Ciklus. Krv. Menstruacija. Ljigavost. Tajna. Skrivanje. Zašto? Prirodni biološki proces kroz koji svaka devojka i žena prolazi svakog meseca oko polovine njenog života. Pojava koja je toliko značajna da opstanak i razmnožavanje naše vrste zavise od nje. Ipak je smatramo tabuom. Osećamo se neugodno i postiđeno kad govorimo o njoj. Kad sam dobila prvu menstruaciju, rekli su mi da to čuvam kao tajnu od drugih - čak i od svog oca i brata. Kasnije kad se poglavlje o tome pojavilo u udžbenicima, naš nastavnik biologije je preskočio tu temu. (Smeh) Znate šta sam naučila iz toga? Naučila sam da je zaista sramota govoriti o tome. Naučila sam da se sramim svog tela. Naučila sam da budem nesvesna menstruacije kako bih bila pristojna. Istraživanja u raznim krajevima Indije pokazuju da tri od deset devojaka nisu upoznate s menstruacijom u momentu kad je prvi put dobiju. A u nekim delovima Radžastana cifra dostiže čak i do devet od deset devojaka nije upoznato s tim. Iznenadiće vas da znate da je većina devojaka s kojima sam razgovarala, koje nisu znale za menstruaciju u vreme kada su je prvi put dobile, mislilo da ima rak krvi i da će da umru uskoro. Menstrualna higijena je veoma važan faktor rizika za infekcije reproduktivnog trakta. Međutim u Indiji svega 12 procenata devojaka i žena ima pristup menstrualnim higijenskim sredstvima. Ako izračunate, 88 procenata devojaka i žena koriste nehigijenska menstrualna sredstva. Bila sam jedna od njih. Odrasla sam u malom gradu po imenu Garva u Džarkandu, gde se čak i kupovina uložaka smatra sramotom. Pa kad sam počela da dobijam menstruaciju, koristila sam krpice. Nakon svake upotrebe bih ih oprala i ponovo koristila. Ali prilikom odlaganja, krila bih ih i držala na mračnom, vlažnom mestu kako niko ne bi saznao da imam menstruaciju. Zbog stalnog pranja, krpice bi postale grube, pa bih često dobijala osip i infekcije zbog njih. Kad sam napustila taj grad, već sam ih nosila pet godina. Dodatni razlog zašto sam se bavila menstruacijom su društvena ograničenja koja su nametnuta devojkama i ženama kada imaju menstruaciju. Mislim da ste ih svi vi svesni, ali ću ih ipak nabrojati, zbog nekolicine vas koji niste. Bilo mi je zabranjeno da diram ili jedem kornišone. Bilo mi je zabranjeno da sedim na kauču ili krevetu drugog člana porodice. Morala sam da perem posteljinu nakon svakog ciklusa, čak iako nije bilo fleka. Smatrana sam nečistom i bilo mi je zabranjeno da se molim ili diram značajne religijske objekte. Videćete znakove pored hramova koji brane ulazak devojkama i ženama sa menstruacijom. Ironično, većinom starije žene nameću ta ograničenja mlađim devojkama u porodici. Konačno, one su odrastale prihvatajući slična ograničenja kao normu. A u odsustvu bilo kakve intervencije, mitovi i zablude se prenose s kolena na koleno. Tokom godina bavljenja ovom oblašću, čak sam nailazila na priče gde devojke moraju da jedu i peru svoje posuđe odvojeno. Zabranjeno im je da se kupaju tokom menstruacije, a u nekim domaćinstvima su čak odvojene od drugih članova porodice. Oko 85 procenata devojaka i žena u Indiji poštuje jedan ili više restriktivnih običaja tokom menstruacije svakog meseca. Možete li da zamislite kako se to odražava na samopoštovanje i samopouzdanje devojke? Psihološka trauma koju ovo uzrokuje utiče na njenu ličnost, njene akademske rezultate i svaki aspekat odrastanja tokom ranih formativnih godina? Religiozno sam poštovala sve te restriktivne običaje 13 godina, sve dok mi razgovor s mojim partnerom, Tuhinom, nije zauvek promenio doživljaj menstruacije. Godine 2009, Tuhin i ja smo pohađali postdiplomske studije dizajna. Zaljubili smo se jedno u drugo i bez ustručavanja smo razgovarali o menstruaciji. Tuhin nije znao mnogo o menstruaciji. (Smeh) Bio je iznenađen kad je saznao da devojke imaju bolne grčeve i da krvare svakog meseca. (Smeh) Da. Potpuno ga je zapanjilo saznanje o restrikcijama koje su nametnute devojkama i ženama s menstruacijom od strane njihovih porodica i društva. Kako bi mi pomogao kod grčeva, otišao bi na internet i učio bi više o menstruaciji. Kada je sa mnom podelio saznanja, shvatila sam koliko malo sam i sama znala o menstruaciji. A mnoga su se moja ubeđenja ispostavila kao mitovi. Tada smo se zapitali: ako smo mi, koji smo dobro obrazovani, tako loše informisani o menstruaciji, mora da ima na milion devojaka koje su takođe loše informisane. Kako bismo izučavali - kako bismo bolje razumeli problem, obavila sam jednogodišnje istraživanje o nedostatku svesti o menstruaciji i glavnom razlogu iza toga. Dok se uopšteno smatra da su neznanje i zablude o menstruaciji ruralna pojava, tokom mog istraživanja otkrila sam da je to podjednako i urbana pojava. I postoji među obrazovanom urbanom klasom, takođe. Razgovarajući s mnogim roditeljima i nastavnicima, otkrila sam da mnogi od njih zapravo žele da poduče devojke o ciklusu pre nego što počnu da dobijaju menstruaciju. I - ali i sami nisu imali odgovarajuća sredstva. A kako je to tabu, snebivali su se i bilo ih je sramota da govore o tome. Devojčice trenutno dobijaju ciklus u šestom i sedmom razredu, ali naš obrazovni plan obrazuje devojke o ciklusu tek u osmom i devetom razredu osnovne škole. A kako je to tabu, nastavnici i dalje potpuno preskaču tu temu. Pa devojke ne uče u školi o ciklusu, roditelji ne razgovaraju o tome. Kome da se devojke obrate? Od pre dve decenije do sada - nije se promenilo bilo šta. Podelila sam ova saznanja s Tuhinom i zapitali smo se: šta ako bismo napravili nešto što bi pomoglo devojkama da same razumeju menstruaciju - nešto što bi pomoglo roditeljima i nastavnicima da govore devojkama bez ustručavanja o ciklusu? Tokom istraživanja, sakupila sam mnogo priča. To su bile priče o iskustvima devojaka tokom menstruacije. Ove priče bi zaintrigirale i zainteresovale devojke da govore o menstruaciji unutar njihovih uskih krugova. To smo i želeli. Želeli smo nešto zbog čega bi devojke postale znatiželjne i što bi ih podstaklo da uče o tome. Želeli smo da iskoristimo te priče da podučavamo devojke o ciklusu. Pa smo odlučili da napravimo strip, u kome bi crtani junaci otelotvorili te priče te bi tako obrazovali devojke o ciklusu na zabavan i angažovan način. Kako bismo predstavili devojke u različitim fazama puberteta, imamo tri lika. Pinki, koja još uvek nije dobila menstruaciju, Điju koja dobija prvu menstruaciju tokom radnje stripa i Miru, koja već neko vreme ima menstruaciju. Imamo i četvrtog lika, Priju Didi. Preko nje devojke doznaju o različitim aspektima odrastanja i o menstrualnoj higijeni. Sastavljajući knjigu, obratili smo pažnju da nijedna ilustracija ne bude dovedena u pitanje i da bude kulturološki osetljiva. Tokom prvog testiranja, otkrili smo da se devojkama sviđa knjiga. Rado su je čitale i sve više su samostalno saznavale o menstruaciji. Roditeljima i nastavnicima je bilo prijatno da govore o ciklusu devojkama uz pomoć knjige, a ponekad su čak i dečaci bili zainteresovani da je čitaju. (Smeh) (Aplauz) Strip je pomogao u stvaranju ambijenta u kome menstruacija više nije bila tabu. Mnogi volonteri su uzeli prvi primerak da bi podučavali devojke i pokrenuli radionice svesti o ciklusu u pet različitih indijskih država. A jedan od volontera je uzeo prvi primerak da bi podučavao monahe i poneo ga je u ovaj manastir u Ladaku. Sastavili smo konačnu verziju knjige pod nazivom "Strip menstrupedija" i objavili smo ga u septembru prošle godine. I do sad, preko 4,000 devojaka u Indiji je obrazovano zahvaljujući ovoj knjizi - (Aplauz) Hvala vam. (Aplauz) I u 10 različitih država. Stalno prevodimo knjigu na različite jezike i sarađujemo s lokalnim organizacijama kako bi knjiga bila dostupna u različitim zemljama. Petnaest škola u različitim delovima Indije je uvrstilo ovu knjigu u svoj školski plan rada kako bi učili devojke o menstruacji. (Aplauz) Zadivljena sam kad vidim kako su volonteri, pojedinci, roditelji, nastavnici, direktori škola kako su se okupili i preneli su ovu potrebu za svešću o menstruaciji u svoje zajednice, postarali su se da devojke saznaju za menstruaciju u pravom uzrastu i pomogli su u uništavanju tabua. Sanjam o budućnosti u kojoj menstruacija nije prokletstvo, nije bolest, već dobrodošla promena u životu devojke. I želela bih - (Aplauz) I želela bih da završim malom molbom za sve roditelje ovde. Dragi roditelji, ako je vas sramota menstruacije, i vaše će kćerke biti sramota. Stoga, molim vas, budite menstrualno pozitivni. (Smeh) Hvala vam. (Aplauz)