Pre oko 12 godina, napustila sam svoju karijeru u bankarstvu kako bih pokušala da učinim svet bezbednijim mestom. To je podrazumevalo put u nacionalnu i globalnu advokaturu i susretanje sa nekim od najizuzetnijih ljudi na svetu. U tom procesu, postala sam diplomata građanskog društva. Diplomate građanskog društva obavljaju tri stvari: izražavaju zabrinutost ljudi, nisu prikovani nacionalnim interesima, i utiču na promenu kroz građanske mreže, a ne samo državne. Ako želite da menjate svet, treba nam više njih. Ali mnogi još uvek postavljaju pitanje: "Može li građansko društvo zaista doneti velike promene? Mogu li građani uticati i oblikovati nacionalnu i globalnu politiku?" Nikada nisam pomislila da ću postavljati sebi ova pitanja, ali eto mene, došla sam da podelim neke lekcije o dva moćna pokreta građanskog društva u kojima sam bila uključena. Vezani su za probleme kojima se ja vatreno bavim: kontroli oružja i propisima o drogama. To su problemi koji su značajni ovde. Latinska Amerika je mesto njihovog ukrštanja. Na primer, Brazil - ova prelepa zemlja, domaćin TEDGlobal-a, ima najružniji svetski rekord. Prvi smo po broju ubistava. Jedan od desetoro ubijenih ljudi na svetu je Brazilac. To znači 56 000 ljudi koji umiru nasilnom smrću svake godine. Većina njih su mladi, crni dečaci koji ginu zbog oružja. Brazil je takođe jedan od najvećih potrošača droge na svetu, i rat protiv droge je ovde bio naročito težak. Oko 50 procenata ubistava na ulicama Brazila u vezi su sa ratom protiv droga. Isto važi i za oko 25 posto ljudi u zatvoru. A nije samo Brazil pogođen kombinovanim problemom oružja i droga. Bukvalno svaka zemlja i grad u Centralnoj i Južnoj Americi je u problemu. Latinska Amerika obuhvata devet posto svetske populacije, ali 25 posto globalnih nasilnih smrti. Ovo nisu problemi od kojih možemo da pobegnemo. Ja svakako nisam mogla. Prva kampanja kojoj sam se priključila započeta je ovde 2003. godine kako bi promenila brazilske zakone o oružju i stvorila program za otkup oružja. Za samo nekoliko godina, ne samo da smo promenili nacionalne zakone koji su građanima učinili mnogo težim kupovinu oružja, već smo i sakupili i uništili skoro pola miliona oružja. Ovo je bio jedan od najvećih programa otkupa u istoriji - (Aplauz) - ali smo takođe pretrpeli i nekoliko neuspeha. Izgubili smo na referendumu 2005. godine za zabranu prodaje oružja građanima. Druga inicijativa je bila takođe domaća, ali danas je globalni pokret reformisati međunarodni režim kontrole droga. Ja sam izvršni koordinator nečega što se zove Globalna komisija za politiku prema drogama. Komisija je visoko zvanična grupa globalnih vođa okupljena radi identifikovanja humanijih i efikasnijih pristupa problemu droga. Otkada smo započeli 2008. godine, tabu vezan za drogu je srušen. Kroz celu Ameriku, od SAD-a i Meksika do Kolumbije i Urugvaja, promena se oseća u vazduhu. Ali umesto da vam ispričam celu priču o ova dva pokreta, želim samo da podelim sa vama četiri ključna uvida. Zovem ih lekcijama za menjanje sveta. Svakako ih ima mnogo više, ali ovo su one koje se ističu po meni. Prva lekcija je: promenite i kontrolišite narativ. Možda deluje očigledno, ali ključni sastojak diplomatije građanskog društva je najpre menjanje, a zatim kontrolisanje narativa. Ovo je nešto što političari veterani razumeju, ali što grupe građanskog društva uglavnom ne rade dobro. U slučaju politike prema drogama, naš najveći uspeh je bio preinačenje diskusije od vođenja rata protiv droga do postavljanja ljudskog zdravlja i bezbednosti na prvo mesto. U izvanrednom izveštaju koji smo upravo objavili u Njujorku, takođe smo pokazali da su grupe koje najviše imaju koristi od ovog tržišta od 320 milijardi dolara kriminalne bande i karteli. Dakle, da bismo oslabili moć i dobit ovih grupa, moramo da promenimo dijalog. Moramo da učinimo ilegalne droge legalnim. Ali pre nego što se previše uzbudite, ne mislim da droge treba da budu dostupne svima. Ono o čemu govorim i za šta se Globalna komisija zalaže je stvaranje visoko regulisanih tržišta, gde će različite droge imati različite stepene regulacije. Što se tiče kontrole oružja, bili smo uspešni u menjanju, ali ne naročito u kontrolisanju narativa. Ovo me dovodi do moje sledeće lekcije: nikada ne potcenjujte svoje protivnike. Ako želite da uspete u menjanju sveta, morate da znate sa kime se nadmećete. Morate da saznate kakva je njihova motivacija i sagledavanje stvari. U slučaju kontrole oružja, zaista smo potcenili naše protivnike. Nakon veoma uspešnog programa sakupljanja oružja, bili smo ushićeni. Imali smo podršku 80 posto Brazilaca, i mislili smo da bi nam to moglo pomoći da pobedimo na referendumu da zabranimo prodaju oružja civilima. Ali potpuno smo pogrešili. Tokom 20-odnevne televizijske javne debate, protivnik je upotrebio naš sopstveni argument protiv nas. Na kraju smo izgubili većinu glasova. Bilo je stvarno užasno. Nacionalna asocijacija za puške - da, američka NRA - došla je u Brazil. Utopili su našu kampanju svojom propagandom, koja kao što znate, povezuje pravo na sopstveno oružje sa idejama slobode i demokratije. Prosto su sve prosuli po nama. Iskoristili su našu nacionalnu zastavu, našu himnu nezavisnosti. Pozivali su se na prava žena i zloupotrebili slike Mandele, Trga Tjenanmen, čak i Hitlera. Pobedili su igrajući se sa ljudskim strahovima. U stvari, oružje je skoro potpuno ignorisano u njihovoj kampanji. Njihov fokus je bio na pravima pojedinaca. Ali pitam vas, koje pravo je važnije, pravo na život ili pravo da imate oružje koje oduzima život? (Aplauz) Mislili smo da će ljudi glasati za odbranu života, ali u zemlji sa bliskom prošlošću vojne diktature, imale su odjeka poruke naših protivnika usmerene protiv vlade, a mi nismo bili spremni da odgovorimo. Lekcija naučena. Bili smo uspešniji u slučaju politika prema drogama. Da ste pre deset godina pitali većinu da li je moguć kraj rata protiv droga, smejali bi se. Na kraju krajeva, tu su ogromni zatvori vojne policije i finansijske ustanove koje izvlače korist iz ovog rata. Ali danas, međunarodni režim kontrole droga počinje da propada. Vlade i građanska društva eksperimentišu sa novim pristupima. Globalna komisija za politiku prema drogama je zaista poznavala svoju opoziciju, i umesto da se bori protiv nje, naš predsednik - bivši predsednik Brazila Fernando Enrike Kardozo - prišao je liderima čitavog političkog spektruma, od liberala do konzervativaca. Ova grupa visokih zvaničnika složila se da otvoreno priča o prednostima i nedostacima zakona o drogama. Upravo je ova obrazložena, informativna i strateška diskusija otkrila tužnu istinu o ratu protiv droga. Rat protiv droga je jednostavno bio neuspešan po svim merama. Droge su jeftinije i dostupnije nego ikada, a njihova potrošnja se globalno povećala. Ali još gore, takođe je proizveo i ogromne negativne nenamerne posledice. Istina je da su pojedini ljudi i ranije iznosili ove tvrdnje, ali mi smo doneli promenu predvidevši argumente naših protivnika i koristeći moćne glasove koji bi se pre nekoliko godina verovatno opirali promeni. Treća lekcija: koristite činjenice kao argumente. Oružje i droga su emotivne teme, i kao što smo na bolan način naučili iz kampanje referenduma o oružju u Brazilu, ponekad je nemoguće odbaciti emocije i pristupiti činjenicama. Ali to ne znači da ne treba da pokušamo. Do nedavno, prosto nismo znali koliko je Brazilaca ubijeno oružjem. Iznenađujuće, domaća sapunica po imenu "Muleres Apašionadas" - ili "Zaljubljene žene" - je bila ta koja je otpočela brazilsku nacionalnu kampanju kontrole oružja. U jednoj visoko gledanoj epizodi, glavnu glumicu sapunice je ubio zalutali metak. Brazilske bake i domaćice su bile besne, i kao umetnost koja oponaša život, ova epizoda je sadržala i snimak stvarnog marša za kontrolu oružja koji smo organizovali ovde, na plaži Kopakabana. Smrt i marš prikazani na televiziji imali su veliki uticaj na javno mišljenje. U roku od nekoliko nedelja, naš nacionalni kongres je odobrio zakon o razoružanju koji je čamio godinama. Zatim smo mogli da pripemimo dokaze kako bismo pokazali uspešne rezultate promena u zakonu i programa sakupljanja oružja. Evo na šta mislim: mogli smo da dokažemo da smo za samo godinu dana spasili više od 5 000 života. (Aplauz) A u slučaju droga, kako bismo oslabili strahove i predrasude koji okružuju ovu temu, uspeli smo da prikupimo i prikažemo činjenice koje pokazuju da današnji zakoni o drogama stvaraju mnogo više štete nego korišćenje droga samo po sebi, i ljudi počinju to da shvataju. Moj četvrti uvid je: ne plašite se da spojite čudne saveznike. Ono što sam naučila u Brazilu - a to se ne odnosi samo na moju zemlju - jeste važnost okupljanja različitih i eklektičnih ljudi. Ako hoćete da promenite svet, od pomoći je imati uz sebe dobar prikaz društva. I u slučaju oružja i droga, okupili smo sjajnu grupu ljudi. Mobilisali smo elitu i dobili ogromnu podršku medija. Okupili smo žrtve, zaštitnike ljudskih prava, ikone kulture. Takođe smo pozvali i klase stručnjaka - doktore, advokate, akademce i mnoge druge. Naučila sam poslednjih godina da vam je potrebna koalicija voljnih i nevoljnih za donošenje promena. U slučaju droga, bili su nam potrebni libertarijanci, antiprohibicionisti, legalizatori i liberalni političari. Možda se neće složiti oko svega, u stvari, neće se složiti gotovo ni oko čega. Ali legitimitet kampanje se zasniva na njihovim različitim gledištima. Pre više od decenije, imala sam mirnu budućnost radeći za investicionu banku. Bila sam daleko od sveta diplomatije građanskog društva koliko možete zamisliti. Ali sam rizikovala. Promenila sam pravac, i na tom putu, pomogla sam u stvaranju društvenih pokreta za koje smatram da su učinili neke delove sveta bezbednijim. Svako od nas ima moć da promeni svet. Bez obzira na to koji je problem u pitanju i koliko je teška ta borba, građansko društvo je suštinsko u projektu promene. Hvala vam. (Aplauz)