Ovo je puno jedinica i nula. Ovo je ono što zovemo binarnim informacijama. Ovako kompjuteri govore. Ovako čuvaju informacije. Ovako kompjuteri misle. Ovako kompjuteri rade sve ono što rade. Ja sam istraživač sajberbezbednosti, što znači da je moj posao da sednem i od ovih podataka pokušam da izvučem neki smisao, da probam da shvatim šta sve ove jedinice i nule znače. Nesrećom po mene, ne radi se samo o ovim jedinicama i nulama na ekranu. Ne pričamo samo o nekoliko stranica nula i jedinica. Govorimo o milijardama i milijardama jedinica i nula, više nego što se može zamisliti. Sad, koliko god to uzbudljivo zvučalo, kad sam tek počeo da se bavim sajberom (Smeh) u početku nisam bio siguran da je pregledanje jedinica i nula baš ono čime želim da se bavim ceo život, jer u mojoj glavi, sajber je bilo držanje virusa podalje od kompjutera moje bake, ili zaštita korisnika Majspejsa od hakovanja, a možda bi, jednog mog slavnog dana, to bilo sprečavanje krađe informacija sa kreditne kartice. To su sve važne stvari, ali nisam tako želeo da provedem život. Ali posle pola sata rada u namenskoj industriji, shvatio sam da je moja ideja o sajberu pomalo pogrešna. Zapravo, u kontekstu nacionalne bezbednosti, čuvanje bakinog kompjutera od virusa je bilo iznenađujuće nisko na listi prioriteta. Razlog za ovo je to što je sajber mnogo veći od svih ovih stvari. Sajber je sastavni deo naših života, jer su kompjuteri sastavni deo naših života čak i ako nemamo kompjuter. Kompjuteri kontrolišu sve u vašim kolima, od GPS-a do vazdušnih jastuka. Kontrolišu vaše telefone. Oni su razlog što možete zvati policiju i dobiti odgovor sa druge strane. Oni kontrolišu celu infrastrukturu nacije. Oni su razlog zašto imamo struju, grejanje, čistu vodu, hranu. Kompjuteri kontrolišu vojnu opremu, sve od raketnih silosa i satelita, do nuklearne mreže odbrane. Sve ove stvari su moguće zahvaljujući kompjuterima, pa prema tome i zahvaljujući sajberu, jer kad nešto krene naopako, sajber može sve te stvari da onemogući. Ali tada na scenu stupam ja. Važan deo mog posla je zaštita svih tih stvari, održavanje njihovog rada, ali ponekad, to je i rušenje nekih od ovih stvari, jer sajber nije samo odbrana, već i napad. Ulazimo u doba u kojem se govori o sajber oružju. Zapravo, potencijal sajber napada je toliki da se sajber smatra novim ratnim poljem. Ratno polje. To nije nužno loša stvar. S jedne strane, to znači da imamo ceo jedan novi front na kome moramo da se branimo, ali s druge strane, to znači da imamo potpuno nov način da napadamo, potpuno nov način da zaustavimo zle ljude u njihovim zlim namerama. Pa hajde da zamislimo jedan primer ovoga, koji je potpuno teoretski. Recimo da terorista hoće da raznese zgradu, i hoće to da uradi još nekoliko puta u budućnosti. Znači, ne želi da bude u zgradi kad ona eksplodira. Koristiće mobilni telefon kao daljinski detonator. Nekada je jedini način da se terorista zaustavi bio pomoću pištolja i jurnjavom kolima, ali sada to više nije nužno tako. Ulazimo u doba kada ga možemo zaustaviti samo pritiskom dugmeta, s udaljenosti od 1 600 kilometara, jer, znao on to ili ne, čim je rešio da koristi mobilni, zakoračio je u carstvo sajbera. Dobro osmišljen sajber napad bi mogao da uđe u podatke s njegovog telefona, onemogući zaštitu baterije od prevelikog napona, preoptereti strujna kola, prouzrokuje pregrevanje baterije, i ona eksplodira. Nema više telefona, nema detonatora, možda više nema ni teroriste, i sve to pritiskom na dugme sa ogromne udaljenosti. Pa kako to funkcioniše? Sve počinje od ovih nula i jedinica. Binarne informacije omogućavaju rad telefona, i ako se pravilno koriste, mogu uzrokovati da telefon eksplodira. Pa kada se sajber posmatra iz ovog ugla, život proveden u pregledanju binarnih informacija počinje da izgleda uzbudljivije. Ali evo i cake: ovo je teško, jako, jako teško, i evo zašto. Pomislite na sve ono što imate u telefonu. Imate svoje slike. Imate muziku koju slušate. Imate listu kontakata, imejl, i verovatno 500 aplikacija koje niste nikad u životu koristili, i iza svega toga stoji softver, kod koji kontroliše telefon, i negde, sakriven unutar tog koda je malecni deo koji kontroliše bateriju, i to je baš ono što meni treba, ali sve to, gomila jedinica i nula, i sve je to pomešano zajedno. U sajberu ovo zovemo traženje igle u gomili igala, jer sve izgleda jako slično. Ja tražim jedan ključni deo ali on se utapa u sve oko njega. Hajde da se malo udaljimo od ove teoretske situacije u kojoj pokušavamo da raznesemo telefon teroriste i pričamo o nečemu što mi se zapravo dogodilo. Uglavnom, šta god da radim, moj posao započinje tako što sednem pred gomilu binarnih informacija, i uvek tražim jedan ključni deo da bih mogao da uradim nešto konkterno. U ovom slučaju, tražio sam veoma napredan, visokotehnološki deo koda za koji sam znao da mogu da hakujem, ali bio je negde zatrpan u milijardi jedinica i nula. Na moju žalost, nisam znao šta tačno treba da tražim. Nisam znao baš kako to izgleda, što je pronalaženje činilo još težim. Kad moram da radim nešto ovako, praktično moram da gledam u različite delove ovih binarnih informacija, probam da dešifrujem svaki deo, i vidim da li bi to moglo biti ono što tražim. I posle nekog vremena, mislio sam da sam našao deo koji sam tražio. Mislio sam da je to možda to. Izgledalo je dobro, ali nisam bio siguran. Nisam znao šta su tačno te nule i jedinice predstavljale. Tako sam proveo neko vreme pokušavajući sve da sklopim, ali nisam baš imao sreće, i na kraju sam ipak odlučio da ću da dovedem stvar do kraja, da ću da dođem preko vikenda i neću da odem dok ne otkrijem šta taj deo predstavlja. To sam i uradio. Došao sam u subotu ujutro, i posle desetak sati, imao sam sve delove slagalice. Samo nisam znao kako se uklapaju u celinu. Nisam znao šta sve nule i jedinice znače. I posle 15 sati, počeo sam da dobijam jasniju sliku onoga što sam našao, ali imao sam jeziv predosećaj da ono u šta sam gledao nema veze sa onim što sam tražio. Posle 20 sati, delići su se počeli uklapati veoma polako - (Smeh) - i tad sam već bio siguran da sam bio na pogrešnom putu, ali nisam hteo da odustanem. Posle 30 sati provedenih u laboratoriji, znao sam tačno u šta gledam, i bio sam u pravu, to nije bilo ono što sam tražio. Proveo sam 30 sati slažući jedinice i nule koje su formirale sliku mačeta, (Smeh) Potrošio sam 30 sati života tražeći ovo mače koje nije imalo veze sa onim što sam želeo da uradim. Bio sam frustriran i premoren. Posle 30 sati u laboratoriji, verovatno sam užasno i mirisao. Ali umesto da samo odem kući i odustanem, zastao sam i zapitao se šta je ovde pošlo naopako? Kako sam mogao da napravim ovako glupu grešku? Prilično sam dobar u ovome. Bavim se time. Pa šta se desilo? Pa, pomislio sam, kad tražiš informacije na ovom nivou tako je lako izgubiti pojam o onome što radiš. Lako je ne videti šumu od drveća, lako je završiti u ćorsokaku i potrošiti ogromnu količinu vremena radeći pogrešnu stvar. Ali, imao sam prosvetljenje. Tražili smo podatke na potpuno pogrešan način od samog početka. Ovako kompjuteri misle, u jedinicama i nulama. Ljudi ne razmišljaju ovako, ali pokušavali smo da prilagodimo svoj um tako da misle slično kompjuterima da bismo mogli da razumemo ove informacije. Umesto da prilagodimo naš um problemu, trebalo bi da prilagodimo problem našem umu, jer naš mozak ima ogroman potencijal da analizira ogromne količine informacija, samo ne na ovaj način. Šta ako bismo mogli da oslobodimo taj potencijal, samo prevodeći ovo u pravu vrstu informacija? Sa ovom idejom na umu izleteo sam iz laboratorije sa posla u laboratoriju kod kuće, koje izgledaju skoro pa isto. Glavna razlika je što sam na poslu okružen sajber materijalom, a izgleda da je baš sajber bio problem u ovoj situaciji. Kod kuće, okružen sam svime ostalim što sam naučio. Pa sam prošao kroz svaku knjigu koju sam našao svaku ideju koju sam dobio da vidim kako da prevedem problem iz jednog domena u nešto potpuno drugačije? Najvažnije pitanje bilo je u šta tačno da ga prevedemo? Šta naš mozak radi savršeno prirodno, a što možemo da iskoristimo? Moj odgovor je bio vid. Imamo izvanrednu sposobnost da analiziramo vizuelne informacije. Možemo da kombinujemo nijanse boja, znakove dubine, sve te različite signale u jednu skladnu sliku sveta oko nas. To je neverovatno. Pa ako bismo mogli da pronađemo način da prevedemo ove binarne obrasce u vizuelne signale, zaista bismo oslobodili moć našeg mozga da obradi ove podatke. Tako sam počeo da pregledam binarne informacije i zapitao se šta ja radim kada se prvi put sretnem sa nečim ovakvim? I prva stvar koju sam želeo da uradim, prvo pitanje na koje sam želeo da odgovorim bilo je šta je ovo? Ne zanima me šta radi, kako radi. Sve što me zanima je šta je to. I način na koji to mogu da saznam je gledajući odlomke, uzastopne grupe binarnih informacija i pogledam veze između njih. Kada ih sakupim dovoljno, počinjem da dobijam ideju šta bi ova informacija tačno mogla biti. Pa hajde da se vratimo na situaciju u kojoj raznesemo telefon teroriste. Ovako izgleda engleski tekst na binarnom nivou. Ovako bi vaša lista kontakata izgledala kada bih je pregledao. Veoma je teško analizirati na ovom nivou, ali ako uzmemo te iste binarne odlomke koje bih pokušavao da nađem, i umesto toga ih prevedemo u vizuelne prikaze, prevedemo njihove odnose, dobijamo ovo. Ovako izgleda tekst na engleskom iz perspektive vizuelne apstrakcije. Iznenada, pokazuje nam sve iste informacije koje su bile u jedinicama i nulama ali pokazuje ih na skroz drugačiji način, na način koji možemo odmah da razumemo. Možemo odmah da vidimo šablon. Treba mi samo par sekundi da ovde izdvojim šablone, ali bi mi trebali sati, dani, da ih uočim u nulama i jedinicama. Potrebno je samo nekoliko minuta da se nauči šta ovi šabloni predstavljaju, ali su potrebne godine iskustva u sajberu da se nauči šta ti isti šabloni predstavljaju u jedinicama i nulama. Ovaj deo izgleda ovako jer predstavlja mala slova iza kojih sledi još malih slova unutar ove liste kontakata. Ovo su velika slova pored velikih slova, velika pored malih, mala pored velikih. Ovo su razmaci. Ovo je prelazak u novi red. Možemo pregledati svaki detalj binarnih informacija u sekundama, nasuprot nedeljama, mesecima, na ovom nivou, Ovako izgleda slika sa vašeg telefona. Ali ovako izgleda njena vizuelna apstrakcija. Ovako izgleda vaša muzika, ali ovo je njena vizuelna apstrakcija. Za mene najvažnije, ovako ozgleda kod na vašem telefonu. Na kraju, ovo je ono što mi treba, ali ovo je njegova vizuelna apstrakcija. Ako ne mogu da nađem ovo, ne mogu da učinim da telefon eksplodira. Mogao bih provesti nedelje tražeći ovo u jedinicama i nulama, ali trebaju mi sekunde da ga izdvojim od ostalih vizualnih apstrakcija. Jedna od najboljih stvari u ovome je što nam daje potpuno nov način da razumemo nove informacije, stvari koje nismo pre videli. Znam kako engleski izgleda na binarnom nivou, i znam kako njegova vizuelna apstrakcija izgleda, ali nikad nisam video ruski na binarnom nivou. Trebale bi mi nedelje samo da provalim u šta gledam, samo na osnovu jedinica i nula, ali pošto naš mozak može odmah da izdvoji i prepozna ove suptilne šablone unutar ovih vizuelnih apstrakcija, možemo ih nesvesno primeniti i u novim situacijama. Pa evo kako ruski izgleda u vizualnoj apstrakciji. Pošto znam kako jedan jezik izgleda, mogu da prepoznam i druge jezike, čak i ako ih ne znam. Ovako izgleda fotografija, ali ovako izgleda crtež. Ovako izgleda kod na vašem telefonu, a ovako izgleda kod na vašem kompjuteru. Naš mozak može da uoči ove šablone na načine na koje mi nikada ne bismo mogli kada bismo samo gledali u jedinice i nule. Ali ovim smo tek zagrebali površinu onoga što se može uraditi ovim pristupom. Tek smo počeli da otključavamo mogućnosti našeg uma da procesira vizuelne informacije. Ako uzmemo te iste koncepte i prevedemo ih u tri dimenzije, dobijamo potpuno nov način razumevanja ovih informacija. U sekundi možemo naći svaki šablon ovde. Možemo videti krst povezan sa kodom. Možemo videti kockice povezane sa tekstom. Možemo čak razaznati najsitnije vizuelne artefakte. Stvari za koje bi nam trebale nedelje, pa i meseci da ih pronađemo među nulama i jedinicama, odmah su uočljive u nekoj vrsti vizuelne apstrakcije, i kako nastavljamo ovim putem, i ubacujemo sve više i više informacija, shvatamo da smo sposobni da procesuiramo milijarde nula i jedinica u roku od nekoliko sekundi koristeći samo prirodnu sposobnost našeg mozga da analizira šablone. Ovo je sve stvarno lepo i korisno, ali sve što ovako saznajem je u šta gledam. U ovoj fazi, na osnovu vizuelnih šablona, mogu da pronađem kod na telefonu. Ali to nije dovoljno da raznesem bateriju. Sledeće što treba da uradim je da nađem kod koji kontroliše bateriju, ali sad smo se vratili na problem igle u gomili igala. Taj kod izgleda baš kao i gomila drugih kodova u sistemu. Dakle, možda ne mogu da nađem kod koji kontroliše bateriju, ali postoji mnogo stvari sličnih njemu. Imamo kod koji kontroliše ekran, koji kontroliše dugmad, koji kontroliše mikrofon, pa čak i ako ne mogu da nađem kod za bateriju, sigurno mogu da nađem neku od ovih stvari. Tako je moj sledeći korak u binarnoj analizi da pregledam informacije koje su međusobno slične. To je stvarno jako teško uraditi na binarnom nivou, ali ako prevedemo te sličnosti u vizuelne apstrakcije, ja čak ne moram ni da pretražujem informacije. Samo treba da sačekam da slika zasvetli da vidim kad sam blizu sličnih delova. Pratim ove niti sličnosti kao trag od mrvica hleba da nađem baš to što meni treba. U ovoj fazi procesa, locirao sam kod koji kontrološe bateriju, ali to i dalje nije dovoljno da raznesem telefon. Poslednji delić slagalice je razumevanje kako taj kod kontroliše bateriju. Za ovo, moram da identifikujem veoma suptilne, veoma detaljne odnose unutar tih binarnih informacija, što je još jedna veoma teška stvar kada se gledaju nule i jedinice. Ali ako te informacije prevedemo u fizičku reprezentaciju, možemo da sednemo i pustimo naš vizuelni korteks da uradi težak posao. On može da nađe sve detaljne šablone, sve važne delove, umesto nas. Možđe da nađe tačno kako delovi tog koda rade zajedno i kontrolišu bateriju. Sve ovo se može završiti za nekoliko sati, dok bi nam za ceo posao u prošlosti trebali meseci. Sve je ovo dobro u teoretskoj situaciji gde raznosimo telefon teroriste. Hteo sam da saznam da li ovo stvarno može da funkcioniše na poslu koji radim svaki dan. Tako sam se malo igrao sa ovim istim konceptima, sa nekim informacijama sa kojima sam radio ranije, i ponovo, pokušavao sam da nađem neki veoma detaljan, specifičan deo koda unutar ogromne količine binarnih informacija. Tako sam tražio na ovom nivou, misleći da sam našao pravu stvar, samo da bih shvatio da ovo baš i nema povezanost kakvu sam očekivao da ima kod koji sam tražio. Zapravo, nisam baš siguran šta je ovo, ali kada sam otišao korak unazad i pogledao sličnosti unutar kodova, video sam, ovaj nema nikakvih sličnosti sa kodovima koji postoje. Ovo što gledam čak nije ni kod. Zapravo, iz ove perspektive, mogao sam da vidim da ovo nije kod. Ovo je neka slika. I odavde, vidim da to nije samo neka sličica, ovo je fotografija. Sad kad znam da je to fotografija, imam gomilu drugih tehnika prevoda binarnih informacija da vizualizujem i razumem te informacije, pa u par sekundi mogu da uzmem te informacije, provučem ih kroz grupu drugih vizuelnih prevodilačkih tehnika da bih pronašao šta je to u šta gledam. Video sam - (Smeh) - da je to opet ono prokleto mače. Sve ovo je omogućeno jer smo uspeli da nađemo način da prevedemo veoma težak problem u nešto što naš mozak radi prirodno. Pa šta sad ovo znači? Pa, za mačiće, znači da nema više skrivanja među nulama i jedinicama. Za mene, znači da nema više protraćenih vikenda. Za sajber, to znači da imamo potpuno nov način da se suočimo sa najtežim problemima. Znači da imamo novo oružje na ovoj novoj sceni sajber ratnog polja ali za sve nas, znači da sajber inženjeri sada imaju mogućnost da prvi odreaguju u hitnim situacijama. Za situacije kada su i sekunde važne, pronašli smo način da zaustavimo loše momke. Hvala. (Aplauz)