Ciklus.
Krv.
Menstruacija.
Ljigavost.
Tajna.
Skrivanje.
Zašto?
Prirodni biološki proces
kroz koji svaka devojka i žena
prolazi svakog meseca
oko polovine njenog života.
Pojava koja je toliko značajna
da opstanak i razmnožavanje naše vrste
zavise od nje.
Ipak je smatramo tabuom.
Osećamo se neugodno
i postiđeno kad govorimo o njoj.
Kad sam dobila prvu menstruaciju,
rekli su mi da to čuvam
kao tajnu od drugih -
čak i od svog oca i brata.
Kasnije kad se poglavlje o tome
pojavilo u udžbenicima,
naš nastavnik biologije
je preskočio tu temu.
(Smeh)
Znate šta sam naučila iz toga?
Naučila sam da je zaista
sramota govoriti o tome.
Naučila sam da se sramim svog tela.
Naučila sam da budem nesvesna menstruacije
kako bih bila pristojna.
Istraživanja u raznim krajevima Indije
pokazuju da tri od deset devojaka
nisu upoznate s menstruacijom
u momentu kad je prvi put dobiju.
A u nekim delovima Radžastana
cifra dostiže čak i do devet
od deset devojaka nije upoznato s tim.
Iznenadiće vas da znate
da je većina devojaka
s kojima sam razgovarala,
koje nisu znale za menstruaciju
u vreme kada su je prvi put dobile,
mislilo da ima rak krvi
i da će da umru uskoro.
Menstrualna higijena
je veoma važan faktor rizika
za infekcije reproduktivnog trakta.
Međutim u Indiji svega 12 procenata
devojaka i žena
ima pristup
menstrualnim higijenskim sredstvima.
Ako izračunate,
88 procenata devojaka i žena koriste
nehigijenska menstrualna sredstva.
Bila sam jedna od njih.
Odrasla sam u malom gradu
po imenu Garva u Džarkandu,
gde se čak i kupovina uložaka
smatra sramotom.
Pa kad sam počela da dobijam menstruaciju,
koristila sam krpice.
Nakon svake upotrebe
bih ih oprala i ponovo koristila.
Ali prilikom odlaganja,
krila bih ih i držala
na mračnom, vlažnom mestu
kako niko ne bi saznao
da imam menstruaciju.
Zbog stalnog pranja,
krpice bi postale grube,
pa bih često dobijala osip
i infekcije zbog njih.
Kad sam napustila taj grad,
već sam ih nosila pet godina.
Dodatni razlog
zašto sam se bavila menstruacijom
su društvena ograničenja
koja su nametnuta devojkama
i ženama kada imaju menstruaciju.
Mislim da ste ih svi vi svesni,
ali ću ih ipak nabrojati,
zbog nekolicine vas koji niste.
Bilo mi je zabranjeno da diram
ili jedem kornišone.
Bilo mi je zabranjeno da sedim na kauču
ili krevetu drugog člana porodice.
Morala sam da perem posteljinu
nakon svakog ciklusa,
čak iako nije bilo fleka.
Smatrana sam nečistom
i bilo mi je zabranjeno da se molim
ili diram značajne religijske objekte.
Videćete znakove pored hramova
koji brane ulazak
devojkama i ženama sa menstruacijom.
Ironično,
većinom starije žene
nameću ta ograničenja
mlađim devojkama u porodici.
Konačno, one su odrastale
prihvatajući slična ograničenja kao normu.
A u odsustvu bilo kakve intervencije,
mitovi i zablude
se prenose s kolena na koleno.
Tokom godina bavljenja ovom oblašću,
čak sam nailazila na priče
gde devojke moraju da jedu
i peru svoje posuđe odvojeno.
Zabranjeno im je da se kupaju
tokom menstruacije,
a u nekim domaćinstvima su čak odvojene
od drugih članova porodice.
Oko 85 procenata devojaka i žena u Indiji
poštuje jedan ili više restriktivnih
običaja tokom menstruacije svakog meseca.
Možete li da zamislite
kako se to odražava na samopoštovanje
i samopouzdanje devojke?
Psihološka trauma koju ovo uzrokuje
utiče na njenu ličnost,
njene akademske rezultate
i svaki aspekat odrastanja
tokom ranih formativnih godina?
Religiozno sam poštovala
sve te restriktivne običaje 13 godina,
sve dok mi razgovor
s mojim partnerom, Tuhinom,
nije zauvek promenio
doživljaj menstruacije.
Godine 2009, Tuhin i ja smo pohađali
postdiplomske studije dizajna.
Zaljubili smo se jedno u drugo
i bez ustručavanja
smo razgovarali o menstruaciji.
Tuhin nije znao mnogo o menstruaciji.
(Smeh)
Bio je iznenađen kad je saznao
da devojke imaju bolne grčeve
i da krvare svakog meseca.
(Smeh)
Da.
Potpuno ga je zapanjilo saznanje
o restrikcijama koje su nametnute
devojkama i ženama s menstruacijom
od strane njihovih porodica i društva.
Kako bi mi pomogao kod grčeva,
otišao bi na internet
i učio bi više o menstruaciji.
Kada je sa mnom podelio saznanja,
shvatila sam koliko malo sam
i sama znala o menstruaciji.
A mnoga su se moja ubeđenja
ispostavila kao mitovi.
Tada smo se zapitali:
ako smo mi, koji smo dobro obrazovani,
tako loše informisani o menstruaciji,
mora da ima na milion devojaka
koje su takođe loše informisane.
Kako bismo izučavali -
kako bismo bolje razumeli problem,
obavila sam jednogodišnje istraživanje
o nedostatku svesti o menstruaciji
i glavnom razlogu iza toga.
Dok se uopšteno smatra
da su neznanje i zablude o menstruaciji
ruralna pojava,
tokom mog istraživanja
otkrila sam da je to podjednako
i urbana pojava.
I postoji među obrazovanom
urbanom klasom, takođe.
Razgovarajući
s mnogim roditeljima i nastavnicima,
otkrila sam da mnogi od njih
zapravo žele da poduče devojke o ciklusu
pre nego što počnu
da dobijaju menstruaciju.
I -
ali i sami nisu imali
odgovarajuća sredstva.
A kako je to tabu,
snebivali su se
i bilo ih je sramota da govore o tome.
Devojčice trenutno dobijaju ciklus
u šestom i sedmom razredu,
ali naš obrazovni plan
obrazuje devojke o ciklusu tek u osmom
i devetom razredu osnovne škole.
A kako je to tabu,
nastavnici i dalje
potpuno preskaču tu temu.
Pa devojke ne uče u školi o ciklusu,
roditelji ne razgovaraju o tome.
Kome da se devojke obrate?
Od pre dve decenije do sada -
nije se promenilo bilo šta.
Podelila sam ova saznanja s Tuhinom
i zapitali smo se:
šta ako bismo napravili nešto
što bi pomoglo devojkama
da same razumeju menstruaciju -
nešto što bi pomoglo
roditeljima i nastavnicima
da govore devojkama
bez ustručavanja o ciklusu?
Tokom istraživanja,
sakupila sam mnogo priča.
To su bile priče o iskustvima
devojaka tokom menstruacije.
Ove priče bi zaintrigirale
i zainteresovale devojke
da govore o menstruaciji
unutar njihovih uskih krugova.
To smo i želeli.
Želeli smo nešto
zbog čega bi devojke postale znatiželjne
i što bi ih podstaklo da uče o tome.
Želeli smo da iskoristimo te priče
da podučavamo devojke o ciklusu.
Pa smo odlučili da napravimo strip,
u kome bi crtani junaci
otelotvorili te priče
te bi tako obrazovali devojke o ciklusu
na zabavan i angažovan način.
Kako bismo predstavili devojke
u različitim fazama puberteta,
imamo tri lika.
Pinki, koja još uvek
nije dobila menstruaciju,
Điju koja dobija prvu menstruaciju
tokom radnje stripa
i Miru, koja već neko vreme
ima menstruaciju.
Imamo i četvrtog lika, Priju Didi.
Preko nje devojke doznaju
o različitim aspektima odrastanja
i o menstrualnoj higijeni.
Sastavljajući knjigu, obratili smo pažnju
da nijedna ilustracija
ne bude dovedena u pitanje
i da bude kulturološki osetljiva.
Tokom prvog testiranja,
otkrili smo da se devojkama sviđa knjiga.
Rado su je čitale
i sve više su samostalno
saznavale o menstruaciji.
Roditeljima i nastavnicima
je bilo prijatno da govore o ciklusu
devojkama uz pomoć knjige,
a ponekad su čak i dečaci
bili zainteresovani da je čitaju.
(Smeh)
(Aplauz)
Strip je pomogao u stvaranju ambijenta
u kome menstruacija više nije bila tabu.
Mnogi volonteri su uzeli prvi primerak
da bi podučavali devojke
i pokrenuli radionice svesti o ciklusu
u pet različitih indijskih država.
A jedan od volontera je uzeo prvi primerak
da bi podučavao monahe
i poneo ga je u ovaj manastir u Ladaku.
Sastavili smo konačnu verziju knjige
pod nazivom "Strip menstrupedija"
i objavili smo ga
u septembru prošle godine.
I do sad,
preko 4,000 devojaka u Indiji
je obrazovano zahvaljujući ovoj knjizi -
(Aplauz)
Hvala vam.
(Aplauz)
I u 10 različitih država.
Stalno prevodimo knjigu
na različite jezike
i sarađujemo s lokalnim organizacijama
kako bi knjiga bila dostupna
u različitim zemljama.
Petnaest škola
u različitim delovima Indije
je uvrstilo ovu knjigu
u svoj školski plan rada
kako bi učili devojke o menstruacji.
(Aplauz)
Zadivljena sam
kad vidim kako su volonteri,
pojedinci, roditelji,
nastavnici, direktori škola
kako su se okupili
i preneli su ovu potrebu za svešću
o menstruaciji u svoje zajednice,
postarali su se da devojke
saznaju za menstruaciju u pravom uzrastu
i pomogli su u uništavanju tabua.
Sanjam o budućnosti
u kojoj menstruacija nije prokletstvo,
nije bolest,
već dobrodošla promena u životu devojke.
I želela bih -
(Aplauz)
I želela bih da završim
malom molbom za sve roditelje ovde.
Dragi roditelji,
ako je vas sramota menstruacije,
i vaše će kćerke biti sramota.
Stoga, molim vas,
budite menstrualno pozitivni.
(Smeh)
Hvala vam.
(Aplauz)