Kakva li ste samo intrigantna grupa individualaca... za jednog psihologa. (Smijeh) Zadnjih nekoliko dana sam imao priliku načuti neke od vaših razgovora i promatrati vaše međusobne interakcije. I mislim da se, već sada, može reći da postoji 47 osoba u ovoj publici koje upravo u ovome trenutku pokazuje psihičke simptome o kojima bih htio danas popričati. (Smijeh) I mislio sam da bi ste možda htjeli saznati tko ste. (Smijeh) Ali umjesto da pokazujem na vas, što bi bilo nepotrebno i nametljivo, mislio sam vam ispričati nekoliko činjenica i priča u kojima ćete možda prepoznati dio sebe. Ja sam u istraživačkom polju koje je poznato kao psihologija osobnosti što je dio veće znanosti o osobnosti koja obuhvaća cijeli spektar od neurona do naracije. I ono što mi pokušavamo, na naš vlastiti način, jest objasniti kako je svatko od nas svatko od vas u određenim aspektima poput svih ostali ljudi, poput nekih ljudi, i poput nijedne osobe. Možda odmah govorite za sebe "Ja nisam intrigantan. Ja sam 46. najdosadnija osoba u Zapadnoj polutki." ili možda kažete za sebe, "Ja sam intrigantan Iako me većina ljudi smatra velikim, glasnim čudakom." (Smijeh) Upravo je tvoja samodijagnoza dosade i urođena "čudnovatost" ono čime mene kao psihologa fasciniraš. Dakle da pojasnim zašto je to tako. Jedno od najutjecajnijih pristupa u znanosti o osobnosti poznat je kao psihologija ličnosti koja svrstava osobu u 5 dimenzija, koje su normalno podijeljene. I kojima se opisuju opće značajke različitosti između ljudi. Zajedno tvore akronim "OCEAN". (OSEUN) "O" znači otvorenost suprotno onima koji su više zatvoreni. "S" znači savjesnost za razliku od onih koji vode više pasivan život. "E"- ekstraverzija nasuprot više introvertiranim osobama. "U" - "ugodni individualci" za razliku od onih koji su izrazito neugodni. i "N" -- "neurotično pojedinci", za razliku od onih koji su stabilniji. Ove sve dimenzije imaju učinak na naše blagostanje za vrijeme našega života. I tako znamo da su, npr. otvorenost i savjesnost dobri pokazatelji za uspješan život, ali otvoreni ljudi ostvaruju taj uspjeh svojom neustrašivosti te povremenim čudnim ponašanjem. Savjesni ljudi to postižu pridržavanjem rokova, ustrajnošću te pomoću strasti. Ekstrovertiranost i ugodnost se oboje dobro slažu u radu s ljudima. Ekstroverte npr. smatram intrigantnima. Svojim studentima nekada kažem osnovnu činjenicu koja im možda može nešto otkriti u pogledu na njihovu osobnost. Kažem da je za odrasle gotovo nemoguće da poližu vlastiti lakat. (Smijeh) Jeste li to znali? Neki od vas su već pokušali polizati svoj lakat. Ali ekstroverti među vama su vjerovatno oni koji koji nisu samo pokušali već i uspješno polizali lakat osobe pokraj. (Smijeh) To su ekstroverti. Malo ću se detaljnije pozabaviti sa ekstroverzijom jer je značajna i intrigantna te nam pomaže u shvaćanju, što ja nazivam, naše tri prirode. Prva je naša biogenetska priroda, naša neuropsihologija. Druga je naša sociogenetička ili druga priroda, koja se odnosi na kulturne i društvene aspekte našeg života. I treća je ono što nas čini individualcem, idiosinkrazija ili što ja zovem "idiogenska" priroda. Da vam pojasnim. Jedno od obilježja ekstroverta je potreba za stimulacijom. I ta se stimulacija postiže pronalaskom stvari koje su uzbudljive: glasni zvukovi, tulumi i društveni događaji na TED-u. Naime ekstoverti tvore magnetsku jezgru. Okupljaju se. Vidio sam vas. Introverti provode više vrijeme na mirnijim mjestima na drugome katu gdje mogu sniziti stimulaciju te ih se može pogrešno shvatiti kao nedruštvene osobe, ali oni nisu nužno nedruštveni. Jednostavno shvatiš da ti je bolje kada možeš smanjiti razinu vanjske stimulacije. Nekad su to interni stimulasni koji dolaze iz vlastitoga tijela kofein, na primjer, bolje djeluje kod ekstroverta nego interoverta. Kada ekstroverti dođu u ured u 9 ujutro i kažu "Stvarno mi treba šalica kave", ne šale se. Stvarno im treba. Introvertima to ne ide u korist, osobito ako su zadaci u kojima sudjeluju, a popili su kavu, ako su ti zadaci ubrzani i ako su kvantitativni, introverti mogu ostavititi dojam da se ne ponašaju posebno kvantitativno. No to je progreška. Dakle, ovo su posljedice koje su poprilično intrigantne: nismo uvijek onakvi kakvima se činimo i to me dovodi do sljedeće stavke. Moram prvo reći, prije nego pređem na ovo, nešto o spolnom odnosu iako nemam baš vremena. Dakle ako biste željeli da da, želite? OK. (Smijeh) Postoje istraživanja o učestalosti upuštanja individualaca u bračni čin na temelju muškarca i žene, introverta, ekstroverta. Stoga vas pitam: Koliko puta u minuti, oprostite, to je studija na štakorima, (Smijeh) Koliko se puta mjesečno introvertirani muškarci upuštaju u akciju? 3,0 Ekstrovertirani muškarci? Više ili manje? Da, više. 5,5. Skoro pa dvostruko više. Introvertirane žene: 3,1. Ekstrovertirane žene? Iskreno, govoreći kao intovertirani muškarac, što ću kasnije pojasniti, one su hrabre. 7,5. Ne samo da svladaju sve ekstrovertirane muškarce već i pokupe par introvertiranih. (Smijeh) (Pljesak) Drugačije komuniciramo, ekstroverti i introverti. Ekstroverti kada komuniciraju žele imati puno društvenih susreta koji su isprekidani bliskosti. Vole stajati blizu za ugodniju komunikaciju. Vole imati puno kontakta očima ili uzajamnih pogleda. Otkrili smo straživanjima da koriste više deminutivnih termina kada nekoga upoznaju. Dakle, kada ekstrovert upozna Charlesa on ubrzo postaje Charlie i zatim Chuck i onda Chuckles dušo. (Smijeh) Dok kod introverta on ostaje Charles dok ne dobije dopuštenje za većom bliškošću od osobe s kojom priča. Komuniciramo drugačije. Ekstroverti preferiraju crno-bijeli, konkretni, jednostavni jezik. Introverti pereferiraju, i ponovno ponavljam, da sam toliki introvert da si ne možete ni zamisliti, komuniciramo drugačije. Mi preferiramo kontekstualno kompleksne, zavisne, lukave rečenice (Smijeh) Više ili manje. (Smijeh) Takoreći. (Smijeh) Bez okolišanja u vezi toga. Dok razgovaramo ponekad svako priča svoje. Imao sam zajednički svajetnički ugovor s kolegom koji se razlikuje od mene koliko je moguće. Prvo, njegovo ime je Tom. Moje nije. (Smijeh) Drugo, on je visok oko 2 m, ja baš nisam. (Smijeh) I treće, on je najekstovertnija osoba koju možete upoznati. Ja sam teški introvert. Toliko se opteretim da poslije tri popodne ne mogu popit ni šalicu kave i očekivati san navečer. U projekt nam je bio dodijeljen kolega po imenu Micahel. I Michael je projekt skoro doveo do zastoja. Osoba koja ga nam je dodijelila pitala je Toma i mene "Što mislite o Michaelu?". Reći ću vam što je Tom odgovorio za minutu. Pričao je klasični "ekstrovertski". I evo kako su ekstrovertirane uši shvatile ono što sam rekao, što je zapravo prilično točno. Rekao sam, "Pa Michael ima nekad sklonost ponašati se na način koji se nekima od nas čini nešto izravnije nego što je uobičajeno." (Smijeh) Tom je zakolutao očima i rekao "Briane, evo što sam ja rekao: On je seronja!" (Smijeh) (Pljesak) Kao introvert ću suptilno aludirati na određene "seronjaste" osobine u ponašanju te osobe, ali neću posegnuti za s-riječi. (Smijeh) Ali ekstrovert kaže, "Ako hoda kao jedan, ako priča kao jedan, zovem ga tako." i raziđemo se. Ovo je nešto na čega bi se trebali obazirati? Naravno. Ovo je bitno znati. Je li to sve što nas čini? Jesmo li mi samo hrpa osobina? Ne, nismo. Upamtite, mi smo poput ostalih ljudi i posve drugačiji od ostalih ljudi. Što je sa idiosinkrazijskim nama? Kao Elizabeta ili kao George, možete dijeliti svoju ekstraverziju ili svoj neuroticizam, ali postoje li posebna elizabetska obilježja svojstvena za naše ponašanje, Ili georgska koja nam pomažu shvatit nekoga dalje od hrpe osobina? Koja nas tjeraju da nekoga volimo? Ne samo jer si određeni tip osobe. Ne volim stavljati ljude u pretince. Mislim da ni golubovi ne pripadaju u njih. Što je onda to što nas razlikuje? To su naša postignuća u životu, naši osobni projekti. Vi upravo provodite osobni projekt, ali nitko ovdje ne mora znati. Vezano je za vaše dijete. Bili ste tri puta u bolnici i dalje se ne zna što nije u redu, ili može biti o vašoj majci i ponašali ste se izvan sebe. To su osobine koje sami birate. Ugodni ste, ali se ponašate neugodno kako bi srušili te barijere administrativne tromosti u bolnici, kako bi dobili nešto za vašu majku ili vaše dijete. Što su te slobodne osobine? Unutar njih provodimo scenarij kako bi uzdigli središnji projekt u našem životu. I one su ono što je važno. Ne pitajte ljude koji su tip, pitajte te ih, "Koji su tvoji središnji projekti'?" I mi provedemo te slobodne osobine. Ja sam introvert, ali imam središnji projekt, a to je podučavati. Ja sam profesor i obožavam svoje studente i svoje istraživačko polje. I jedva im čekam reći što je novo, što je interesantno, sve im to jedva čekam reći. I zato se ponašam na ekstrovertan način jer je u osam ujutro studentima je potrebno malo humora, malo motivacije da idu dalje u teškim danima studiranja. Ali moramo biti jako oprezni kada se ponašamo drugačije. Ponekad se dogodi da zanemarimo sebe. Npr., nakon perioda lažnog ekstrovertnog ponašanja, ja se moram povući. Kao što je rekla Susan Cain u svojoj knjizi "Tišina" u poglavlju u kojem se radilo o o čudnom kanadskom profesoru koji je predavao na Harvardu, ja nekad idem u toalet kako bi pobjegao od napada nečuvenih ekstroverta. (Smijeh) Sjećam se jednog dana kad sam pobjegao u kabinu kako bi izbjegao preveliku stimulaciju. I pravi ekstrovert je stao iza mene. Ne baš u moju kabinu, ali u kabinu pokraj i čuo sam svakakve zvukove olakšanja, koje mrzimo pa čak i vlastite. Zato puštamo vodu i prije i nakon. (Smijeh) I onda sam čuo hrapavi glas govoreći "Hej, jel to doktor Little?" (Smijeh) Ako će išta zatvoriti introverta na narednih šest mjeseci, to je onda pričanje na toaletu. (Smijeh) Gdje upravo sad idem. Nemojte me slijediti. Hvala vam. (Pljesak)