Moj san je da sagradim prvi svetski podzemni park u Njujorku. Sad, zašto bi neko želeo da sagradi podzemni park i zašto u Njujorku? Ova tri malena bandita su, s leva, moja baka, kad joj je bilo pet godina, i njena sestra i brat, imali su 11 i devet godina. Ova fotografija je napravljena pred njihovu emigraciju iz Italije u SAD, tačno pre jednog veka. I kao većina emigranata tada stigli su u Donji Ist sajd u Njujorku i zatekli su mahnito stapanje kultura. Kod njihove generacije je divno to što oni nisu samo iznova gradili svoje živote u ovoj novoj, nepoznatoj sredini, oni su takođe, doslovno gradili grad. Oduvek su me fascinirale te decenije i ta istorija, i često bih molio baku da mi priča što više priča o starom Njujorku. Ali ona bi samo slegnula ramenima, rekla bi mi da jedem još ćufti, još testenine, i tako sam retko slušao bilo šta o istoriji o kojoj sam želeo da slušam. Njujork koji sam zatekao izgledao je prilično izgrađeno. Znao sam još od malena da želim da budem značajan i da nekako učinim svet lepšim, interesantnijim i pravednijim. Samo što nisam zaista znao kako. Prvo sam želeo da radim u inostranstvu, pa sam se zaposlio pri UNICEF-u u Keniji. Ali bilo mi je neobično da poznajem bolje lokalnu politiku Kenije nego politiku svog rodnog grada. Zaposlio sam se u njujorškoj opštini, ali me je brzo iznervirala sporost državne birokratije. Čak sam radio i u Guglu, gde sam se brzo stopio sa sredinom i verovao sam gotovo svesrdno da tehnologija može da reši sve društvene probleme. Ali i dalje nisam imao osećaj da menjam svet na bolje. Godine 2009. mi je moj prijatelj i sadašnji poslovni partner, Džejms Remzi skrenuo pažnju na lokaciju, na spektakularnom mestu, to je ovo mesto. Ovo je nekadašnja tramvajska okretnica koja je bila depo za putnike koji su išli preko mosta Vilijamsburg, od Bruklina do Menhetna. Bila je otvorena između 1908. i 1948, baš u vreme kada su moji baka i deka živeli u toj sredini. Saznali smo takođe da je mesto u potpunosti napušteno 1948. Fascinirani ovim otkrićem, molili smo vlasti da nas puste unutar tog prostora i konačno su nas sproveli, a evo šta smo videli. Ova fotografija nije veran prikaz. Teško je zamisliti taj neverovatno magični osećaj koji vam se javi dok ste unutra. To je neiskorišćeno zemljište veličine terena za američki fudbal, odmah ispod prenaseljenog dela grada. Gotovo da se osećate poput Indijane Džonsa na arheološkoj iskopini, svi detalji su još uvek tu. Zaista je prilično izuzetno. Sam prostor je smešten u samom srcu Donjeg Ist sajda, to je i dan danas jedan od najgušće naseljenih delova grada. Njujork ima dve trećine zelenog prostora po stanovniku, u odnosu na druge velike gradove, a ovaj kvart ima jednu desetinu zelenog prostora. Zato smo odmah počeli da razmišljamo kako da ovaj prostor pretvorimo u nešto korisno za javnost, ali i nešto što bi čak moglo da bude i zeleno. Naš plan, ukratko, je da dovedemo sunčevu svetlost pod zemlju koristeći jednostavan sistem, koji bi sakupljao svetlost na površini preusmeravao je pod gradske trotoare i tako omogućio biljkama i drveću da rastu uz pomoć svetlosti koja je preusmerena u podzemlje. Ovim pristupom, možete uzeti prostor koji danas izgleda ovako i pretvoriti ga u nešto što izgleda ovako. Objavili smo neke od ovih slika 2011. i smešno je koliko ljudi nam je reklo: "Oh, nekako liči na podzemni Haj lajn." Tako smo dobili nadimak, koji se na kraju primio, Loulajn, tako je rođen Loulajn. Bilo je jasno takođe, da ljudi žele da znaju mnogo više o tehnologiji, njenom izgledu i ugođaju, i zainteresovanost za ovo je premašila naša očekivanja. Pa sam, poput ludaka, odlučio da napustim posao i da se u potpunosti posvetim ovom projektu. Ovo smo mi s našim timom, pripremamo prezentaciju tehnologije u skladištu. Ovo je unutrašnjost ove solarne kupole koju smo sagradili da pokažemo tehnologiju. Možete da vidite šest solarnih kolektora tamo u centru. A ovde je celokupna izložba, sve je sastavljeno u ovom skladištu. Možete da vidite solarnu kupolu iznad, svetlost kako teče unutra i ovaj, u potpunosti zeleni prostor ispod. Za samo nekoliko nedelja, na desetine hiljada ljudi došlo je da vidi našu izložbu i od tada je došlo do porasta među našim sledbenicima, kako lokalno, tako i među dizajnerskim entuzijastama širom sveta. Ovo je prikaz kvarta, odmah iznad Lajn područja, prikaz toga kako će izgledati nakon ozbiljnog renoviranja koje se sprema u narednih deset godina. Primećujete da i dalje izgleda natrpano i da zaista nedostaju zelene površine. Mi predlažemo nešto što će zaista da doda zelenu površinu veličine terena za američki fudbal ispod ovog kvarta, ali još značajnije je da će skrenuti pažnju na zajednicu u oblasti koja se ubrzano unapređuje. Trenutno smo usredsređeni na to kako da zainteresujemo gradsku opštinu da uistinu preobratimo celokupni ekosistem na integrisan način. Ovo je naš prikaz toga kako ćemo zapravo da privučemo ljude u sam prostor. Ovde vidite simboličan ulaz, gde ćemo bukvalno da oljuštimo ulicu i razotkrijemo istorijske slojeve grada i pozovemo ljude u ovaj topli, podzemni prostor. Usred zime, kada se sve prosto ledi napolju, poslednje mesto za odlazak bio bi vanjski prostor ili vanjski park. Loulajn bi uistinu bio mesto za sva doba i predah za građane. Volim da mislim kako Loulajn zapravo zaokružuje priču moje porodice. Ako su moji baka i deka i moji roditelji bili usredsređeni na građenje i proširenje grada, mislim da je moja generacija usmerena na preuzimanje prostora koji već imamo, na ponovno otkrivanje istorije koju delimo i na novu viziju toga kako da učinimo našu zajednicu zanimljivijom, lepšom i pravednijom. Hvala. (Aplauz)