Moj san je da sagradim prvi svetski
podzemni park u Njujorku.
Sad, zašto bi neko želeo
da sagradi podzemni park
i zašto u Njujorku?
Ova tri malena bandita
su, s leva, moja baka,
kad joj je bilo pet godina,
i njena sestra i brat,
imali su 11 i devet godina.
Ova fotografija je napravljena
pred njihovu emigraciju iz Italije u SAD,
tačno pre jednog veka.
I kao većina emigranata tada
stigli su u Donji Ist sajd
u Njujorku
i zatekli su mahnito stapanje kultura.
Kod njihove generacije je divno
to što oni nisu samo
iznova gradili svoje živote
u ovoj novoj, nepoznatoj sredini,
oni su takođe, doslovno gradili grad.
Oduvek su me fascinirale te decenije
i ta istorija,
i često bih molio baku
da mi priča što više priča
o starom Njujorku.
Ali ona bi samo slegnula ramenima,
rekla bi mi da jedem
još ćufti, još testenine,
i tako sam retko slušao
bilo šta o istoriji
o kojoj sam želeo da slušam.
Njujork koji sam zatekao
izgledao je prilično izgrađeno.
Znao sam još od malena da želim
da budem značajan i da nekako
učinim svet lepšim, interesantnijim
i pravednijim.
Samo što nisam zaista znao kako.
Prvo sam želeo da radim u inostranstvu,
pa sam se zaposlio pri UNICEF-u u Keniji.
Ali bilo mi je neobično da poznajem bolje
lokalnu politiku Kenije
nego politiku svog rodnog grada.
Zaposlio sam se u njujorškoj opštini,
ali me je brzo iznervirala
sporost državne birokratije.
Čak sam radio i u Guglu,
gde sam se brzo stopio sa sredinom
i verovao sam gotovo svesrdno
da tehnologija može da reši
sve društvene probleme.
Ali i dalje nisam imao osećaj
da menjam svet na bolje.
Godine 2009. mi je moj prijatelj
i sadašnji poslovni partner, Džejms Remzi
skrenuo pažnju na lokaciju,
na spektakularnom mestu,
to je ovo mesto.
Ovo je nekadašnja tramvajska okretnica
koja je bila depo za putnike
koji su išli preko mosta Vilijamsburg,
od Bruklina do Menhetna.
Bila je otvorena između 1908. i 1948,
baš u vreme kada su moji baka i deka
živeli u toj sredini.
Saznali smo takođe da je mesto
u potpunosti napušteno 1948.
Fascinirani ovim otkrićem,
molili smo vlasti da nas puste
unutar tog prostora
i konačno su nas sproveli,
a evo šta smo videli.
Ova fotografija nije veran prikaz.
Teško je zamisliti
taj neverovatno magični osećaj
koji vam se javi dok ste unutra.
To je neiskorišćeno zemljište
veličine terena za američki fudbal,
odmah ispod prenaseljenog dela grada.
Gotovo da se osećate poput Indijane Džonsa
na arheološkoj iskopini,
svi detalji su još uvek tu.
Zaista je prilično izuzetno.
Sam prostor je smešten u samom srcu
Donjeg Ist sajda,
to je i dan danas jedan
od najgušće naseljenih delova grada.
Njujork ima dve trećine zelenog prostora
po stanovniku,
u odnosu na druge velike gradove,
a ovaj kvart ima
jednu desetinu zelenog prostora.
Zato smo odmah počeli da razmišljamo
kako da ovaj prostor pretvorimo u nešto
korisno za javnost,
ali i nešto što bi
čak moglo da bude i zeleno.
Naš plan, ukratko,
je da dovedemo sunčevu svetlost pod zemlju
koristeći jednostavan sistem,
koji bi sakupljao svetlost na površini
preusmeravao je pod gradske trotoare
i tako omogućio biljkama i drveću da rastu
uz pomoć svetlosti
koja je preusmerena u podzemlje.
Ovim pristupom, možete uzeti prostor
koji danas izgleda ovako
i pretvoriti ga u nešto
što izgleda ovako.
Objavili smo neke od ovih slika 2011.
i smešno je
koliko ljudi nam je reklo:
"Oh, nekako liči
na podzemni Haj lajn."
Tako smo dobili nadimak,
koji se na kraju primio,
Loulajn, tako je rođen Loulajn.
Bilo je jasno takođe, da ljudi žele
da znaju mnogo više o tehnologiji,
njenom izgledu i ugođaju,
i zainteresovanost za ovo
je premašila naša očekivanja.
Pa sam, poput ludaka,
odlučio da napustim posao
i da se u potpunosti
posvetim ovom projektu.
Ovo smo mi s našim timom,
pripremamo prezentaciju tehnologije
u skladištu.
Ovo je unutrašnjost ove solarne kupole
koju smo sagradili
da pokažemo tehnologiju.
Možete da vidite šest solarnih kolektora
tamo u centru.
A ovde je celokupna izložba,
sve je sastavljeno
u ovom skladištu.
Možete da vidite solarnu kupolu iznad,
svetlost kako teče unutra
i ovaj, u potpunosti zeleni prostor ispod.
Za samo nekoliko nedelja,
na desetine hiljada ljudi
došlo je da vidi našu izložbu
i od tada je došlo do porasta
među našim sledbenicima, kako lokalno,
tako i među dizajnerskim entuzijastama
širom sveta.
Ovo je prikaz kvarta,
odmah iznad Lajn područja,
prikaz toga kako će izgledati
nakon ozbiljnog renoviranja koje se sprema
u narednih deset godina.
Primećujete da i dalje izgleda natrpano
i da zaista nedostaju zelene površine.
Mi predlažemo nešto što će zaista
da doda zelenu površinu
veličine terena za američki fudbal
ispod ovog kvarta, ali još značajnije je
da će skrenuti pažnju na zajednicu
u oblasti koja se ubrzano unapređuje.
Trenutno smo usredsređeni
na to kako da zainteresujemo
gradsku opštinu
da uistinu preobratimo celokupni ekosistem
na integrisan način.
Ovo je naš prikaz toga kako ćemo
zapravo da privučemo ljude u sam prostor.
Ovde vidite simboličan ulaz,
gde ćemo bukvalno da oljuštimo ulicu
i razotkrijemo istorijske slojeve grada
i pozovemo ljude
u ovaj topli, podzemni prostor.
Usred zime,
kada se sve prosto ledi napolju,
poslednje mesto za odlazak
bio bi vanjski prostor ili vanjski park.
Loulajn bi uistinu bio mesto za sva doba
i predah za građane.
Volim da mislim kako Loulajn zapravo
zaokružuje priču moje porodice.
Ako su moji baka i deka i moji roditelji
bili usredsređeni na građenje
i proširenje grada,
mislim da je moja generacija
usmerena na preuzimanje
prostora koji već imamo,
na ponovno otkrivanje
istorije koju delimo
i na novu viziju toga
kako da učinimo našu zajednicu
zanimljivijom, lepšom i pravednijom.
Hvala.
(Aplauz)