo Svaki put kada želite nešto razumjeti... Zašto se događa ovo ili ono? Zašto postoji kriza bioraznolikosti? Zašto bušimo u potrazi za sve više nafte, kada to zagađuje atmosferu i uzrokuje istjecanja nafte? Zašto? I pitate se zašto!? I nakon nekoliko razina zašto, uvijek dolazite do novca. Mnogo govorim o priči o sebstvu, koju ima svaka kultura, koja odgovara na pitanje - Što si ti? Što znači biti čovjek? Ona kaže da si ti odvojeno biće, među drugim odvojenim bićima, u svemiru koji je također odvojen od tebe. Ti nisi ja, ta biljka nije ja, to je nešto odvojeno. I ta priča o sebstvu uistinu kreira naš svijet. Ako si ti odvojeno sebstvo i tamo vani postoje druga odvojena sebstva, druge vrste, svemir je fundamentalno ravnodušan prema tebi ili čak neprijateljski nastrojen, tada definitivno želiš kontrolirati. Želiš imati moć nad drugim bićima i nad tim ćudljivim, samovoljnim silama prirode koje bi te mogle uništiti u bilo kojem trenutku. Ova priča postaje zastarjela, i više ne odgovara istini. Mi više nismo usklađeni s njom. Ona zapravo generira krize koje se ne mogu riješiti metodama kontrole. To je ono što nam otvara prostor da kročimo u novu priču o sebstvu i novu priču o ljudima. SVETA EKONOMIJA (zvuk metalnih štapića na vjetru) Novac je jedan dogovor. On sam po sebi nema vrijednost. On ima vrijednost jer su se ljudi dogovorili da ima vrijednost. Ekonomisti će vam reći čemu novac služi. Da on omogućava razmjenu. Koristite ga da brojite stvari i da vodite evidenciju o njima. Napišete neke brojeve na čarobni komad papira koji se zove ček i možete postići da obilje raznih stvari stigne u vašu kuću. Možete čak uzrokovati bijedu tisuća ljudi ukoliko ste jedan od najviših inicijatora čarolije novca. Oskudica je ugrađena u novčani sustav na najvidljivijoj razini. To je zbog načina na koji se novac stvara, kao dug opterećen kamatom. Svaki puta kad banka posudbom stvara novac, ili kada ga stvaraju Federalne rezerve, novac dolazi zajedno sa odgovarajućim iznosom duga, a dug je, zbog kamate kojom je opterećen, uvijek veći od iznosa novca. To u biti tjera ljude da se međusobno natječu za novac kojeg nikada nema dovoljno. RAST Rast je još jedna stvar ugrađena u naš novčani sustav. Ako ste banka, posudit ćete ga osobi koja će stvoriti novu robu i usluge, tako da može ostvariti profit i vratiti posuđeno. Nećete posuđivati nekome tko ne stvara robu ili usluge. Tako novac ide onima koji će ga stvoriti još više. No ekonomski rast u suštini znači da morate naći nešto što je jednom bilo priroda i to pretvoriti u robu, ili je jednom bilo odnos darivanja i pretvoriti ga u uslugu. Morate naći nešto što su ljudi nekada dobivali besplatno ili radili za sebe ili jedan za drugog i onda to oduzeti i ponovno im nekako prodati. Pretvaranjem stvari u robu, mi postajemo odsječeni od prirode na isti način kao što smo odsječeni od zajednice. Mi na prirodu gledamo kao na nekakvu gomilu materijala. I to nas ostavlja vrlo usamljenima i ostavlja nas s mnogo nezadovoljenih osnovnih ljudskih potreba. A, ako imate novac, možda ćete pokušati tu glad zadovoljiti kupovinom, kupovanjem stvari ili gomilanjem samog novca. Naravno, mi se sada približavamo završetku rasta. Naš planet ne može podnijeti mnogo više rasta. Zato kriza koju danas imamo neće proći. DAR Jedna od stvari o kojima govorim jest osjećaj da je nešto pogrešno, koji sam imao kao dijete. Mislim da većina djece ima sličan osjećaj, da ne bi trebalo biti ovako. Na primjer, da zapravo ne biste trebali mrziti ponedjeljak, i biti sretni kada ne morate ići u školu. Škola bi trebala biti nešto što voliš. Život bi trebao biti nešto što voliš. Mi nismo zaslužili niti jednu od stvari koje nas zapravo održavaju na životu ili nam život čine dobrim. Nismo zaslužili zrak. Nismo zaslužili da se rodimo. Nismo zaslužili svoje začeće. Nismo zaslužili sposobnost da dišemo. Nismo zaslužili planet koji nas opskrbljuje hranom. Nismo zaslužili Sunce. Zato mislim da na nekoj razini, ljudi imaju tu urođenu zahvalnost. Zbog toga jer na nekoj razini znamo da ništa od toga nismo zaslužili. Znamo da je život dar. Pa, ako znate da ste primili dar, tada je prirodni odgovor zahvalnost, želja da damo zauzvrat. U ekonomiji darivanja nije istina, kao što je u ekonomiji novca, da se svatko takmiči sa svakim. U ekonomiji darivanja, ako imaš više no što ti je potrebno, tada to daješ nekome kome to treba. Tako stječeš status. A odatle dolazi čak i sigurnost. Jer ako sakupiš svu tu zahvalnost, tada će ljudi također brinuti o tebi. A ako nema darova, onda nema ni zajednice. I možemo vidjeti da kako društvo postaje sve više monetizirano, zajednica nestaje. Ljudi čeznu za njom, no zajednicu ne možeš imati samo kao dodatak monetiziranom životu. Uistinu moramo trebati jedan drugoga. Ljudi žele podijeliti svoje darove, a kada bi bili oslobođeni novca, to bi i činili. No novac je tako često prepreka. Ljudi misle - Oh volio bih učiniti ovo, ali mogu li si priuštiti da to učinim? Je li to razumno? Novac ih zaustavlja. Kakvu bih lijepu stvar učinio? Što sam pozvan da učinim? Bi li to bilo otvaranje velikih vrtova o kojima bi se brinuli beskućnici i tako se ponovo povezali s prirodom? Bi li to bilo čišćenje odlagališta toksičnog otpada? Što biste radili? Koju prekrasnu stvar biste učinili? I zašto nije razborito raditi te stvari? Zašto u tim stvarima nema novca? POMAK Ekonomija koja utjelovljuje princip darivanja jest ekonomija koja je jednostavno utemeljena na istini. Zadatak pred nama je da novac uskladimo s istinskim iskazivanjem naših darova. Za to je potreban potpuno različit mehanizam za stvaranje novca i opticaj novca. On uključuje stvari poput negativne kamate koja poništava učinak lihvarenja. On uključuje stvari poput internalizacije troškva, tako da više ne možete zagađivati i cijenu toga prebacivati na nekog drugog ili na buduće generacije. On uključuje socijalnu dividendu: dijeljenje bogatstva koje dolazi od onog što bi trebalo biti javno dobro - zemlja, vodonosnici ili kulturno nasljeđe. On uključuje relokaciju mnogih ekonomskih funkcija. On uključuju sve vrste međusobnog financiranja ravnopravnih sudionika i širenje slobodne suradnje ravnopravnih sudionika. Što će biti potrebno za napuštanje sadašnjeg novčanog sustava? Funkcioniranje sadašnjeg novčanog sustava je sve lošije. Cijena održavanja stalnog rasta sve je veća. Čak i uz naš najveći trud ekonomija ne može rasti toliko brzo koliko je potrebno da bi sustav funkcionirao i tako se stvara još veća bijeda. Ljudi to jednostavno više ne mogu podnijeti. Čak i oni na vrhu, čak i pobjednici ovog umjetno izazvanog natjecanja, nisu ništa sretniji. Ni njima to ne koristi. Zato mislim da ćemo biti svjedoci niza kriznih stanja od kojih će svako biti ozbiljnije od prethodnog. A u svakom od tih kriznih stanja imat ćemo kolektivni izbor: hoćemo li napustiti igru i pridružiti se narodu? Ili ćemo ustrajati još upornije? Uistinu samo o nama ovisi da odredimo u kojem trenutku ćemo se probuditi. ODRASLA DOB Je li sve to bila velika greška? To je dobro pitanje i ponekad stvarno izgleda kao da je bila. Kada samo pogledate naokolo kakvi su užasi zadesili ovu Zemlju a koji se i dalje događaju ovoga časa. A neki ljudi misle: ja jednostavno ne želim u tome sudjelovati, civilizacija je bila ogromna greška. Ja na to cijelo putovanje odvojenosti gledam ne kao na grešku, već kao na dio jednog većeg procesa. Mislim da je to započelo pokretom za očuvanje okoliša 60-tih, kada se on prvi puta pojavio u svijesti ljudi. A astronauti su otišli gore i doživjeli vrhunac odvojenosti. A fotografije koje su bile odaslane na zemlju, čak i danas u nama pobuđuju ljubav. Pa smo počeli voljeti Zemlju. To je jedan dio našeg prijelaza u odraslu dob. Drugi dio su patnje odrastanja, kada se stari svijet raspada, a novi svijet se rađa. Znate kako to ide, dijete se igra, dijete se igra i razvija svoje sposobnosti, no neće ih još primijeniti u pravu svrhu. I to je ono što radi ljudska rasa. Zezali smo se naokolo, igrajući se s našim tehnološkim i kulturnim talentima, i razvijajući te talente. Sada stupamo u odraslo doba i vrijeme je da ih primijenimo u njihovu pravu svrhu. U početku mislim da će to biti jednostavno za liječenje štete koja je već učinjena. A mnogo je toga što treba izliječiti, i to je ustvari gotovo nemoguće. Mogli biste reći da nam je posao uistinu stvoriti čudo ovdje na Zemlji. Ja kažem da je to nešto što je nemoguće u okviru starog razumijevanja stvarnosti, ali je moguće u okvirima novog. I, u stvari, to je nužno. I, u stvari, ništa manje od toga nije čak ni vrijedno truda.