Ovo je puno jedinica i nula.
Ovo je ono što zovemo
binarnim informacijama.
Ovako kompjuteri govore.
Ovako čuvaju informacije.
Ovako kompjuteri misle.
Ovako kompjuteri rade
sve ono što rade.
Ja sam istraživač sajberbezbednosti,
što znači da je moj posao da sednem
i od ovih podataka
pokušam da izvučem neki smisao,
da probam da shvatim šta sve ove
jedinice i nule znače.
Nesrećom po mene, ne radi se samo
o ovim jedinicama i nulama na ekranu.
Ne pričamo samo
o nekoliko stranica nula i jedinica.
Govorimo o milijardama i milijardama
jedinica i nula,
više nego što se može zamisliti.
Sad, koliko god to uzbudljivo zvučalo,
kad sam tek počeo da se bavim sajberom
(Smeh)
u početku nisam bio siguran
da je pregledanje jedinica i nula
baš ono čime želim
da se bavim ceo život,
jer u mojoj glavi,
sajber je bilo držanje virusa podalje
od kompjutera moje bake,
ili zaštita korisnika Majspejsa
od hakovanja,
a možda bi, jednog mog slavnog dana,
to bilo sprečavanje krađe informacija
sa kreditne kartice.
To su sve važne stvari,
ali nisam tako želeo da provedem život.
Ali posle pola sata rada
u namenskoj industriji,
shvatio sam da je moja ideja o sajberu
pomalo pogrešna.
Zapravo, u kontekstu
nacionalne bezbednosti,
čuvanje bakinog kompjutera
od virusa je bilo
iznenađujuće nisko na listi prioriteta.
Razlog za ovo je to što je sajber
mnogo veći od svih ovih stvari.
Sajber je sastavni deo naših života,
jer su kompjuteri
sastavni deo naših života
čak i ako nemamo kompjuter.
Kompjuteri kontrolišu sve u vašim kolima,
od GPS-a do vazdušnih jastuka.
Kontrolišu vaše telefone.
Oni su razlog što možete zvati policiju
i dobiti odgovor sa druge strane.
Oni kontrolišu celu infrastrukturu nacije.
Oni su razlog zašto imamo struju,
grejanje, čistu vodu, hranu.
Kompjuteri kontrolišu vojnu opremu,
sve od raketnih silosa i satelita,
do nuklearne mreže odbrane.
Sve ove stvari su moguće
zahvaljujući kompjuterima,
pa prema tome i zahvaljujući sajberu,
jer kad nešto krene naopako,
sajber može sve te stvari da onemogući.
Ali tada na scenu stupam ja.
Važan deo mog posla
je zaštita svih tih stvari,
održavanje njihovog rada,
ali ponekad, to je i rušenje
nekih od ovih stvari,
jer sajber nije samo odbrana,
već i napad.
Ulazimo u doba u kojem se govori
o sajber oružju.
Zapravo, potencijal
sajber napada je toliki
da se sajber smatra novim ratnim poljem.
Ratno polje.
To nije nužno loša stvar.
S jedne strane,
to znači da imamo ceo jedan novi front
na kome moramo da se branimo,
ali s druge strane,
to znači da imamo potpuno
nov način da napadamo,
potpuno nov način da zaustavimo zle ljude
u njihovim zlim namerama.
Pa hajde da zamislimo jedan primer ovoga,
koji je potpuno teoretski.
Recimo da terorista hoće
da raznese zgradu,
i hoće to da uradi još nekoliko puta
u budućnosti.
Znači, ne želi da bude u zgradi
kad ona eksplodira.
Koristiće mobilni telefon
kao daljinski detonator.
Nekada je jedini način
da se terorista zaustavi
bio pomoću pištolja i jurnjavom kolima,
ali sada to više nije nužno tako.
Ulazimo u doba
kada ga možemo zaustaviti
samo pritiskom dugmeta,
s udaljenosti od 1 600 kilometara,
jer, znao on to ili ne,
čim je rešio da koristi mobilni,
zakoračio je u carstvo sajbera.
Dobro osmišljen sajber napad bi mogao
da uđe u podatke s njegovog telefona,
onemogući zaštitu baterije
od prevelikog napona,
preoptereti strujna kola,
prouzrokuje pregrevanje baterije,
i ona eksplodira.
Nema više telefona, nema detonatora,
možda više nema ni teroriste,
i sve to pritiskom na dugme
sa ogromne udaljenosti.
Pa kako to funkcioniše?
Sve počinje od ovih nula i jedinica.
Binarne informacije
omogućavaju rad telefona,
i ako se pravilno koriste,
mogu uzrokovati da telefon eksplodira.
Pa kada se sajber posmatra iz ovog ugla,
život proveden u pregledanju
binarnih informacija
počinje da izgleda uzbudljivije.
Ali evo i cake: ovo je teško,
jako, jako teško,
i evo zašto.
Pomislite na sve ono
što imate u telefonu.
Imate svoje slike.
Imate muziku koju slušate.
Imate listu kontakata,
imejl, i verovatno 500 aplikacija
koje niste nikad u životu koristili,
i iza svega toga stoji softver,
kod koji kontroliše telefon,
i negde, sakriven unutar tog koda
je malecni deo koji kontroliše bateriju,
i to je baš ono što meni treba,
ali sve to, gomila jedinica i nula,
i sve je to pomešano zajedno.
U sajberu ovo zovemo
traženje igle u gomili igala,
jer sve izgleda jako slično.
Ja tražim jedan ključni deo
ali on se utapa u sve oko njega.
Hajde da se malo udaljimo
od ove teoretske situacije
u kojoj pokušavamo
da raznesemo telefon teroriste
i pričamo o nečemu
što mi se zapravo dogodilo.
Uglavnom, šta god da radim,
moj posao započinje tako što sednem
pred gomilu binarnih informacija,
i uvek tražim jedan ključni deo
da bih mogao da uradim
nešto konkterno.
U ovom slučaju,
tražio sam veoma napredan,
visokotehnološki deo koda
za koji sam znao
da mogu da hakujem,
ali bio je negde zatrpan
u milijardi jedinica i nula.
Na moju žalost, nisam znao
šta tačno treba da tražim.
Nisam znao baš kako to izgleda,
što je pronalaženje činilo još težim.
Kad moram da radim nešto ovako,
praktično moram
da gledam u različite delove
ovih binarnih informacija,
probam da dešifrujem svaki deo,
i vidim da li bi to moglo biti
ono što tražim.
I posle nekog vremena, mislio sam
da sam našao deo koji sam tražio.
Mislio sam da je to možda to.
Izgledalo je dobro,
ali nisam bio siguran.
Nisam znao šta su tačno
te nule i jedinice predstavljale.
Tako sam proveo neko vreme
pokušavajući sve da sklopim,
ali nisam baš imao sreće,
i na kraju sam ipak odlučio
da ću da dovedem stvar do kraja,
da ću da dođem preko vikenda
i neću da odem dok ne otkrijem
šta taj deo predstavlja.
To sam i uradio.
Došao sam u subotu ujutro,
i posle desetak sati,
imao sam sve delove slagalice.
Samo nisam znao
kako se uklapaju u celinu.
Nisam znao šta sve nule i jedinice znače.
I posle 15 sati,
počeo sam da dobijam jasniju sliku
onoga što sam našao,
ali imao sam jeziv predosećaj
da ono u šta sam gledao
nema veze sa onim što sam tražio.
Posle 20 sati,
delići su se počeli uklapati
veoma polako - (Smeh) -
i tad sam već bio siguran
da sam bio na pogrešnom putu,
ali nisam hteo da odustanem.
Posle 30 sati provedenih u laboratoriji,
znao sam tačno u šta gledam,
i bio sam u pravu,
to nije bilo ono što sam tražio.
Proveo sam 30 sati slažući
jedinice i nule
koje su formirale sliku mačeta,
(Smeh)
Potrošio sam 30 sati života
tražeći ovo mače
koje nije imalo veze sa onim
što sam želeo da uradim.
Bio sam frustriran i premoren.
Posle 30 sati u laboratoriji,
verovatno sam užasno i mirisao.
Ali umesto da samo odem kući
i odustanem, zastao sam
i zapitao se šta je ovde pošlo naopako?
Kako sam mogao da napravim
ovako glupu grešku?
Prilično sam dobar u ovome.
Bavim se time.
Pa šta se desilo?
Pa, pomislio sam, kad tražiš
informacije na ovom nivou
tako je lako izgubiti pojam
o onome što radiš.
Lako je ne videti šumu od drveća,
lako je završiti u ćorsokaku
i potrošiti ogromnu količinu vremena
radeći pogrešnu stvar.
Ali, imao sam prosvetljenje.
Tražili smo podatke
na potpuno pogrešan način
od samog početka.
Ovako kompjuteri misle,
u jedinicama i nulama.
Ljudi ne razmišljaju ovako,
ali pokušavali smo da prilagodimo svoj um
tako da misle slično kompjuterima
da bismo mogli
da razumemo ove informacije.
Umesto da prilagodimo
naš um problemu,
trebalo bi da prilagodimo problem
našem umu,
jer naš mozak ima ogroman potencijal
da analizira ogromne
količine informacija,
samo ne na ovaj način.
Šta ako bismo mogli
da oslobodimo taj potencijal,
samo prevodeći ovo
u pravu vrstu informacija?
Sa ovom idejom na umu
izleteo sam iz laboratorije sa posla
u laboratoriju kod kuće,
koje izgledaju skoro pa isto.
Glavna razlika je što sam na poslu
okružen sajber materijalom,
a izgleda da je baš sajber
bio problem u ovoj situaciji.
Kod kuće, okružen sam
svime ostalim što sam naučio.
Pa sam prošao kroz svaku
knjigu koju sam našao
svaku ideju koju sam dobio
da vidim kako da prevedem problem
iz jednog domena
u nešto potpuno drugačije?
Najvažnije pitanje bilo je
u šta tačno da ga prevedemo?
Šta naš mozak radi savršeno prirodno,
a što možemo da iskoristimo?
Moj odgovor je bio vid.
Imamo izvanrednu sposobnost
da analiziramo vizuelne informacije.
Možemo da kombinujemo
nijanse boja, znakove dubine,
sve te različite signale
u jednu skladnu sliku sveta oko nas.
To je neverovatno.
Pa ako bismo mogli da pronađemo način
da prevedemo ove binarne obrasce
u vizuelne signale,
zaista bismo oslobodili moć našeg mozga
da obradi ove podatke.
Tako sam počeo da pregledam
binarne informacije
i zapitao se šta ja radim
kada se prvi put sretnem
sa nečim ovakvim?
I prva stvar koju sam želeo da uradim,
prvo pitanje na koje
sam želeo da odgovorim
bilo je šta je ovo?
Ne zanima me šta radi, kako radi.
Sve što me zanima je šta je to.
I način na koji to mogu da saznam
je gledajući odlomke,
uzastopne grupe binarnih informacija
i pogledam veze između njih.
Kada ih sakupim dovoljno,
počinjem da dobijam ideju
šta bi ova informacija tačno mogla biti.
Pa hajde da se vratimo na situaciju
u kojoj raznesemo telefon teroriste.
Ovako izgleda engleski tekst
na binarnom nivou.
Ovako bi vaša lista kontakata izgledala
kada bih je pregledao.
Veoma je teško analizirati na ovom nivou,
ali ako uzmemo te iste binarne odlomke
koje bih pokušavao da nađem,
i umesto toga ih prevedemo
u vizuelne prikaze,
prevedemo njihove odnose,
dobijamo ovo.
Ovako izgleda tekst na engleskom
iz perspektive vizuelne apstrakcije.
Iznenada,
pokazuje nam sve iste informacije
koje su bile u jedinicama i nulama
ali pokazuje ih na skroz drugačiji način,
na način koji možemo odmah da razumemo.
Možemo odmah da vidimo šablon.
Treba mi samo par sekundi
da ovde izdvojim šablone,
ali bi mi trebali sati, dani,
da ih uočim u nulama i jedinicama.
Potrebno je samo nekoliko minuta
da se nauči šta ovi šabloni predstavljaju,
ali su potrebne godine iskustva u sajberu
da se nauči šta ti isti šabloni
predstavljaju u jedinicama i nulama.
Ovaj deo izgleda ovako
jer predstavlja mala slova
iza kojih sledi još malih slova
unutar ove liste kontakata.
Ovo su velika slova pored velikih slova,
velika pored malih, mala pored velikih.
Ovo su razmaci.
Ovo je prelazak u novi red.
Možemo pregledati svaki detalj
binarnih informacija u sekundama,
nasuprot nedeljama, mesecima,
na ovom nivou,
Ovako izgleda slika
sa vašeg telefona.
Ali ovako izgleda
njena vizuelna apstrakcija.
Ovako izgleda vaša muzika,
ali ovo je njena vizuelna apstrakcija.
Za mene najvažnije,
ovako ozgleda kod na vašem telefonu.
Na kraju, ovo je ono što mi treba,
ali ovo je njegova vizuelna apstrakcija.
Ako ne mogu da nađem ovo,
ne mogu da učinim da telefon eksplodira.
Mogao bih provesti nedelje tražeći ovo
u jedinicama i nulama,
ali trebaju mi sekunde da ga izdvojim
od ostalih vizualnih apstrakcija.
Jedna od najboljih stvari u ovome
je što nam daje potpuno nov način
da razumemo
nove informacije,
stvari koje nismo pre videli.
Znam kako engleski izgleda
na binarnom nivou,
i znam kako njegova
vizuelna apstrakcija izgleda,
ali nikad nisam video
ruski na binarnom nivou.
Trebale bi mi nedelje samo da provalim
u šta gledam,
samo na osnovu jedinica i nula,
ali pošto naš mozak može odmah da izdvoji
i prepozna ove suptilne šablone
unutar ovih vizuelnih apstrakcija,
možemo ih nesvesno primeniti
i u novim situacijama.
Pa evo kako ruski izgleda
u vizualnoj apstrakciji.
Pošto znam kako jedan jezik izgleda,
mogu da prepoznam i druge jezike,
čak i ako ih ne znam.
Ovako izgleda fotografija,
ali ovako izgleda crtež.
Ovako izgleda kod na vašem telefonu,
a ovako izgleda kod na vašem kompjuteru.
Naš mozak može da uoči ove šablone
na načine na koje mi nikada ne bismo mogli
kada bismo samo gledali u jedinice i nule.
Ali ovim smo tek zagrebali površinu
onoga što se može uraditi ovim pristupom.
Tek smo počeli da otključavamo mogućnosti
našeg uma da procesira
vizuelne informacije.
Ako uzmemo te iste koncepte i prevedemo ih
u tri dimenzije,
dobijamo potpuno nov način
razumevanja ovih informacija.
U sekundi možemo naći svaki šablon ovde.
Možemo videti krst povezan sa kodom.
Možemo videti kockice povezane sa tekstom.
Možemo čak razaznati
najsitnije vizuelne artefakte.
Stvari za koje bi nam trebale nedelje,
pa i meseci da ih pronađemo
među nulama i jedinicama,
odmah su uočljive
u nekoj vrsti vizuelne apstrakcije,
i kako nastavljamo ovim putem,
i ubacujemo sve više i više informacija,
shvatamo da smo sposobni da procesuiramo
milijarde nula i jedinica
u roku od nekoliko sekundi
koristeći samo prirodnu
sposobnost našeg mozga
da analizira šablone.
Ovo je sve stvarno lepo i korisno,
ali sve što ovako saznajem
je u šta gledam.
U ovoj fazi, na osnovu vizuelnih šablona,
mogu da pronađem kod na telefonu.
Ali to nije dovoljno da raznesem bateriju.
Sledeće što treba da uradim
je da nađem kod
koji kontroliše bateriju,
ali sad smo se vratili
na problem igle u gomili igala.
Taj kod izgleda baš kao i gomila
drugih kodova u sistemu.
Dakle, možda ne mogu da nađem kod
koji kontroliše bateriju,
ali postoji mnogo stvari sličnih njemu.
Imamo kod koji kontroliše ekran,
koji kontroliše dugmad,
koji kontroliše mikrofon,
pa čak i ako ne mogu
da nađem kod za bateriju,
sigurno mogu da nađem neku od ovih stvari.
Tako je moj sledeći korak
u binarnoj analizi
da pregledam informacije
koje su međusobno slične.
To je stvarno jako teško uraditi
na binarnom nivou,
ali ako prevedemo te sličnosti
u vizuelne apstrakcije,
ja čak ne moram
ni da pretražujem informacije.
Samo treba da sačekam da slika zasvetli
da vidim kad sam blizu sličnih delova.
Pratim ove niti sličnosti
kao trag od mrvica hleba
da nađem baš to što meni treba.
U ovoj fazi procesa,
locirao sam kod
koji kontrološe bateriju,
ali to i dalje nije dovoljno
da raznesem telefon.
Poslednji delić slagalice
je razumevanje kako taj kod
kontroliše bateriju.
Za ovo, moram da identifikujem
veoma suptilne, veoma detaljne odnose
unutar tih binarnih informacija,
što je još jedna veoma teška stvar
kada se gledaju nule i jedinice.
Ali ako te informacije prevedemo
u fizičku reprezentaciju,
možemo da sednemo i pustimo
naš vizuelni korteks da uradi težak posao.
On može da nađe sve detaljne šablone,
sve važne delove, umesto nas.
Možđe da nađe tačno kako delovi tog koda
rade zajedno i kontrolišu bateriju.
Sve ovo se može završiti za nekoliko sati,
dok bi nam za ceo posao
u prošlosti trebali meseci.
Sve je ovo dobro
u teoretskoj situaciji
gde raznosimo telefon teroriste.
Hteo sam da saznam
da li ovo stvarno može da funkcioniše
na poslu koji radim svaki dan.
Tako sam se malo igrao
sa ovim istim konceptima,
sa nekim informacijama
sa kojima sam radio ranije,
i ponovo, pokušavao sam da nađem
neki veoma detaljan, specifičan deo koda
unutar ogromne količine
binarnih informacija.
Tako sam tražio na ovom nivou,
misleći da sam našao pravu stvar,
samo da bih shvatio da ovo baš i nema
povezanost kakvu sam očekivao da ima
kod koji sam tražio.
Zapravo, nisam baš siguran šta je ovo,
ali kada sam otišao korak unazad
i pogledao sličnosti unutar kodova,
video sam, ovaj nema nikakvih sličnosti
sa kodovima koji postoje.
Ovo što gledam čak nije ni kod.
Zapravo, iz ove perspektive,
mogao sam da vidim da ovo nije kod.
Ovo je neka slika.
I odavde, vidim
da to nije samo neka sličica,
ovo je fotografija.
Sad kad znam da je to fotografija,
imam gomilu drugih tehnika
prevoda binarnih informacija
da vizualizujem i razumem te informacije,
pa u par sekundi mogu
da uzmem te informacije,
provučem ih kroz grupu drugih
vizuelnih prevodilačkih tehnika
da bih pronašao šta je to u šta gledam.
Video sam - (Smeh) -
da je to opet ono prokleto mače.
Sve ovo je omogućeno
jer smo uspeli da nađemo način
da prevedemo veoma težak problem
u nešto što naš mozak radi prirodno.
Pa šta sad ovo znači?
Pa, za mačiće, znači
da nema više skrivanja
među nulama i jedinicama.
Za mene, znači da
nema više protraćenih vikenda.
Za sajber, to znači da imamo
potpuno nov način
da se suočimo sa najtežim problemima.
Znači da imamo novo oružje
na ovoj novoj sceni sajber ratnog polja
ali za sve nas,
znači da sajber inženjeri
sada imaju mogućnost da prvi odreaguju
u hitnim situacijama.
Za situacije kada su i sekunde važne,
pronašli smo način
da zaustavimo loše momke.
Hvala.
(Aplauz)