Naučimo djecu programirati

Kodiranje nije samo za računalne genijalce, kaže Mitch Resnick s MIT-evog medijskog laboratorija -- već za sve. U zabavnom govoru ispunjenom primjerima, Resnick ocrtava prednosti podučavanja djece programiranju kako bi mogli više nego samo "čitati" nove tehnologije -- također ih i kreairati.
(Snimljeno na TEDxBeaconStreet)

Bilo je subotnje poslijepodne u svibnju

i odjednom sam shvatio

da je sljedećeg dana Majčin dan,

a nisam svojoj majci nabavio ništa,

pa sam počeo razmišljati

što bih trebao svojoj majci pokloniti za
Majčin dan?

Pomislio sam, zašto joj ne bih napravio

interaktivnu čestitku

koristeći Scratch softver
koji sam razvijao

sa svojom istraživačkom grupom na MIT-u?

Razvili smo ga tako da ljudi
mogu lako stvoriti

vlastite interaktivne priče,
igre i animacije,

te ih međusobno dijeliti.

Pomislio sam kako bi ovo bila
prilika za korištenje Scratcha

da napravim interaktivnu
čestitku za moju mamu.

Prije nego li sam ju napravio,

pomislio sam pogledati

na stranicu Scratcha.

Tijekom zadnjih nekoliko godina,
klinci diljem svijeta

od 8 godina na dalje,
su dijelili svoje projekte,

i zapitao sam se je li itko
od tih 3 milijuna ljudi

podijelio svoju čestitku za Majčin dan.

U tražilicu sam upisao

"Majčin dan"

i bio iznenađen i obradovan vidjeti popis

desetaka i desetaka čestitki za Majčin dan

koji se pojavio na stranici Scratcha,

mnogo njih u zadnjih 24 sata

od kampanjaca baš poput mene.

Počeo sam ih gledati. (Glazba)

Vidio sam jednu koja je prikazivala macu

i njenu mamu kako joj čestita Majčin dan.

Autor je vrlo obzirno ponudio

ponovnu reprodukciju za svoju mamu.

Sljedeća je bila
interaktivni projekt u kojem,

kada pomaknete miš preko slova iz
"Sretan Majčin dan",

otkrijete slogan za Majčin dan.

(Glazba) U ovome je autorica
izrekla pripovijest

o tome kako je morala 'guglati' da sazna

kada je Majčin dan.

(Tipkanje) I kada je saznala
kada je Majčin dan,

poslala je majci posebnu poruku

o tome koliko ju voli.

Uživao sam gledajući ove projekte

i sudjelujući u njima.

Ustvari, toliko su mi se svidjeli, da sam,
umjesto da napravim svoj projekt,

poslao mami linkove desetaka
ovih projekata. (Smijeh)

I zapravo, reagirala je upravo
onako kako sam se i nadao da hoće.

Vratila mi je porku i rekla

"Ponosna sam što imam
sina koji je stvorio softver

koji dopušta ovoj djeci da naprave
čestitke za Majčin dan svojim majkama."

Dakle moja mama je bila sretna,
stoga sam bio i ja.

no zapravo sam bio i sretniji
zbog još jednog razloga.

Bio sam sretan jer su ovi
klinci koristili Scratch

upravo na način na koji
smo se nadali da hoće.

Dok su stvarali interaktivne
čestitke za Majčin dan,

vidjelo se da su stvarno

postajali tečni s novim tehnologijama.

Što mislim pod tečni?

Mislim da su postali
sposobni izražavati sebe

i svoje ideje.

Kada neki jezik pričate tečno,

to znači da možete napisati
unos u svoj dnevnik

ili reći vic nekome
ili napisati pismo prijatelju.

Slično je s novim tehnologijama.

Pišući, stvarajući ove
interaktivne čestitke za Majčin dan,

ovi klinci pokazuju da stvarno postaju

tečni u novim tehnologijama.

Možda vas ovo neće iznenaditi,

jer ljudi često imaju osjećaj

da današnja mladež može
raditi štošta s tehnologijom.

Svi smo čuli da se o mladeži priča kao
o "digitalnim domorocima".

No skeptičan sam u vezi ovog termina.

Nisam siguran bismo
li ih trebali tako zvati.

Kada bolje pogledate, kako to točno mladi

provode vrijeme s novim tehnologijama?

Često ih vidite u ovakvim situacijama

ili ovakvim,

i nema dvojbe da su mladi

dobro upoznati sa surfanjem

i dopisivanjem i igranjem.

No to vas ne čini tečnim.

Današnji mladi ljudi imaju mnogo iskustva

i dobro su upoznati s interakcijom
u novim tehnologijama,

no mnogo manje novih tehnologija
stvaranju

i manje izražavju sebe
novim tehnologijama.

Gotovo kao da mogu čitati

ali ne i pisati s novim tehnologijama.

I zanima me kako možemo pomoći mladima
da postanu tečni

tako da mogu pisati s novim tehnologijama.

To stvarno znači da moraju znati pisati

vlastite računalne programe,
odnosno programirati.

Ljudi povećano počinju prepoznavati

važnost učenja programiranja.

U nedavnim godinama, bilo je

stotine novih organizacija i stranica

koje pomažu mladima da programiraju.

Pogledajte online i vidjet ćete
mjesta poput Codecadamy

i događaje poput CoderDojo

i stranice poput
Djevojke koje programiraju,

ili Crnkinje programiraju.

Čini se da se svi priključuju.

Na početku ove godine,

na prelasku u novu godinu,

gradonačelnik New Yorka Micheal Bloomberg

je donio novogodišnju odluku da će naučiti

programirati u 2012.

Nekoliko mjeseci kasnije,
Estonija je odlučila da

bi svi prvašići trebali
naučiti programirati.

To je potaknulo debatu u UK

bi li djeca trebala učiti programirati.

Nekima je od vas, kad čuju za ovo,

čudno da svi uče programirati.

Kada ljudi razmišljaju o programiranju,
razmišljaju o tome

kao o nečemu što će raditi samo
vrlo uska

pod-zajednica ljudi

i misle da programiranje izgleda ovako.

I zapravo, ako
programiranje izgleda ovako,

i bit će samo uska zajednica ljudi

s posebnim matematičkim vještinama
i tehnološkom pozadinom

koja može programirati.

No programiranje ne mora izgledati ovako.

Pokazati ću vam kako izgleda
programiranje u Scratchu.

U Scratchu, da biste kodirali,
samo spajate djelove zajedno.

U ovom slučaju, uzmete pomičan blok,

spojite ga u grupu,

a grupe blokova kontroliraju ponašanje

drugačijih likova u vašoj igri ili priči,

u ovom slučaju kontroliraju veliku ribu.

Kada ste stvorili program,
kliknete na "podijeli"

i tada dijelite svoj projekt
s drugim ljudima,

te oni mogu koristiti projekt

i početi raditi na vlastitom.

Naravno, stvoriti ribu nije jedina stvar

koju možete napraviti sa Scratchom.

Od milijuna projekata
na stranici Scratcha,

postoji sve od animiranih priča

do školskih projekata

do anime sapunica

do virtualnih kompleta za gradnju

do ponovno stvorenih klasičnih video igara

do anketa o političkom mišljenju

do objašnjavanja trigonometrije

do interaktivne umjetnosti, i, da,

interaktivnih čestitki za Majčin dan.

Mislim da postoji mnogo drugačijih načina

na koji se ljudi mogu
izraziti koristeći ovo,

da mogu stvoriti svoje ideje
i podijeliti ih sa svijetom.

I ne staje samo na ekranu.

Također možete programirati interakciju
s fizičkim svijetom oko sebe.

Ovo je primjer iz Hong Konga

gdje su neki klinci napravili igru

i stvorili svoj uređaj za
fizičko sučeljavanje

koje je imalo svjetlosni senzor,
a svjetlosni senzor

prepoznaje rupu u ploči

te kada pomiču fizičku pilu,

svjetlosni senzor detektira rupu

i kontrolira virtualnu pilu na ekranu

te prepili drvo.

Nastavit ćemo gledati nove načine

spajanja fizičkog i virtualnog svijeta

te spanja svijeta oko nas.

Ovo je primjer iz novije verzije Scratcha

koju ćemo izdati u sljedećih par mjeseci

i ponovno gledamo kako da

vas guramo u novim smjerovima.

Evo primjera.

Koristi web kameru.

Kako pomičem svoju ruku,
mogu bušiti balone

ili mogu pomicati kukca.

Ponešto kao Microsoft Kinect,

gdje interaktivno sudjelujete gestama.

No umjesto da igrate nečiju tuđu igru,

možete stvarati igre,

i ako vidite nečiju tuđu igru

možete samo reći "pogledaj unutra"

i možete vidjeti grupe
blokova koji ju kontroliraju.

Postoji novi blok koji prikazuje koliko
video pokreta ima,

i onda, ako nema mnogo video pokreta,

reći će balonu da pukne.

Na isti način na koji koristi kameru

da prenese informacije u Scratch,

možete koristiti i mikrofon.

Ovo je primjer projekta
koji koristi mikrofon.

Dat ću vam da upravljate ovom igrom

koristeći svoje glasove.

(Cvrčci) (Vikanje)

(Smijeh)

(Pljesak)

Dok klinci stvaraju ovakve projekte,

uče programirati,

no još važnije,
programiraju kako bi učili.

Jer dok uče programirati,

to im dopušta da nauče
mnogo drugih stvari,

otvara mnoge druge prilike za učenje.

Opet, korisno je napraviti analogiju kroz
čitanje i pisanje.

Kada učite čitati i pisati, otvaraju se

prilike za učenje toliko drugih stvari.

Kada naučite čitati,
možete čitati kako biste učili.

Ista stvar je i s programiranjem.

Ako naučite programirati,
možete programirati kako biste učili.

Neke stvari koje možete
naučiti su ponešto očite.

Možete više naučiti o tome kako računala
funkcioniraju.

No to je samo početak.

Kada naučite programirati, otvaraju vam se
pravci

za učenje mnogih drugih stvari.

Pokazat ću vam primjer.

Evo još jednog projekta,

a ovo sam vidio u posjeti

jednom od računalnih klubova.

To su izvan nastavni centri za
učenje u kojima pomažemo

mladim ljudima iz siromašnijih zajednica

da se nauče izražavati
novim tehnologijama.

Kada sam bio u jednom
klubu prije par godina,

vidio sam 13-godišnjaka
koji je koristio Scratch

da bi stvorio igru ponešto poput ove,

i bio je vrlo sretan i
ponosan na svoju igru,

no htio je napraviti više.

Htio je pratiti rezultat.

Ovo je bila igra u kojoj velika
riba jede male ribe,

no htio je pratiti rezultat
tako da se svaki put

kad velika riba pojede malu,

rezultat poveća i prati,

a on nije znao kako da to napravi.

Pa sam mu pokazao.

U Scratchu, možete stvoriti
nešto što se zove varijabla.

Zvat ću to rezultatom.

To vam stvara neke nove blokove,

i također stvara semafor
koji prati rezultat,

stoga svaki put kada kliknem na
"promijeni rezultat", on utječe na njega.

Pokazao sam to članu kluba --

nazovimo ga Viktor -- i Viktor je,

kada je vidio da mu taj blok
dopušta utjecaj na rezultat,

točno znao što treba napraviti.

Uzeo je blok

i stavio ga u program

točno tamo gdje velika riba jede malu.

Tada, svaki put kada velika
riba pojede malu,

utječe na rezultat
i on će se povećati.

I to stvarno djeluje.

Vidio je ovo i bio toliko uzbuđen

da je ispružio ruku prema meni

i rekao: "Hvala, hvala, hvala!"

Ono što je prošlo kroz moju glavu

je koliko učenici često zapravo
zahvale svojim učiteljima

što su ih naučili varijablama? (Smijeh)

Ne događa se u većini učionica,

no to je zato što u većini učionica,
kada klinci uče o varijablama,

ne znaju zašto ih uče.

To nije ništa od čega
zapravo imaju koristi.

Kada učite ideje poput ove u Scratchu,

možete ih naučiti na načine koji su vama
stvarno značajni i motivirajući,

kako bi razumjeli razlog
zašto učiti varijable,

i vidimo da ih klinci uče dublje

i uče ih bolje.

Viktora su, siguran sam,
učili o varijablama u školi,

no nije obraćao pozornost.

Sada je imao razlog da nauči varijable.

Kada učite kroz kodiranje,
i kodirate kako biste učili,

učite u značajnom kontekstu i zato je to
najbolji način za učenje.

Dok klinci poput Viktora
stvaraju ovakve projekte,

uče važne koncepte poput varijabli,

a to je samo početak.

Dok je Viktor radio na ovom
projektu i stvarao skripta,

također je učio proces dizajniranja,

kako početi s iskrom ideje

i pretvoriti ju u potpuni,
funkcionirajući projekt

poput ovoga koji vidite ovdje.

Učio je mnogo drugačijih
osnovnih principa dizajna

kako eksperimentirati s novim idejama,

kako kompleksne ideje
razbiti na sastavne dijelove,

kako surađivati s
drugima na svojem projektu,

i kako naći i popraviti greške
kada stvari pođu ukrivo,

kako ustrajati

unatoč frustracijama kada
stvari ne idu kako treba.

To su važne stvari

koje nisu važne samo za kodiranje.

Važne su za mnogo
drugačijih vrsta aktivnosti.

Tko zna hoće li Viktor izrasti i postati

programer ili profesionalni
računalni znanstvenik.

Vjerojatnost nije velika,

no bez obzira što radi,

moći će koristiti vještine koje je naučio.

Bez obzira postane li menadžer marketinga

ili mehaničar ili organizator zajednice,

te su ideje korisne za sve.

Ponavljam, korisno je
koristiti analogiju s jezikom.

Kada postanete tečni u čitanju i pisanju,

to nije nešto što radite

samo da postanete profesionalni pisac.

Jako malo ljudi postane
profesionalnim piscima.

No korisno je za sve da
nauče čitati i pisati.

Ponovo, ista je stvar i s kodiranjem.

Većina ljudi neće postati profesionalni

računalni znanstvenici ili programeri,

no vještine kreativnog razmišljanja,

sistematskog rasuđivanja, suradnje --

vještine koje razvijate kada
kodirate u Scratchu --

su stvari koje ljudi koriste nevezano
što rade u svom poslovnom životu.

I ne radi se samo o poslovnom životu.

Kodiranje vam također omogućuje

da izrazite svoje ideje i osjećaje
u osobnom životu.

Završit ću s još samo jednim primjerom.

Ovo je primjer koji je došao

nakon što sam poslao čestitke za
Majčin dan svojoj mami,

tada je mama odlučila da želi
naučiti raditi u Scratchu.

Napravila je ovaj projekt za moj rođendan

i poslala mi čestitku za
rođendan u Scratchu.

Ovaj projekt neće osvojiti
nagrade za dizajn,

i možete biti sigurni da moja
mama od 83 godine

ne trenira da postane profesionalni
programer ili računalni znanstvenik.

No rad na ovom projektu

joj je omogućio da se poveže
s nekim do koga joj je stalo

i omogućio da nastavi učiti nove stvari

i nastavi vježbati svoju kreativnost

i razvijati nove načine izražavanja.

Kada pogledamo i vidimo

da Micheal Bloomberg uči kodirati,

sva djeca Estonije uče kodirati,

čak i moja mama uči kodirati,

ne mislite li da bi bilo vrijeme

da razmislite da naučite i vi?

Ako ste zainteresirani da pokušate,

ohrabujem vas posjetite stranicu Scratcha,

koja je scratch.mit.edu,

i pokušate programirati.

Puno vam hvala. (Pljesak)