Živimo u izvanrednom trenutku. U naredne dve decenije, suočićemo se sa dve ključne transformacije koje će odrediti da li je narednih 100 godina najbolji ili najgori vek. Dozvolite mi da objasnim kroz primer. Prvi put sam posetio Peking pre 25 godina da bih predavao na Narodnom Univerzitetu u Kini. Kina se uozbiljila na polju tržišne ekonomije i univerzitetskog obrazovanja, stoga su odlučili da pozovu strane stručnjake. Kao i većina drugih ljudi, vozio sam se biciklom po Pekingu. Osim izbegavanja ponekog vozila, to je bio siguran i lak način za kretanje naokolo, Vožnja bicikla u Pekingu danas ima u potpunosti drugačije mogućnosti. Automobili i kamioni izazivaju zastoj na putevima. Vazduh je ozbiljno zagađen od sagorevanja uglja i dizel goriva. Kada sam prošlog proleća boravio tamo, savetovali su ljude mojih godina - starije od 65. godina - da ostanu u kućama i da se ne kreću previše. Kako se ovo dogodilo? Nastalo je iz načina na koji je Peking rastao kao grad. U prethodnih 25 godina udvostručio se broj stanovnika i više se udvostručio, sa 10 na 20 miliona. Postao je gradsko naselje koje je teško kontrolisati i koje zavisi od prljavog goriva, energije koja zagađuje, naročito od uglja. Kina koristi polovinu svetskih rezervi uglja svake godine i to je razlog, ključni razlog zašto, spada u svetske najveće emitere štetnih gasova. Istovremeno moramo da uočimo da se u tom periodu Kina značajno proširila. Postala je druga po redu svetska ekonomska sila. Stotine miliona ljudi je izašlo iz siromaštva. A to je veoma važno. Ali istovremeno, narod Kine postavlja ovo pitanje: koja je vrednost ovog napretka ako je nemoguće živeti u našim gradovima? Oni su analizirali i ustanovili da je ovo neodrživ put porasta i razvoja. Kina planira da smanji upotrebu uglja. Razmatra izgradnju gradova na drugačije načine. Sada, porast Kine je deo dramatične promene, promene iz korena. u strukturi svetske ekonomije. Samo pre 25 godina, zemlje u razvoju, siromašnije zemlje sveta, su bile, uprkos velikoj većini ljudi, činile su samo otprilike jednu trećinu svetske proizvodnje. Sada ima više od polovine, a za 25 godina, verovatno će biti dve trećine iz država koje smo pre 25 godina smatrali u razvoju. To je izvanredna promena. Znači da će se većina država širom sveta, bogatih ili siromašnih, suočiti sa dve korenite promene o kojima želim da govorim i koje želim da naglasim. Sad, prva od ovih promena je osnovna strukturna promena privrede i društava koje sam upravo počeo da opisujem kroz opis Pekinga. U gradskim sredinama trenutno ima 50% stanovnika, što će porasti na 70% do 2050. godine. U naredne dve decenije, videćemo zahtev za porastom proizvodnje energije za 40%, i porast privrede i broja stanovnika stavlja veliki pritisak na našu zemlju, vodene površine i šume. Ovo je temeljna strukturna promena. Ako sa njom postupamo nemarno ili na kratkovidan način, stvorićemo đubre, zagađenje, gužvu u saobraćaju, uništenje zemlje i šuma. Ako pomislimo na one tri oblasti koje sam opisao uz brojeve - gradovi, energija, zemlja - ako sve to loše negujemo, onda će budućnost naših života i opstanka svih ljudi širom sveta biti siromašnije i oštećene. I više od toga, emisija štetnih gasova će porasti, sa ozbiljnim rizicima po klimu. Koncentracija štetnih gasova u atmosferi je već viša nego što je bila milionima godina. Ako nastavimo s povećanjem koncentracije gasova, rizikujemo da u narednom veku i posle nastanu temperature koje nisu viđene na ovoj planeti desetinama miliona godina. Postojimo kao Homo sapiens - to je prilično velikodušna definicija, sapiens - za možda četvrtinu miliona godina, jednu četvrtinu miliona. Rizikujemo da iskusimo temperature koje nismo videli desetinama miliona godina u jednom veku. To će izmeniti odnos između ljudskih bića i planete. Kao rezultat će imati promenu pustinja, reka, modela uragana, promene nivoa mora, stotine miliona ljudi, i možda milijarde onih, koji bi morali da se presele i ako nas je istorija ičemu naučila, to znači ozbiljne i nategnute sukobe. I mi nismo mogli tek tako da prekinemo. Ne možete potpisati mirovni sporazum sa planetom. Ne možete da pregovarate sa zakonima fizike. U tome ste i zaglavljeni ste. To su ulozi za koje igramo, i to je razlog zašto moramo da uradimo ovu drugu promenu, klimatsku promenu, i pređemo na privredu sa niskom potrošnjom ugljenika. Sad, prva od ovih promena će se svakako dogoditi. Moramo da odlučimo hoćemo li tu privrednu ili strukturnu promenu uraditi ispravno ili ne. Ali druga promena, klimatska promena, koju smo odlučili da sprovedemo. Sa te dve promene suočićemo se u naredne dve decenije. Te dve decenije su odlučujuće za ono što moramo da uradimo. Sad, što više razmišljam o tome te dve promene dolaze zajedno, i to ja više shvatam da je ovo velika prilika. To je jedna prilika koju možemo da iskoristimo ili da je izgubimo. I dozvolite da objasnim kroz one tri ključne oblasti koje sam odredio: gradovi, energija i zemljište. I dozvolite da počnem sa gradovima. Već sam opisao probleme Pekinga: zagađenje, gužva u saobraćaju, đubre, itd. Sigurno možemo da prepoznamo ove probleme u mnogim gradovima širom sveta. Sad, sa gradovima, kao i životom, ali naročito gradovima morate unapred da razmišljate. Gradovi koji će se izgraditi - kao i mnogi, mnogi veliki gradovi - moramo da osmislimo način da ih izgradimo kompaktno kako bismo mogli da uštedimo vreme putovanja i energiju. Gradovi koji su već tamo, dobro sagrađeni, moramo da razmislimo o obnovi i ulaganjima u njih tako da možemo bolje da povežemo između gradova, i da olakšamo, ohrabrimo više ljudi da žive blizu centru. Imamo primere izgradnje širom sveta i načine na koje to možemo da uradimo. Brzi autobuski sistem u Bogoti u Kolumbiji je važan primer kako da putujemo sigurno i brzo, a da ne zagađujemo okolinu u gradu; redovniji autobusi strogo zaštićene rute, ista usluga, zaista, kao sistem podzemne železnice, ali mnogo, mnogo jeftiniji i može da se sprovede mnogo brže, izvanredna ideja koja se razvija u mnogim gradovima širom sveta. Neke izmene u gradovima zahtevaju vremena. Neke izmene se mogu sprovesti mnogo brže. Uzmite za primer moj rodni grad, London. Godine 1952, od smoga je preminulo 4000 ljudi u Londonu i oštećeni su životi mnogih drugih. I događalo se stalno. Za vas koji živite van Londona, ali u Britaniji setićete se da smo ga zvali Dim. Takav je London bio. Ali regulisanjem uglja, u nekoliko godina, problemi sa smogom su se naglo smanjili. I dobro pamtim smog. Kada se vidljivost smanjila do manje od nekoliko metara, zaustavili bi autobuse i morao sam da pešačim. To je bilo 1950-ih. Morao sam da pešačim od škole 5 km do kuće. Opet, disanje je bilo opasna aktivnost. Ali se promenilo. A promenilo se odlukom. Dobre odluke donose dobre rezultate, izvanredne rezulate, brzo. Videli smo i više: i Londonu, uveli smo taksu za zastoj u saobraćaju, zapravo jako brzo i efikasno, i videli smo velike napretke u autobuskom sistemu, i raščistili smo autobuski sistem. Možete da vidite da ove dve promene, koje sam opisao, strukturne i klimatske, idu jedna uz drugu. Ali moramo da ulažemo. Moramo da ulažemo u gradove, i moramo da ulažemo pametno, a ako to uradimo imaćemo čistije gradove, tiše gradove, bezbednije gradove. mnogo privlačnije gradove, mnogo produktivnije gradove, i snažnije zajednice u ovim gradovima - gradski prevoz, reciklaža, ponovno korišćenje, sve izmene koje će udružiti zajednice. Mi to možemo, ali moramo da razmislimo, moramo da ulažemo i moramo da imamo plan, Dozvolite mi da se vratim na energiju. Sad, energija je u prethodnih 25 godina porasla za oko 50%. Od toga 80% potiče iz fosilnih goriva. U narednih 20 godina, možda će se povećati za još oko 40%. Moramo mnogo da ulažemo u energiju, moramo da je koristimo efikasnije, i moramo da je napravimo čistijom. Možemo da vidimo način. Uzmimo primer Kalifornije. Bila bi deset najboljih država u svetu da je nezavisna. Ne želim da započinjem ništa - (Smeh) Kalifornija je veliko mesto. (Smeh) U narednih pet ili šest godina, verovatno će preći sa skoro 20% u vrstama obnovljive energije - vetar, sunce itd. - na preko 33%, i to će povratiti Kaliforniju na emisiju štetnih gasova u 2020. godini do mesta gde su bili 1990. godine, period kada bi se privreda u Kaliforniji manje - više udvostrčila. To je izvanredno ostvarenje. Pokazuje šta može da se uradi. Ne samo Kalifornija, već nadolazeća vlada Indije planira da dobije solarnu tehnologiju da osvetli domove 400 miliona ljudi koji nemaju struju u Indiji. Postavili su sebi cilj da to urade za 5 godina. Mislim da imaju dobre šanse da uspeju. Videćemo, ali ono što vidimo sada je da se ljudi sele mnogo brže. Četiri stotine miliona, što je više od broja stanovnika SAD-a. To su one ambicije sada koje ljudi postavljaju sebi u odnosu na brzinu promene. Opet, možete videti da dobre odluke mogu doneti brze rezultate, i ove dve promene, privreda i struktura, klima i smanjenje ugljenika, su međusobno isprepletane. Uradite prvu kako treba, tu strukturnu, i druga koja se tiče klime postaje mnogo jednostavnija. Pogledajte u zemlju, zemljište i naročito šume. Šume su staništa za dragocene biljne i životinjske vrste. One čuvaju vodu u zemljištu i uzimaju ugljen dioksid iz atmosfere, značajan za rešavanje klimatske promene. Ali mi gubimo naše šume. U prethodnoj deceniji, izgubili smo površine pod šumom u veličini Portugala, i mnogo više je degradirano. Ali već vidimo da možemo mnogo da uradimo povodom toga. Možemo da prepoznamo problem, ali takođe možemo da razumemo kako da ga rešimo. U Brazilu, stopa krčenja šuma smanjila se za 70% u prethodnih 10 godina. Kako? Uključivanjem lokalnih zajednica, ulaganjem u poljoprivredu i gazdinstva, uz pažljivije nadgledanje, i strožu primenu zakona. I to nije samo zaustavljanje krčenja šuma. To je naravno od prve i osnovne važnosti, ali se takođe tiče vraćanja degradiranog zemljišta, regenerisanja, obnavljanja degradiranog zemljišta. Prvi put sam posetio Etiopiju 1967. Bila je strašno siromašna. U narednim godinama, patila je od razornih nestašica hrane i prilično destruktivnih društvenih sukoba. U prethodnih nekoliko godina, zapravo više nego nekoliko, Etiopija je napredovala mnogo brže. Imala je ambicije da postane država osrednjeg prihoda, u narednih 15 godina i da postane neutralna po pitanju ugljenika. Opet, mislim da je to snažna ambicija ali je primenljiva. Vidite tu obavezu ovde. Vidite šta je moguće učiniti. Etiopija investira u čistu energiju. Radi na rehabilitaciji zemljišta. U Humbu, jugozapadnoj Etiopiji, predivan projekat za sadnju drveća na degradiranom zemljištu i rad sa lokalnim zajednicama o održivom upravljanju šumama doveo je do velikog porasta životnog standarda. Stoga možemo da vidimo, od Pekinga do Londona, od Kalifornije do Indije, od Brazila do Etiopije, da zaista razumemo kako da upravljamo ovim dvema promenama, strukturnom i klimatskom. Mi zaista razumemo kako njima dobro da upravljamo. A tehnologija se veoma brzo menja. Ne moram da takve podatke nabrojim publici kao što je ova, ali možete da vidite električne automobile, možete da vidite baterije koje koriste nove materijale. Možete da vidite da sada možemo da upravljamo iz daljine kućnim aparatima preko mobilnih telefona, kada smo odsutni. Možete da vidite bolju izolaciju. l mnogo toga što tek dolazi. Ali, tu je i to veliko ali, svet kao celina se kreće jako sporo. Mi ne smanjujemo emisiju gasova, onako kako bi trebalo. Ne upravljamo tim strukturnim promenama kako možemo. Ozbiljno shvatanje ove velike rizike klimatske promene još uvek nije prisutno. Ozbiljno shvatanje privlačnih izmena koje možemo da uradimo još uvek nije prisutno. Potrebno je da izgradimo politički pritisak. Potrebno je da se vođe istaknu. Možemo imati veći razvoj, bolju klimu, bolji svet. Uz dobro upravljanje ovim dvema promenama, možemo sledećih 100 godina načiniti najboljim vekom od svih do sada. Ako napravimo nered od toga, mi, vi i ja, ako bismo to uradili, ako nepravilno upotrebimo ove promene, narednih 100 godina biće najgori vek. To je veliki zaključak izveštaja o privredi i klimi kojeg je doneo bivši meksički predsednik Felipe Kalderon zajedno sa mnom, i juče smo predali izveštaj ovde u Njujorku, u zgradi Ujedinjenih nacija Generalnom sekretaru UN-a, Ban Ki Munu. Mi znamo da to možemo da uradimo. Sad, pre dve nedelje, postao sam deda po četvrti put. Naša ćerka - (Beba plače) (Smeh) (Aplauz) - Naša ćerka je rodila Rozu ovde u Njujorku pre dve nedelje. Ovde su Helen i Roza. (Aplauz) Dve nedelje stara. Da li ćemo da gledamo naše unučiće u oči i reći im da smo razumeli probleme, da smo prepoznali opasnosti i mogućnosti i da nismo delovali? Naravno da ne. Hajde da narednih 100 godina napravimo najboljim vekom. (Aplauz)